Niko nista??
| banjalukaforum.com https://banjalukaforum.com/ |
|
| OKP - opsesivno kompulsivni poremecaj https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=37&t=22522 |
Stranica 1 od 6 |
| Autoru: | Utopija [ 02 Sep 2006, 20:59 ] |
| Tema posta: | OKP - opsesivno kompulsivni poremecaj |
Evo samo da zapocnem temu. Hajde da cujem vasa misljenja o ovom. Evo za pocetak dva linka da zapocnemo sa nekakvim "uvodom". http://www.ocfoundation.org/ http://en.wikipedia.org/wiki/Obsessive- ... e_disorder |
|
| Autoru: | Utopija [ 03 Sep 2006, 17:09 ] |
| Tema posta: | |
Niko nista??
|
|
| Autoru: | Pero_Bombas [ 03 Sep 2006, 21:09 ] |
| Tema posta: | |
Utopija je napisao: Niko nista??
Moze malo na srpskom?  Ne da mi se citati ovo na engl. a 100% sam siguran da sam i ovo prelezao jos u osnovnoj skoli.... 
|
|
| Autoru: | Ipanema_ [ 03 Sep 2006, 23:20 ] |
| Tema posta: | |
Opsesivno-kompulsivni poremećaj (OKP). Kod ove vrste poremećaja anksioznosti, osobe imaju uporne, ponavljajuće misli (opsesije) koje odražavaju pretjeranu anksioznost ili strah; tipične misli su zabrinutost oko infekcija i zaraženosti ili strah od neadekvatnog ili nasilnog ponašanja. Opsesivne misli mogu voditi ka izvođenju rituala (kompulzija) - kao što su pranje ruku ili ponavljanje fraza – s ciljem oslobađanja od anksioznosti uzrokovane opsesivnim mislima. Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti: preokupiranost urednošću, perfekcionizmom i kontrolom. use google. |
|
| Autoru: | delegado cero [ 04 Sep 2006, 00:14 ] |
| Tema posta: | |
taj sam. multiplikovan slučaj. šta sad velite?
|
|
| Autoru: | Ipanema_ [ 04 Sep 2006, 00:21 ] |
| Tema posta: | |
erm da si mentalni bolesnik? djevica u horoskopu? ili to dodje na isto...
|
|
| Autoru: | Utopija [ 04 Sep 2006, 05:45 ] |
| Tema posta: | |
black santa, uh nisam znaci jedini. Hajde recite koje su vase kompulzije?? |
|
| Autoru: | Ipanema_ [ 04 Sep 2006, 09:15 ] |
| Tema posta: | |
Pa neke male male male male male
|
|
| Autoru: | Pero_Bombas [ 04 Sep 2006, 10:26 ] |
| Tema posta: | |
bubble girl je napisao: Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti: preokupiranost urednošću, perfekcionizmom i kontrolom. Ne. Izgleda da sam ipak zdrav. Dokaz za to je moja soba koja je sva u neredu, cinjenica da sfuserim sve sto pocnem raditi, kosa koja nije skracivanja nekih godinu dana i tako te sitnice. Citiraj: use google.
I will, I will!!! 
|
|
| Autoru: | Utopija [ 04 Sep 2006, 12:29 ] |
| Tema posta: | |
Ajoj, ljudi, pa hajte recite, evo ja za pocetak da nacnem. Preskakanje pukotina na asfaltu i svih tamnijih cuda na asfaltu. Jako zabavno, narocito u Banjaluci.
|
|
| Autoru: | Dak [ 04 Sep 2006, 12:40 ] |
| Tema posta: | |
A tooooooo, pa zar je i to kompulzivnost? Ne znam, nisam siguran, mozes opisati malo taj osjecaj? Sad si me podsjetio na nesto sto sam ja radio... pa jedno 15 godina: recimo svaki moguci auto koji mi dodje pred oci ja odmah gledam registraciju i pravim sve moguce kombinacije cifara na lijevoj i desnoj strani dok ne nadjem kombinaciju gdje je razlika minimalna  . I tako sam eksperimentisao sa brojevima. Medjutim, danas to vise ne radim....
