banjalukaforum.com https://banjalukaforum.com/ |
|
socijalna fobija https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=37&t=22171 |
Stranica 1 od 3 |
Autoru: | puke [ 14 Avg 2006, 14:37 ] |
Tema posta: | socijalna fobija |
Vec 7 godina se manje vise uspjesno borim sa socijalnom fobijom a prve prave rezultate osjecam tek sad kada sam pocela (po preporuci psihijatra) koristiti zoloft i lexilium. Za one koji nisu upuceni radi se o "bezrazloznom" strahu od ljudi, komunikacije, autoriteta... koji covjek ne moze sam prevazici ili kontrolisati. Dovoljno sam edukovana o toj temi, tako da me ne zanima teorija, vec praksa, odnosno iskustva osoba sa ovim problemom, sta pomaze, sta odmaze, sta su sve pokusavali ili nisu, posto znam neke ljude koji imaju ovaj problem ali ih je sramota o tome otvoreno govoriti, pa ne traze pomoc i sl. Moji simptomi su tipicni za ovu bolest, a to su: iznenadan tremor, crvenjenje u licu, ubrzan puls, pa to nekad preraste u panicni napad kad jednostavno moram iste sekunde pobjeci iz "opasne" situacije. Osoba koja ima ovaj problem kao ja, nefunkcionalna je za normalan zivot, posao, porodicu, prijatelje, partnera... Ipak se nadam da cu ovo jednom potpuno prevazici, jer sam vec presla trecinu puta sama, a posebno bih naglasila za mene vaznu ulogu terapije, tako da cesto mislim da sam pomocu nje uspjela u nastojanju da normalno funkcionisem. A onda sam napravila mali test... Da li je zoloft obicni placebo efekat i da li je sve to u mojoj glavi i mogu li samo sama sebi pomoci??? Napravila sam pauzu od mjesec dana, ne uzimajuci zoloft i simptomi su se ponovo vratili. Inace preporucuje se da se pije pola godine do godinu dana sto sad i namjeravam i da tad treba nastupiti potpuno izljecenje. Prvo mi nije bilo jasno zasto se meni to desava, kontajuci da se to desava osobama koje nisu pronasle svoj identitet, iskompleksiranim osobama, nezadovoljnim sobom i svojim zivotom, a ja sam time zadovoljna, i na kraju vidjela da ova fobija moze biti i posljedica toga sto sam se uvijek trudila da nikome ne budem teska. Ako imate slican problem, javite se da razmjenimo koju pametnu. |
Autoru: | Dak [ 15 Avg 2006, 16:47 ] |
Tema posta: | |
Pozdrav! Interesantna tema, vjerovatno svi mi imamo tremor ali u manjoj mjeri i sasvim odredjenim situacijama ![]() Mozes li mi reci skunk do kakvih zakljucaka je dosao tvoj lijecnik u vezi tvoje bolesti a u kojima nema ni trunke sumnje? Kako djeluju tablete koje uzimas na tvoj nervni sistem, da li djeluju na neki odredjeni centar u mozgu ili nekako drugacije? Rekla si da 7 godina pokusavas da se izlijecis, mozes li mi reci sta si pokusavala jos da radis prije nego sto si pocela da uzimas tablete? Da li recimo imas odredjene vrste snova koje redovno sanjas itd...? Da li znas da npr. ako posmatras pri punoj svijesti sta se desava kada navire taj strah da mozes da se distanciras od njega i da se izlijecis od njega? Ako recimo pokusas da objasnis samoj sebi zasto se taj strah javlja? (Obicno je dobro definisan problem 50% rijesenja ![]() ![]() ![]() Prije odredjenog vremena sam sa dvojicom kolega morao da drzim seminarsku prezentaciju na njemackom pred kolegama i nekim profesorima, i dva sata prije prezentacije jedan kolega odustane od prevelikog straha i valjda je poceo da posjecuje psihijatra od tada. I sad, ja sam morao za dva sata da pripremim njegov dio, uhvatila i mene trema ![]() ![]() Upoznao sam isto jednu djevojku koja ja imala problem skoro identican tvome, samo sto je kod nje jos gore, posto kaze da u odredjenim situacijama koje ne moze da predvidi dobija napad straha, postane anksiozna. Ne znam da li je uspjela da se izlijeci, ali je rekla da se osjeca bolje, nazalost nisam je vidio po zavrsetku terapije posto sam ja svoje tretmane meniskusa zavrsio prije nje. Ajmo ljudi ukljucujte se da pomognemo skunk i jedni drugima! ![]() Pozdrav! |