Moram ici, cuje se neki auto, sigurno ima zanimljivu registraciju  :D:D
PS: Utopija, da tvoje pravo ime nije u stvari Spiderman???
|
|
| Autoru: | Ipanema_ [ 04 Sep 2006, 12:54 ] |
| Tema posta: | |
Ma imam ja tih na ulici mnogo, ne znam koliko bi to trebalo da se "računa". Tipa stajanje na zebri na samo bijele dijelove, ne smijem nagaziti crtu ne nekom dijelu puta, ako ima drukkčiji dio asfalta prvom nogom moram stati na početak, drugom na kraj. iii taaakooo daaaaljeeee. Svi postovi mi moraju biti detaljno pregledani
Jbt ja sam sikk baš
|
|
| Autoru: | Utopija [ 04 Sep 2006, 14:06 ] |
| Tema posta: | |
Yeeey, tako se odgovara. Dak, i ja isto imam to sa registracijama, ali ja to non stop radim, samo sto ja radim malo laksu matematiku, ja sabiram, ali dajem 8-10 sekundi vremena da saberem. Pore toga, dobro ne preskacem bas linije, ali ih zaobilazim na svaki moguc nacin. Uvek sa trotoara kad prelazim ulicu moram zapoceti sa odredjenom nogom, zebra je naravno klasika , ukljucivanje svetla nekoliko puta, dok ne osetim da je to to, onda odvajanje hrane u tanjiru tj. nista ne sme da se dodiruje (pre sam brojao grasak, bar dok je bio prilog ), uvek meso u tanjiru mora biti na desnoj strani, supu uvek jedem istim redosledom uzimanja sledeceg zalogaja tj. kao kazaljka na satu, brojanje stepenica, pomeranje zavesa na odredjeno odstojanje od ivice prozora (znate ono kao kad osecate da je to to), lupkanje stvari odredjen broj puta.
Ima toga jos mnogo, ali sam se sad kad sam ovo precitao osetio malo ugrozenim, pa cekam dok vi jos nesto objavite. Inace kako se vi borite sa tim?? Da li imate osecaj da to upravlja vama?? Mozete li da se kontrolisete da to ne radite?? E da zaboravih taj osecaj, pa jednostavno imas potrebu da uradis neku od stvari koju sam spomenuo, jer u protivnom osecas da nije uredu sto to nisi uradio, a kad to uradis osecas se bolje, naprednije, smirenije, itd. |
|
| Autoru: | Dak [ 04 Sep 2006, 15:01 ] |
| Tema posta: | |
bubble girl je napisao: Tipa stajanje na zebri na samo bijele dijelove, ne smijem nagaziti crtu ne nekom dijelu puta, ako ima drukkčiji dio asfalta prvom nogom moram stati na početak, drugom na kraj. Utopija je napisao: Pore toga, dobro ne preskacem bas linije, ali ih zaobilazim na svaki moguc nacin. Uvek sa trotoara kad prelazim ulicu moram zapoceti sa odredjenom nogom, zebra je naravno klasika
, ukljucivanje svetla nekoliko puta, dok ne osetim da je to to, onda odvajanje hrane u tanjiru tj. nista ne sme da se dodiruje (pre sam brojao grasak, bar dok je bio prilog ), uvek meso u tanjiru mora biti na desnoj strani, supu uvek jedem istim redosledom uzimanja sledeceg zalogaja tj. kao kazaljka na satu, brojanje stepenica, pomeranje zavesa na odredjeno odstojanje od ivice prozora (znate ono kao kad osecate da je to to), lupkanje stvari odredjen broj puta.Pa čovječe vas dvoje ste ko rodjeni za marince!!! 
Mene je moja bivsa cura navukla da zaobilazim sahtove, koji navodno donose nesrecu, pa sam ih zaobilazio/preskakao, kasnije mi je to ostalo. To je vise bila kao neka igra, a onda sam jednom rekao sebi da cu poceti ici preko njih, i pri prelasku se javljao neugodan osjecaj, kao da ce me šaht proždrijeti . Znaci usadio sam si misao da saht stvarno donosi nesrecu.
Uglavnom, moja metoda je da uvijek pokusavam da to sto cinim izvedem potpuno svjesno posmatrajuci kao gledaoc na tribinama neutralno sta se desava. Nase misli su te koje izazivaju te kompulzije, barem se meni cini, i zato moramo da mislima oduzimamo snagu, znaci moramo ih posmatrati, ne ucestvovati u njima, eto barem dok se javlja taj osjecaj. Evo primjer u vezi sahte, ja nisam sad osjecao taj neki snazan poriv da je zaobidjem, ali mi je bio interesantan taj neugodan osjecaj, ali to opet ima veze, barem mi se cini, sa nasom slikom svijeta. Npr. ja sam se prije bojao mraka, zato jer sam u svojoj glavi zamisljao neke figure (Jason-a ) kako cekaju u sumi, znaci JA, u SVOJOJ GLAVI. Ja vjerujem da ljudi koji "VJERUJU" u duhove (koje nikad u stvari nisu vidjeli) cesto sanjaju u duhove, da ljudi koji osjecaju neizvjesnost pred buducnoscu cesto sanjaju katastrofe, smrt itd... Znate vec na sta mislim.
Mislim da moramo da stvaramo sebi jednu drugaciju sliku svijeta, da razmisljamo o tome kako mi gledamo na svijet oko nas i kako ga dozivljavamo, da se pitamo da li je to u redu. Mislim, ono, covjek mora negdje poceti, znaci prvo problem opisati. Kao sto rekoh, nisam sa time mnogo eksperimentisao pa ne mogu nista da kazem. Moj savjet je da cak i dok to radite, da se u mislima ne uzivljavate u to sto radite, nego samo da posmatrate, svoje osjecanja, misli, energiju koja vas kontrolise, tako joj barem oduzimate snagu. I taj osjecaj trijumfa na kraju je veoma interesantan, razmisljajte i o njemu, zasto se uopste javlja. Pada mi na pamet rijec 'mentalni kavez', mi smo stvarno u svom mentalnom kavezu. Ja vjerujem da smo mi krivci svih svojih strahova i da je rijesenje u nama.Mozemo i reci da nekako nasa podsvijest kontrolise nas, da pokusava da nadje neku satisfakciju za tijelo, da postigne dusevnu ravnotezu, sjetite se npr. kada... sta ja znam, kad osjetite da neki posao niste dovrsili, pa kod kuce u mislima zamisljate kako dovrsavate taj posao a pri tome budite ORIGINALNA osjecanja kao da ste zaista tako nesto uradili. Evo npr. zamislite da vam neko prijeti ili vam izrekne smrtnu uvredu, i vi onako mirni odete lagano kuci i kazete sebi da ste mu oprostili, a citavo vece zamisljate u svojoj glavi kako ga rostiljate , i, interesantna stvar, u jednom trenutku postanete SVJESNI sta radite i kazete sebi "Sta je to radim". Takve stvari treba posmatrati a ne ucestvovati aktivno u njima jer mislim da je tu covjek rob svoje podsvijesti ili... matrix-a . Jos jedan primjer koji moze posluziti za razmisljanje je situacija gdje iz sasvim smirenog stanja pocinjemo da glumimo ljutnju, znaci pocnemo da dahcemo, da se crvenimo, da se mozemo zaista istinski naljutiti i nekoga premlatiti . Isto kao sto postoje fizikalne manifestacije pri dusevnoj uzbudjenosti, tako i imitiranje fizikalnih manifestacija moze da izaziva dusevnu uzbudjenost, OSIM ako smo potpuno SVIJESNI. Evo recimo ja licno smatram da se svijet moze doziviti onakav kakav je zaista u svojoj prirodi tek onda ako ga tako gledamo, svjesno, bez uplitanja emocija, bez nasih unutrasnjih slika svijeta, ideologija, filozofije, itd... Jer sve je to neka mrena koja nam zaklanja vidik svijeta kakav jeste, znaci tzv. SUBJEKTIVNOST. Ja se recimo vjezbam u OBJEKTIVNOSTI, any time - any where. Ali ne vjezba u smislu igre, nego istinsko nastojanje da pokusavate da budete objektivni prema sebi i prema svijetu oko sebe. Po meni je autenticnost biti ono sto jesi, a pokusaj da budes ili glumis nesto drugo, ako nesto potiskujes, stvara PODIJELJENOST u nama, dvije osobe, svijest i podsvijest, kako god. Mislim da moramo uciti da ne lazemo, da govorimo istinu, da se realno postavljamo prema sebi, da ucimo da mislimo i govorimo i cinimo jedno te isto. Tako cemo osjetiti tu harmoniju u sebi, u nama ce biti sve manje i manje tog nekontrolisanog ponasanja, a sve vise cemo sve sto cinimo ciniti svjesno. I naravno, osjeticemo ogromnu slobodu, jer kao sto sam rekao negdje drugdje, sloboda je harmonija.