Autoru: | 11 minuta [ 15 Avg 2006, 20:33 ] |
Tema posta: | |
Mozda bi ti pomoglo da se potpuno opustis, zatvoris oci, uskadis disajni ritam i nekoliko puta ponovis u sebi , a onda i naglas kako si osoba vrijedna zivota i kako postojis da bi usrecila druge ljude. To ce ti povecati samopouzdanje. Citala sam dosta o tome. Ne znam da li si citala Moc Podsvijesti od Dzozefa Marfija, ako nisi obavezno procitaj. Vjezbe joge opustaju tijelo i duh. Inace bavljenje nekom fizickom aktivnoscu dovodi do produkcije serotonina i dopamina kao "hormona srece". Vjezbe ispred ogledala u zamisljenim situacijama kako razgovaras sa autoritetom. Pozivam sve da se pridruze temi, odlicna je. |
Autoru: | Not now, John! [ 15 Avg 2006, 21:35 ] |
Tema posta: | |
Ja nemam probleme kao ti, ali se veoma nelagodno osjećam gdje god ima mnogo ljudi (diskoteke npr.). Mislim da nemam problema sa autoritetima. Da li je neophodno da uzimaš lijekove? Možeš li u takvim trenucima da kažeš sebi "stani na loptu" i da se kontrolišeš? |
Autoru: | Nek@d_sam_bio_W@lter [ 15 Avg 2006, 22:37 ] |
Tema posta: | |
Dok sam bio mladji desavalo mi se da se nelagodno osjecam u grupi ljudi,narocito ako su to nepoznate osobe. Znojis se i zelis sto prije otici iz te prostorije...tako sam se ja osjecao. Na srecu proslo je samo od sebe. Nisam strucno lice ali moj savjet ti je da pijes lijekove koje ti je propisao doktor i da se strogo pridrzavas terapije. Lijekovi ce ti pomoci da se bolje osjecas i opustiti te a postepeno ces i sama vidjeti da nemas razloga za strah... Naravno da se moras i sama truditi da se bolje osjecas. Slusaj muziku,setaj,za pocetak budi s ljudima u cijem se drustvu lijepo osjecas a zatim postepeno u drustvo uvodi i nepoznate ljude. Prisustvo nekog tebi dragog ce ti pomoci. Sretno i ne kloni duhom. |
Autoru: | Not now, John! [ 15 Avg 2006, 23:48 ] |
Tema posta: | |
Nek@d_sam_bio_W@lter je napisao: Slusaj muziku,setaj,za pocetak budi s ljudima u cijem se drustvu lijepo osjecas a zatim postepeno u drustvo uvodi i nepoznate ljude. Prisustvo nekog tebi dragog ce ti pomoci. Sretno i ne kloni duhom.
I treniraj stav: "Briga me šta mislite o meni". ![]() |
Autoru: | Vitez Lutalica [ 16 Avg 2006, 03:53 ] |
Tema posta: | |
U tvojoj prici, skunk, prepoznao sam jednu djevojku koja mi je bila bliska. Ne znam tacno njenu dijagnozu ni lijekove koje je koristila (sjecam se leksiliuma) ali simptome sam jasno prepoznao, kao i njenu tako izrazenu potrebu da “nikome ne bude teska”. Pitam se sad …. da li je bila lijecena na pravi nacin, da li je njen ljekar prepoznao simptome? Ne znam tacno kako joj je sad a tako bih zelio da je srecna. |
Autoru: | VeLiKi [ 16 Avg 2006, 04:22 ] |
Tema posta: | |
11 minuta je napisao: Ne znam da li si citala Moc Podsvijesti od Dzozefa Marfija, ako nisi obavezno procitaj. ekstra knjiga! Not now, John! je napisao: ali se veoma nelagodno osjećam gdje god ima mnogo ljudi (diskoteke npr.)
klaustrofobija? eh skunk, fobije jesu jedna teska i nadasve strasna stvar, ali kao i vecina problema ipak samo poticu iz glave i tvoje sopstvene psihe i njene stvarne stvarne zelje da se sa tim problemima suoci. procitaj knjige antoni de mella, procitaj moc podsvijesti, prouci svoju podsvijest. nikakav lijek ili tableta ti nece pomoci, moras sama sebe vjezbati disciplinovano i hrabro. bojis se ljudi i autoriteta? lijepo ti rekose, sta je autoritet? sta je po tebi autoritet? oni su ljudi, napravljeni su od mesa i kostiju kao i ti, nisu oni autoritet! bojis se ljudi? i oni su od mesa i kostiju kao i ti! bojis se sebe dakle??? naravno, znam da nije lako, fobije jesu jako komplikovana i teska stvar. navodno svaki covijek ima neku fobiju, samo je pitanje kada i u kojoj situaciji ce neko otkriti svoju. ja sam skakao bungee pa sam shvatio da se ne bojim visine. ne bojim se brodova. ni insekata. ni mraka. pitam se koja je moja fobia. ne brini se skunk, sve je to stvar vjezbe. probaj da prosetas gradom koliko god to tebi izgledalo strasno i opasno. u osnovi, ne znam koji je tvoj problem, i ne mogu te razumjeti iz jednostavnog razloga jer nisam osjetio niti licno imao takav strah. bar ne strah te vrste. sve sto ti mogu reci je da budes hrabra i probas se izboriti sa tim problemom...puno srece u svakom slucaju. |
Autoru: | Frieda [ 16 Avg 2006, 06:47 ] |
Tema posta: | |
Ja sam imala, takode, neku vrstu ovog straha, samo blazi oblik. Imam ga i danas kad se npr. neko vrijeme ne druzim sa ljudima (4-5 dana recimo), onda imam tremu i kad idem u biblioteku. Uvijek se u tim situacijama bojim da cu dozivjeti nesto neugodno npr. da ce se neko izgalamiti na mene zbog ovog ili onog. Osjetljiva sam na te stvari i mogu danima da razmisljam o njima i da se grozno osjecam zbog njih. Zbog iste stvari imam tremu pred ispit. Cak i kad sam dosla na ovaj forum, pokusavala sam da se ne zamjerim ljudima da oni ne bi rekli nesto sto bi me povrijedilo..... Ima tih situacija. ![]() |
Autoru: | Not now, John! [ 16 Avg 2006, 09:22 ] |
Tema posta: | |
VeLiKi je napisao: Not now, John! je napisao: ali se veoma nelagodno osjećam gdje god ima mnogo ljudi (diskoteke npr.) klaustrofobija? Nije. Nemam problema sa malim prostorom, već sa brojem ljudi. Npr. ne volim bilo kakve gozbe, gdje ima više od 5 ljudi, svadbe, slave, sahrane i sl. VeLiKi je napisao: procitaj moc podsvijesti, prouci svoju podsvijest. nikakav lijek ili tableta ti nece pomoci
Mislim da nije primjereno da joj neko na Net-u daje savjete u pogledu liječenja. ![]() |
Autoru: | blue [ 16 Avg 2006, 09:25 ] |
Tema posta: | |
Izlaganje 'strašnoj' situaciji pomaže. Možda u težim slučajevima treba to dozirati, ali mislim da mora pomoći. Kad čovjek razmišlja o nekoj situaciji previše, a nikako ne dolazi u tu situaciju, počinju da se dešavaju čudne stvari u glavi. Dolazi do raznih fantastičnih ideja za koje je i onaj ko ih je izmislio donekle svjestan da su nerealne, ali ne može da ih se otrese. Bez stvarne povratne informacije (u ovom slučaju reakcije drugih ljudi) ne može se uopšte realno ocijeniti situacija. Vjerovatno da od karaktera osobe zavisi u kom će pravcu ići te fantazije, narcisi će misliti da cijeli svijet samo čeka na njih, oni bojažljiviji će misliti da im se sprema ne znam šta i koliko strašno, itd. |
Autoru: | Vader [ 16 Avg 2006, 09:54 ] |
Tema posta: | |
Not now, John! je napisao: Nemam problema sa malim prostorom, već sa brojem ljudi. Npr. ne volim bilo kakve gozbe, gdje ima više od 5 ljudi, svadbe, slave, sahrane i sl.