Htio sam jos nesto napisati u vezi nacina na koji mi ljudi zivimo, to je samo neko moje posmatranje i razmisljanje, a malo mi je teze da to objasnim, a i nemam bas jasnu viziju toga, osim toga i čitači na kratke staze bi se pobunili. Pozdrav! |
|
| Autoru: | Utopija [ 04 Sep 2006, 17:04 ] |
| Tema posta: | |
Wooow, ne pamtim kad sam procitao ovoliki post,
Pa znas kako, u neku ruku pricas o stavrima koje po mom misljenju ne zahtevaju duboku paznju. Ja sam za subjektivizam, jer bez subjektivnosti nema dozivljaja, a ja nisam rodjen da budem diplomata. Ja donosim svoje odluke, vodjen svojim razumom i instiktom (sve zavisi kad ce koje od tog dvoje da prevagne), i uvek donosim zakljucke, koje naknadno menjam, ali biti "politicki korektan (npr.) je ubistvo individualizma. Bar ja tako razmisljam. Sto se konkretno tice OKP-a, to je cesto neizdrziva potreba. Naravno ona se u nekim granicama moze kontrolisati, ali los osecaj ostaje. Mene zanima kako dolazi do ovog poremecaja. Prema onom sto sam do sad procitao, najverovatnije je u pitanju biologija i hemija. Toliko za sad. poz 
|
|
| Autoru: | Dak [ 04 Sep 2006, 19:09 ] |
| Tema posta: | |
Utopija je napisao: Wooow, ne pamtim kad sam procitao ovoliki post,
Pa ja imam kompulzivnu potrebu pisanja dugih postova
Znas kako, ja cak i kad kazem da je uzrok bio-hemijske prirode, odmah mi dolazi pitanje: "A sta je uzrok bio-hemijskih reakcija?". Mislim da je rijesenje i uzrok nasih bolesti u nasoj psihi, a ta psiha su stavovi prema svemu, ono sto cini nase "Ja". Isto tako vjerujem da su kreativnost i istinska individualnost onaj dio naseg bica koji ostaje i koji jos jace biva naglasen kad odbacimo onaj sloj koji je nastao fatalnom subjektivnoscu. Npr. oslobadjanje pohlepe nece negativno uticati na nasu slikarsku kreativnost ali ce nas osloboditi nervoze i straha zbog gubitka novca, koji mogu u stvari da budu okidaci bolesti. I to je to. Objektivnost je za mene veoma vazna ali je ona ta nepristrasnost, koja mi kaze: "Pohlepan sam, zbog svoje pohlepe drugi pate, ja ne zelim da ja patim kao i oni, znaci ne bih trebao da budem pohlepan". Cak se i sjecam sebe prije 10-tak godina kako sam razmisljao o tom problemu, radilo se o primjeru jednog tipa koji pljacka banku a ne razmislja da se radi o platama rudara, i hljebu za ko zna koliko djece. Mozda je taj primjer trivijalan, ali mogu se navesti stotine primjera te objektivnosti, nepristranosti. Covjekov strah moze da nastane iz njegove nepredvidljivosti, znaci iz straha pred samim sobom, zato vjerujem da sto covjek bolje sebe upozna, da ce lakse moci da se nosi sa sobom, i naci ce postojanost u sebi, na kraju mir. A taj mir po meni nije umrtvljenost misica i nervnog sistema, nego jedna sigurnost u sebi, kad upoznas sebe, ne znam ni sam kako da kazem, a koja je moguca samo kroz rad na sebi. Da te pitam jos, ja te prinude nisam osjecao kao agresivne, je li se ti bas osjecas konstantno kao njihova zrtva i koliko ucestalo? Veliki pozdrav! |
|
| Autoru: | Ipanema_ [ 04 Sep 2006, 19:47 ] |
| Tema posta: | |
Nisam stigla procitati sve, kasnije cu. Uglavnom vidim spominje se pa.. da, obavezno odvajam hranu na tanjiru i zaobilazim sahtove. |
|
| Autoru: | Utopija [ 04 Sep 2006, 19:50 ] |
| Tema posta: | |
Ok, subjektivnost nije fatalna, subjektivnost je pristupacna.