Ista stvar kod mene. Posebno ako su u pitanju nepoznati ljudi. Ne volim zabave, proslave, žurke, svadbe, sahrane, masovna okupljanja. |
Autoru: | Revan [ 17 Avg 2006, 14:04 ] |
Tema posta: | |
Not now, John! je napisao: Ja nemam probleme kao ti, ali se veoma nelagodno osjećam gdje god ima mnogo ljudi (diskoteke npr.)
Ne volim ni ja diskoteke i klubove sa puno ljudi, takođe se osjećam nelagodno, nije klaustrofobija, ali mislim da to nije ni socijalna fobija. A svadbi sa puno ljudi se grozim. Do sad sam mislila da je u pitanju samo ko se na koji način zabavlja, ali kad čitam ovo još ću zaključiti da imam neku vrstu fobije ![]() |
Autoru: | DELETED [ 17 Avg 2006, 15:31 ] |
Tema posta: | |
DELETED |
Autoru: | Dak [ 18 Avg 2006, 13:50 ] |
Tema posta: | |
Dok citam ove postove, sjetim se kako sam se ja borio sa nekim svojim "fobijama", koje su danas manje vise uobicajene kod svakog (Ne bojte se, necu pocinjati sa beskrajnim pricama poput Broja Jedan ![]() Radi se o onoj nelagodnosti kad treba da udjemo u neku ustanovu i kad treba pokucati na neka vrata i pitati nesto, a unutra ima puno sluzbenih lica, autoriteta, znate vec na sta mislim, ono u fazonu: "Aj ti, ja ne smijem", itd.. ![]() ![]() ![]() ![]() Pozdrav! |
Autoru: | Revan [ 19 Avg 2006, 12:27 ] |
Tema posta: | |
Dak je napisao: Radi se o onoj nelagodnosti kad treba da udjemo u neku ustanovu i kad treba pokucati na neka vrata i pitati nesto, a unutra ima puno sluzbenih lica, autoriteta, znate vec na sta mislim, ono u fazonu: "Aj ti, ja ne smijem", itd..
![]() Česta situacija kod studenata kad treba doći kod profesora. Opet mislim da nije fobija ili strah od autoriteta, već jedan praktični problem, pošto se kod nas profesori ponašaju kao da su bogovi pa ako su neraspoloženi neće primiti studenta, (da ne kažem izbaciti) ili će lošije proći na ispitu. Slično je bilo i sa službenicima u raznim ustanovama, takođe su se ponašali kako su htjeli, samo je njima sad uvedeno malo reda. |
Autoru: | Dak [ 19 Avg 2006, 13:02 ] |
Tema posta: | |
Tuzno da je vecina nas imala bas takve bliske susrete sa profesorima i da su vecina prosli na isti nacin, c-c-c... Kad ga pitas u punom amfiteatru nesto, med mu ide iz usta, a kad mu udjes u kancelariju - druga prica, osjecas se pravo nepozeljnim. Tako ja isao jednom kod dekana da ga zamolim da me oslobodi obaveze prisustvovanja predavanjima ![]() ![]() |
Autoru: | Dobi [ 19 Avg 2006, 16:32 ] |
Tema posta: | |
ja takodje imam fobiju od guzvi, mislim da se zove agorafobija ali nisam sigurna, prije par mjeseci sam puno citala o tome al zaboravih... ja npr u guzvama potpuno prolupam nekad krene mi se vrtiti u glavi znojim se imam osjecaj da svi bulje u mene itd. a citala sam o vise vrsta terapija za suzbijanje i izljecenje fobija, ljekovi, hipnoza (mozda da to pokusas?), jedna koja je vecinom uspjesna je da se polako navikavas na guzve, znaci krenes polako manje vremena provodis u guzvama, sa nepoznatim ljudima, sve vise i vise dok se ne naviknes, tako i sa autoritetima. i naravno meditacija puno pomaze. fobije znaju biti naporna stvar al srecom se moze sa njima boriti, ako nista sa ljekovima, iako oni znaju ti zeznuti nesto drugo kad to poprave... |