Mozda oslobadjanje pohlepe utice, a mozda ne, jer resavanjem frustracije nestaje deo kreativne potencije (u vecem broju slucaja). Sto se mene tice, ja imam blag oblik OKP-a (bar ja mislim tako tj. po mojoj proceni), ali imam dosta dodatnih kompulsija koje nisam jos spomenuo, ali ih ima dosta. Sto se tice agresivnosti - nje nema, ja se manje vise ne osecam kao zrtva, mozda zato sto u 30% mogu kontrolisati skoro sve njih, ali ostaje tih 70%. Inace vecina ljudi ne zna da imam ove kompulsije (bar do sad), ali zelim da zajedno sa ljudima koje imaju slicne probleme i koji su voljni da razmenim iskustva i pokusam da resim nekih od njih, jer povremeno znaju da se previse petljaju u zivot.
|
|
| Autoru: | FLASH [ 04 Sep 2006, 22:57 ] |
| Tema posta: | |
Prvo mi se nije dalo citati one textove na engleskom, ali, nakon procitane teme, procitao sam i dio sa Wikipedije, dovoljno da shvatim o cemu se radi. I pronadjem sebe tu.
Ja osjecam da imam dio ovog, da tako kazemo, problema. Brojanje tacno odredjenog broja sekundi da bih mogao uraditi odredjenu radnju, cesto gledanje i pokusavanje pamcenja sto veceg broja registarskih brojeva, zamisljeno "trkanje" sa autom/covjekom koji ide iz suprotnog smjera, a da smo priblizno jednako udaljeni od nekog mjesta/ulice , pri jelu meso uvijek ide na desnu stranu, tapkanje odredjenog broja otkucaja na nekom predmetu i ponavljanje istog po par puta (da bih konacno osjetio da je sjelo na svoje, sto tesko dodje, a u stvari nije nista uradjeno), odbrojavanje (zaokruzenog, tipa tacno 20s) vremena do odredjene akcije, udaranje po glavi sa strane kad hocu da skrenem neke misli , hodanje uz ivicnjak jedan korak - jedan dio (onaj odrezak ivicnjaka), kao brojanje broja koraka, osjecaj da obe strane tijela moraju biti ravnopravne pri hodu, pranju ruku i sl, gledanje na sat kad ce sekundarica tacno doci na 0 da bi bio siguran da je tacan minut... Najcesce od ovoga je upravo vezano za razlicito brojanje, i vecinu toga radim kada sam sam.
Ne smatram ja ovo nekim problemom, niti mentalnom bolescu, vec samo nekim licnim opsesijama (za koje sam dosad bio ubjedjen da ih samo ja imam, ali izgleda da nas je jos ), koje cak imaju i svoje ime. Meni ovo u 90% slucajeva ne moze nauditi, osim onih slucaja kad se ponekad striktno pridrzavam odredjene sekunde da dodje na 60/0 da bih bio siguran da je odredjeno vrijeme za neko dejstvovanje.
Sad ce nas ovi sa strane proglasiti grupnim ludacima.
P.S. Sad mi bas naisla pjesma "Poludeo sam".
|
|
| Autoru: | Dak [ 05 Sep 2006, 09:14 ] |
| Tema posta: | |
Odosmo mi u umjetnost i filozofiju umjetnosti
Ljudi, sta kazete na jednu finu grupnu terapiju nas prisutnih?
Utopija je napisao: Ok, subjektivnost nije fatalna, subjektivnost je pristupacna. Nisam se jasno izrazio, mislio sam na onaj DIO (ne u cjelini) nase subjektivnosti koji je rak rana na nasoj individualnosti. Ja kontam otprilike tvoj nacin razmisljanja, ali mislim da je svijet sam po sebi dovoljno inspirativan cak i bez fatalnog DIJELA subjektivnosti. Jesi citao budisticku poeziju? Utopija je napisao: Mozda oslobadjanje pohlepe utice, a mozda ne, jer resavanjem frustracije nestaje deo kreativne potencije (u vecem broju slucaja).
A mozda ti umjetnost previse isturas ispred svog zdravlja? . Nisam bas najbolje razumio zasto lijecenje bolesti mora sputavati kreativnost? Citavo vrijeme se radi o pogresnoj interpretaciji rijeci objektivnost, zato sam u nekoliko navrata pokusao da pojasnim kako ja razumijem tu rijec. Po meni je vaznije koliko se covjek sam osjeca kreativnim nego kako drugi gledaju na njegovu kreativnost. Ili u kapitalizmu vaze druga pravila? 
Veliki pozdrav! |
|
| Stranica 1 od 6 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
| Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |
|