Autoru: | veca_vestica [ 19 Avg 2006, 21:06 ] |
Tema posta: | |
Iskreno, mislim da ti ljekovi nisu rjesenje. Ta vrsta lijekova guraju problem mnogo dublje nego sto bi trebalo. Imala sam priliku upoznati djevojku koja je anksiozna, sa panicnim napadima. Pila je ljekove i borila se godinama s tim, ali nije uspjela da pomocu njih rijesi svoj problem. I to se kazem vuklo, dok nije odlucila na moj nagovor, da se ukljuci na kurs yoge. Tamo je pricala prvo sa covjekom koji vodi taj program, a onda je i pocela da se bavi s tim. Bila je u takvom stanju da nije smjela da ide sama van nocu pa je isla na treninge u nekom dnevnom terminu i uvijek bi je neko dovodio i odvodio. Pored vjezbi disanja koje su kljucna stvar pri panicnim napadima, (ne znam da li ti je psihijatar rekao da su imali vjezbe gdje uce da sami izazovu panicni napad da bi mogli da ga osjete i kako da ga zaustave), rade se i vjezbe koje su ajmo reci prepoznatljiv simbol yoge. Elem, vec nakon prvih mjesec dana vidio se napredak. Mogla je sama da dodje na trening. Poslije samo 4 mjeseca, ljekove je prestala da uzima. Danas, eno je, ziva i zdrava, putuje, smije se, ljekove ne uzima, trenira redovno. Nema problem da podigne slusalicu i da nazove bilo koga, i bilo kakvu ustanovu, da pita i trazi objasnjenje za bilo sta. Nije joj problem se pojaviti negdje, kucati na vrata, nije joj problem kada nesto pogrijesi saslusati o tome. Moram ti reci jos ovo, tacno je da je tesko zivjeti s tim i nekog pustiti blizu, ali u ovom slucaju koji sam navela, puno je prijatelja bilo oko nje. Njeni roditelji medjutim, u pocetku nisu htjeli uopste da se informisu sta je to, i nisu joj bili podrska. Ali kasnije su stvari dosle na svoje mjesto. Ono sto sam zeljela reci, tih problema ima mnogo vise nego sto se priznaje i javno govori o tome (bar kod nas). Prva stvar je svakako nauciti disati pravilno, druga stvar je detektovati paniku i zbog cega se javlja jer u tom momentu ona i nestaje i treca stvar je svakako baviti se bilo kakvom fizickom aktivnoscu, bilo sta... A to sto se susrecemo sa profesorima ili sefovima na poslu, i gdje oni glumataju neke "face" to je posebna prica, jer shvatis koliko su oni mizerni, te da njihova borba da se predstave kao autoritet, nije nista drugo, nego strah od toga da bi mogli da se nadju s one strane stola, saltera, vrata. Dakle, udri brigu na veselje i budi sretna jer je svaki dan stvoren samo za tebe i niko ti ga ne moze uzeti! |
Autoru: | Pero_Bombas [ 20 Avg 2006, 19:14 ] |
Tema posta: | |
Ovaj... Ja se bash prijatno osjecam kad je puno ljudi oko mene... Mislim, ne uvijek, ali nemam takvih problema.. Recimo, veliki koncerti i slicno... Ma divota! |
Stranica 1 od 3 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |