banjalukaforum.com

Za ovu temu ću iskoristiti odlične citate iz knjige "Slika Dorijana Greja":


Biti dobar jeste biti u harmoniji sa samim sobom. Nesaglasnost vlada tamo gdje je čovjek primoran da bude u harmoniji sa drugima. Glavno je: sopstveni život.


Dobar uticaj, gospodine Greje, i ne postoji. Zato što ko utiče na drugoga daje ovome svoju dušu. Čovjek prestaje tada da misli sopstvenim mislima i da gori sopstvenim žarom. Vrline njegove ne pripadaju stvarno njemu. Grijesi njegovi, ako uopšte postoje, pozajmljeni su. On postaje odjekom tuđe svirke, glumcem uloge koja nije pisana za njega. Cilj je života razvijati samoga sebe. Svaki je od nas tu da ostvari svoju prirodu. Ljudi se danas boje sebe samih. Zaboravili su na najvišu dužnost, dužnost prema sebi. Razumije se, oni su darežljivi. Hrane gladnog i odijevaju prosjaka. Ali, sopstvene duše umiru im gladne i gole.



Veliki broj ljudi stalno teži da bude u harmoniji sa drugima. Zato prate modu u svemu: oblačenju, frizuri, šminkanju, parfemima, slušanju muzike, religijskim običajnima, načinu govora i izražavanja, trenutnom sistemu vrijednosti (!), mobilnim telefonima, tetoviranju, pirsingu i mnogo čemu drugom.

Zato imaju i idole koje oponašaju u imidžu ili načinu izražavanja, ili oblačenju, pa kad se taj idol "izliže" onda slijede (kopiraju) nekog drugog.

Izražavaju sa kao ovaj pjevač, razmišljaju kao onaj političar, oblače sa kao ovaj glumac, imaju frizuru kao onaj sportista.

Ljudi su sastavljeni od niza ličnosti koji vrše uticaj na njih. Zato neko nekome kaže: "pričaš kao tvoja mama" i slično.

Sve se više zatrpava ona jedinstvenost koju svako posjeduje. I sve se više guši lični put svake osobe. Malo ko i traži svoj put. Malo ko i misli da može i treba ići svojim putem, misle da je jednostavnije slijediti "provjerene recepte". Onda nije ni čudo što ljudi nemaju dodira sa unutrašnjom intuicijom i unutrašnjim vođstvom, i svojom jedinstvenošću.

Umjesto toga se preuzimaju tuđi putevi, tuđe ideje, tuđi snovi, tuđi ideali. I to tako da je malo ko svjestan, ili voljan da prizna, da je to preuzeo od drugih, već bi svi to branili kao svoju autentičnost.

"Dobro je imati mnogo para"
"Dobro je imati lijepu ženu (lijepog muža)"
"Treba imati što veći stan (kuću), ići redovno na ljetovanje"
"Treba oblačiti odijelo i kravatu"
"Treba ići u crkvu i slaviti slave"
"Žena koja se ne šminka i ne licka ne drži do sebe"
"Poželjno je imati i spavati sa što više partnera"
"Cool je varati muža/ženu"


Neke od ovih izjava su OK, ali kod njih postoji veliko ALI i niz stvari koje iza toga slijede da bi to u konačnom zbiru bilo u redu, ali se to u opštim društvenim reklamnim kampanjama ne navodi.

Recimo neko će se tetovirati, ili uraditi pirsing, ne zato što to stvarno svim svojim bićem želi već zato što je od "opšteg okruženja" (časopisi, filmovi, spotovi, prijatelji, internet...) saznao da je to danas jako cool, sexi, poželjno. Mnogi iz istih razloga počnu pušiti, drogirati se. I u serijama se već može vidjeti da na nečije priznanje da je homoseksualac dobija topao smiješak i odgovor: "pa to je danas baš cool".
A takvi stavovi i takve reklame uveliko obliku ljude, bar veliku većinu ljudi.

Vjerujem da se veliki broj djevojaka svakodnevno čini veoma nesretnim, depresivnim, očajnim, nervoznim, nezadovoljnim sobom, zbog opšteg i sve većeg poistovjećivanja vrijednosti neke djevojke sa količinom njene tjelesne ljepote. To se radi putem brojih časopisa, i to često ženskih časopisa, gdje se istuču samo neke ljepotice, sa savršenom linijom. To se čini putem serija, filmova, spotova, reklama, bilborda gdje se isto ističu fizičke ljepotice, gdje se prikazuje kako (najbolji) momci ganjaju samo lijepe, zgodne djevojke, i gdje samo lijepe zgodne djevojke imaju lijepe, zgodne, nabildane momke.

Stvara se opšta atmosfera u kojoj mnoge djevojke koje nemaju karakteristike fizičkog izgleda kao "lutke sa naslovnih strana" sve više rade na tome da te karatkeristike dostignu, ili bar da im sa približe što je više moguće. Mnoge (misle da) to nisu u stanju, da im treba više novca (šminka, solarijumi, odjeća...) za tako nešto nego što imaju, pa onda to sve izaziva u njima komplekse, nemire, depresiju, nervozu, nezadovoljstvo sobom.

A šta ako neke "sretnice" uspiju da se "ukalupe" u savremeni ideal ljepote? Da li im to daje ikakve garanciju da će biti zaista sretne, da će naći zaista dobrog i pažljivog momka, da će se dobro i sretno udati? Koliko garancije imaju?
Koliko je djevojaka svojom ljepotom privuklo muškarce koji ih nisu vrijedni, čak muškarce koji su ih upropastili, koji su se pokazali grubim, sirovim, prizemnim?

Zanimljivo je da kad se prođe gradom i kad sa pogledaju parovi da se vidi da tu nema mnogo ljepotana i ljepotica, ali da su oni sretni zajedno, da su se našli. I čemu onda sve ono lickanje, sva ona nervoza, depresije, kompleksi, čemu sva ona težnja da se bude kao "lutka sa naslovne strane" kad će svako sebi naći nekoga i takav kakav je?

Najbitnije je pronaći i razvijati sebe, svoju autentičnost. Zašto ne obući plavo iako je moda crveno a tebi se više sviđa plavo? Zašto ne imati kratku kosu ako tako želiš iako je moda duga kosa? Zašto ne imati stari mobilni koji ti radi sve što ti treba iako svi već imaju novije modernije mobilne? Zašto ne izaći u patikama i trenerci jer ti je tako prijatnije, iako kažu da je "kulturnije" izaći u farmerkama ili odijelu i cipelama? Zašto ići u zadimljene kafiće i diskoteke kad se tebi radije šeta pored Vrbasa, iako kažu da je in biti viđen na "elitnim" mjestima i poslije pričati gdje si sve bio? Zašto puno piti jer to podiže rejting u muškoj raji, kad je tebi to isprazno i glupo? Zašto ganjati kojekakve djevojke samo zbog ukupnog rezultata, hvalisanja i "ugleda", kad je tebi prirodnije pronaći jednu jedinu u svakom pogledu kao osobu vrijednu djevojku?


Ko za sebe sa sigurnošću može reći da je autentičan, svoj? Da živi bez uticaja drugih već onako kako istinski i dubinski odjeća da treba da živi? U kolikoj smo mjeri autentični i da li radimo na pronalaženju i življenju svoje autentičnosti? Ko može biti siguran da je nešto uradio zbog sebe a ne zato što ga je povukao uticaj koji je na njega izazvala okolina? Čime se autentični ljudi bave da bi postali autentični? Čime se čovjek treba baviti da bi sa sebe skinuo slojeve društvene uslovljenosti? Možda nešto u društvenoj uslovljenosti ima i dobrog. Koliko je toga dobrog? Kako prepoznati dobro?


Biti dobar jeste biti u harmoniji sa samim sobom. Nesaglasnost vlada tamo gdje je čovjek primoran da bude u harmoniji sa drugima. Glavno je: sopstveni život.

Ovde je dosta zanimljiva i riječ primoran.
Čovjek može biti primoran silom a može biti primoran tako da nije svjestan da je primoran, već slijedi nešto što mu je neko stručno izreklamirao kao "najbolju stvar koja postoji". Kao što neko lijepo reče da ljudi danas kupuju gomile stvari koje im zapravo uopšte ne trebaju. Reklame čine čuda, ne samo reklame proizvoda već i reklame načina života.

Zaista je tako. Tesko je bilo sta reci poslije svega sto si napisao. Ali, i to je, kao i mnogo drugih (pogresnih) stvari odvajkada u ljudskoj psihi, pa se nije ni cuditi takvom ponasanju ljudi...
Veliki problem na tom polju predstavlja sistem vrijednosti (naravno, na svim vaznijim oblastima - duhovnosti, obrazovanju, kulturi), a kako je on, zahvaljujuci svemu i svacemu dozivio veliki pad, onda i ne cudi sto mnogi zele da bude dio mase. A ta masa je, naravno, uvijek ona koja je u pravu. Pa taman svi u toj masi bili pederi, narkomani ili nesto trece. Zelja da neko pripada masi je, cini mi se, u ovom vremenu, jaca od potrebe da se misli svojom rodjenom glavom.

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

Čovjek je društveno biće. Svaki smisao koji su ljudi do danas pronašli ima određen društveni kontekst.

Spinoza je još davno pisao o numerički jednom, ali nikad sebi identičnom. To vam je, npr., kao oblak. Uvijek jedan, ali nikad isti, stalno se mijenja.

Takav je i čovjekov identitet, promjenljiv i kontekstualan. (ovo je već rečeno na Kulturi, ali mislim da je ovo pogodniji forum)

Sasvim autentičan čovjek je kontradiktorna pojava. Takav čovjek bi morao da ima samo svoj jezik, samo svoj svijet, ništa njegovo ne bi postojalo nigdje drugo sem kod njega.
Naravno, takav čovjek ne bi bio u stanju da komunicira sa bilo kim drugim. Njega niko ne bi razumio, niti bi on razumio bilo koga. Tako dolazimo do apsolutno usamljenog čovjeka, sasvim nedruštvenog bića.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Blue nisi shvatio poentu teme.

Moj utisak je da je poenta teme kako je društveni uticaj loš, i kako treba njegovati neku svoju autentičnost.

S čim se generalno slažem. Htio sam da dodam kako se ne može ići u krajnost.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Stekao sam utisak Vader iz ovog sto si napisao da si u nekom sukobu, kada si izabrao ovu temu. Mozda nisam u pravu. Nebitno.

O autenticnosti pricaju oni koji je nemaju. Autenticnost nije proizvod koji kupujes na trafici i nosis ga dok ti se svidja, pa ga onda odbacis kada mislis da ti ne treba. Autenticnost nije suprostavljanje drustvenim obicajima i navikama. Niti je suprotnost necemu izrecenom ili dozivljenom.
Zasto autentican covjek ne bi radio isto sto i svi???
Zasto misljenje da autentican covjek privlaci paznju na sebe suprotnostima od ostalih???

Ako hoces da budes autentican, onda nema sta da razvijas.. niti sta da pronalazis. Ti to vec jesi. Ali da bi to ispoljilo se, potrebno je spoznati vlastite ego igre, motive, ciljeve, preispitati sv e sto radis, govoris, mislis.
Kada dodjes do tog nivoa, onda veoma brzo zaboravljas autenticnost, jer ti svaki trenutak pokazuje koliko si neautentican. Apsolutno sve unutar tebe i oko tebe je neautenticno.
Autenticnost je ispoljavanje SEBE kroz sve sto mislis, osjecas i radis.

Prvo pitanje koje sebi postavis kada pocnes da se, povremeno SPONTANO, ispoljavas, jeste: "A sta bi ja uradio u toj situaciji?"
Jer primjecujes da sve sto ti jesi u ovom trenutku NISI TI. Vec tvoja majka, tvoj otac, drustvo, prijatelji, ceuloza.. i sve ostalo. Snadje te beznadeznost akutnog stanja samozaborava. Posle nje ide nemoc da bilo sta napravis. Uvidjas da si nemocan u svemu, da si nesiguran, da NE ZNAS nista. Da svo tvoje znanje i imanje, nije tvoje. Da ti je sve nametnuto. Ulazis u neko raspolozenje (da ne bude zabune izmedju STANJA i RASPOLOZENJA), slicno depresiji, tuzi.... manje vise, cini ti se da sve, pa cak i jedan obicni pokret prstom na ruci nije moguc, da si nemocan i to da napravis kao svoj.
Ali kazu mudri, "najmracnije je pre svitanja".

Tada u tebi pocinje da se radja KVALITET. Vise nema kvntiteta na koji se naviknemo kroz zivot, koji nam govori da mi JESMO da mi VRIJEDIMO. Tada pocinjes da uvidjas da cak i sredstvo oslobadjanja koje te je dovelo dotle gdje si sada, je ropstvo. Pocinje rad na oslobadjanju od sredstva oslobadjanja. Jer ni ono nije autenticno. Ono te je samo dovelo dotle gdje se sada nalazis. Do nemoci, neznanja, raspadanja unutrasnjosti.
Sledeci korak je da pocinjes da ispoljavas svoju prirodu. Ili ti ono sto neki zovu svoje JA. Ne JA pre toga. Da se pitas sta je u saradnji sa tvojom prirodom. I zadnja stvar na svijetu jeste "Kako postici autenticnost?"

I ako pocnes obracati paznju na to ispoljavanje u jednom momentu shvatis kako prestajei to pitanje, vec se ustaljuje neko osjecanje da radis i reagujes spontano. Ne razmisljajuci, ne pridavajuci znacaja. A zivot ce ti pruziti mnostvo ispita da to provjeris. A i cijena je ogromna.

Ono sledece sto se namece.. "Jesmo li spremni platiti cijenu koja je potrebna za to, za tu autenticnost?"

Znaci tebi pitanje:
Jesi li spreman platiti cijenu za autenticnost??

Naravno, ako ovaj tekst nije bio samo da se nesto pise.. nego je posljedica unutrasnjog sagledavanja akutnog stanja...

_________________
I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.
USUDI SA DA ZNAS - NEMA SVETLOSTI BEZ TAME

Ovo je zalaženje u totalnu krajnost i to onako kako si je ti definisao. Poenta teme i onoga što je rečeno uopšte nije u tome. Nevezano za ovo što si napisao primjetio sam inače da neki kada se nešto iznese iz nekih razloga uzmu neku krajnost u tome onako kao je oni vide i na osnovu nje se obruše na cijelu teoriju. Onda nekad oni koji su teoriju iznijeli nasjednu na to i počnu se prepucavati oko imaginarnog pojma neke krajnosti, i u svemu tome se zanemari i zaboravi suština teorije. Ne želim da to ovde bude slučaj.

Da bismo znali šta je krajnja autentičnost moramo joj se dovoljno približiti, kao što ne možemo suditi o cvijetu i drvetu dok mu ne priđemo.

Tema je o tome da se razmisli (svako o sebi) koliko smo (ne)autentični, da li želimo raditi na autentičnosti, kako to raditi, da vidimo šta je (ne)autentičnost, čime se iskazuje, gdje su zamke da se smatramo autentičnima kad to nismo, koje su posljedice neautentičnosti.

A o ekstremima (još uvijek) ne možemo pričati jer je to prazna filozofija koja zamagljuje suštinu.




Otkud ova izjava?
Da li je to tvoja misao ili si to negdje pročitao?

Šta tačno znači "biti društveno biće"?
Postoji li jasna definicija toga, definicija koju bi svi usvojili?

Neko bi tom izjavom pravdao svoju i tuđu neautentičnost.

Da li biti društveno biće znači slijediti sve ono što društvo nalaže, ili većinu toga, i to sve bez provjere iz straha da u suprotnom ne budemo žigosani kao "nedruštvena bića"?

Da li biti društveno biće znači slijediti većinu, masu? Slijediti sistem vrijednosti koji ta većina donosi? Slijediti način života kako većina živi, života koji se reklamira na svakom koraku?

To je ono kad izađeš sa rajom koja puši pa kažu: "ajd' zapali, radi raje (društva)" ili "ajd' popij još i šestu pivu, radi raje, radi društva", ili "ajd' si ubrizgaj malo heroinčića, radi raje, radi društva", ili "smatraj homoseksualnost normalnom jer je to sad sve društvenija pojava, i sve ozakonjenija".

Da li se osoba koja usvaja (sve) ono što mu se nudi "radi raje, radi društva", može smatrati i smatra društvenom osobom?
Ovo je recimo prva definicija društvene osobe.

Sad ide recimo druga definicija društvene osobe.
Šta ako neko kaže: čovjek je društveno biće jer je Stvoren i nekim Planom određen da živi zajedno sa drugim ljudima, da u njihovom okruženju traži i razvija svoju autentičnost, svoju jedinstvenost, i da ukaže drugima da traže to isto, da pomaže drugima i dozvoli drugima da mu opomognu, ali da stalno traži sebe i ostane svoj, da traži pravi univerzalni sistem vrijednosti koji je usađen u sve ljude, koji nikome ne čini zlo ali ni ne dozvoljava da ljudi čine zlo sebi samima, makar nesvjesno.
Onaj ko slijedi ovu definiciju može govoriti istim jezikom kao drugi, pisati istim pismom kao drugi, a opet biti autenetičan u suštinskom smislu.

Ovaj svijet je stvoren pun svih boja i nijansi, veoma je šaren i prelijepo obojen, sve boje su zastupljene u boji mora, biljaka, životinja, drveća, lišća, zemlje, stijena, cvijeća. Životinjski svijet je neopisivo raznolik. Biljni svijet je neopisivo raznolik. Ljudi su obojeni sa više boja i mnogo nijansi, mnogo različitih konstitucija, a da ne govorimo o raznolikosti izraza lica, jedinstvenom otisku prstiju.

Vidljivo je da se raznolikost i jedinstvenost susreću na svakom koraku, da se time sigurno i potenciraju, da čine svijet ljepšim i zanimljivijim. Isto tako bi i ljudi trebali da razviju svoju jedinstvenost, jedinstvenost svoje ličnosti, jedinstvenost koju u duši već nose.

Ali ljudi koji bi trebalo da traže šta oni jesu, da to razvijaju i to bez ustručavanja iskazuju i pokazuju umjesto toga se sve više trude da uđu u već oformljene torove, u krda, u masu. Smatraju da je to lakše i bezbolnije jer se u tom slučaju ide "već utabanim putem", ide se putem koji će naići na (društveno) prihvatanje. Mnogi se užasno plaše neprihvatanja u društvu, osude, toga da te gledaju kao "malo čudnog" i "nastranog". I onda iz čistog straha usvoje onu prvu definiciju društvene osobe, i umjesto da žive onako kako u dubini sebe žele oni ubijede sebe da žele da žive "onako kako društvo kaže".

Djevojka se plaši izaći u grad nenašminkana jer se plaši da se možda ne bi svidjela nekom momku koji se njoj sviđa, iako je njoj samoj šminkanje gnjavaža. A ne pita se da li je ona više ona onda kad je našminkana ili onda kad nije našminkana. Ne pita se drži li do sebe ako će ganjati momka koji će je prihvatiti i kome će se svidjeti samo onda kad je našminkana, samo onda kad na sebi više nema nego što ima odjeće. Djevojke se izgleda ne pitaju zašto se momci ljeti okreću za njima samo onda kad se što kraće obuku, a ne okreću se ako se normalno obuku. I ne pitaju se za čim se oni onda okreću: za njima...ili samo i jedino za svojim seksualnim i drugim zadovoljstvom. I ne pitaju se ponižavaju li one sebe pomažući drugima da ih gledaju samo kao seksualne objekte a ne kao ljudska bića, da se gledajući ih takmiče sa rajom ko će gnusnije prokomentarisati "šta bi joj uradio".
Djevojka se plaši izaći u grad nenašminkana i jer se plaši da će druge djevojke za nju misliti da je nemarna, neuredna, da se ponaša kao da "nije žensko". Ovo sve kažem jer sam čuo da je tako.

Smatram da današnje djevojke, a baš zato što slijede "savremene i moderne društvene norme", jako malo i sve manje zaista drže do sebe, sve manje imaju osnovnog samopoštovanja, padaju jako nisko.

Opšti društveni marketing i društvena svijest je takva da te djevojke uopšte nisu svjesne toga da se ponižavaju, već čak još i zdušno pomažu društvu da ih ponižava, obezvrjeđuje, da ih svodi samo na seksualni objekat koji, po društvenim normama, mora da bude lijep, našminkan modernom šminkom, sa modernom frizurom, naparfemisan modernim parfemom, kratko obučen u moderne krpice koje se naravno moraju slagati po boji, uz sve to tetovaža i pirsing su jako poželjni jer su društveno proglašeni za "sexi". Opšta vrijednost i "poželjnost" djevojaka se sve više poistovjećuje sa ovim, i sa stepenom uspješne implementacije tih normi.

Kao uslovi za ulazak u evropsku uniju: vi bez razmišljanja usvojite ono što vam mi propišemo, raditi sve kako vam mi kažemo, ako nam se poslije svidite možda vas uzmemo, onda ćemo da vas **bemo, a cijelo vrijeme ćemo vam se smijati i pričati viceve na vaš račun i uspješno vas ubijediti da vam je super, da ste to čekali cijeli život, da vam se ništa bolje nije moglo desiti.

Da me ne bi neko napao (npr. Leona ) da odmah kažem da momci nisu ništa bolji, ali mi je više žao djevojaka pa zato o njima više pišem, a mogu pored toga da na ovom reprezentativnom i opštem primjeru pokažem šta je suština ove teme, i do čega dovodi neautentičnost i "plesanje u ritmu muzike koju društvo svira".

Ljudi (i muškarci i žene) se vremenom počnu ponašati ispod svakog nivoa pristojnosti i samopoštovanja, samo zato da bi se dodvorili i svidjeli drugima, da bi bili "društveno prihvaćeni", a da uopšte nisu svjesni da kroz to sve više ponižavaju same sebe, čak to stanje podržavaju, hvale i uzdižu, prihvataju svaki novi "društveni hir" koji naiđe. Jak je jak društveni marketing. A i mnogi ljudi mu pomažu, kao kad hakeri zauzmu tuđe računare da bi svi oni bombardovali neki server koji žele srušiti, tako društvo koristi ljude da bi još više akumuliralo i podržalo razne niskosti i iskrivljene sisteme vrijednosti...da bi ljude zaokupilo i "zabavilo" da nemaju vremena ni volje da traže i izraze sebe.

Jivane slažem se. Bar u onom dijelu koji razumijem, jer vjerujem da si ti u tome otišao dalje od mene.

Ako si sa onim "o autentičnosti pričaju oni koji je nemaju" želio reći da nisam autentičan - pa to nije tajna , to je činjenica.

Koliko poznaješ autentičnih osoba? I da li se autentičnost može zadržati, ili se i gubi? Koliko osoba bez muke zadržavaju autentičnost? Ili su svi autentični, ali tek u nekoj varijabilnoj mjeri?

A to da sam u sukobu kad sam odabrao ovu temu, ne znam, možda nesvjesno. Temu nisam planirao otvoriti, pisao sam komentar na onaj citat za drugu temu, i tek onda mi je palo na pamet: "a zašto od ovoga ne bih kreirao posebnu temu".




Lijepo rečeno.




On to može, ali da je autentičan u tome što radi, a ne da to radi jer mu je to nametnuto, bio on toga svjestan ili ne.

Zato sam gore napisao:

Recimo neko će se tetovirati, ili uraditi pirsing, ne zato što to stvarno svim svojim bićem želi već zato što je od "opšteg okruženja" (časopisi, filmovi, spotovi, prijatelji, internet...) saznao da je to danas jako cool, sexi, poželjno.




Koja je cijena?
Nadam se da jesam, ništa više od toga ne mogu reći.

Prvo nije tačno, drugo jeste
Istina je da sam pisao sa te strane da društveni uticaj može biti loš, ali ne i da je loš, svi se mi ponašamo po društvenim uticajima, ima i pozitivnih i negativnih, i onih (ili su svi takvi) koje kockajući se odaberemo da slijedimo da bismo tek nakon nekog vremena mogli reći da li je taj uticaj bio pozitivan ili negativan. Do tada možemo samo da vjerujemo.


Za Jivana dodatak, vezano za spremnost da se plati cijena za autentičnost. Mislim da to nikoga ne treba da zabrinjava, ukoliko se radi i želi da se radi na sebi, sa ovakvim ili onakvim uspjehom. Jer, bar vjerujem, kad dovoljno sazriju ta cijena neće biti toliki problem, biće je spremni platiti. Kao ona priča da je opasno probuditi kundalini ako se prije toga ne očistiš. Kad se dovoljno očistiš i uravnotežiš to je onda prihvatljivo iskustvo.

Pored toga ja ovde nisam imao namjeru pisati o autentičnosti sa dublje, čisto duhovne strane. Prvo, jer o tome ne znam dovoljno. Drugo, želio sam pisati o površnijim i "narodskijim" aspektima, sam naziv teme "autentičnost" se slučajno tu našao. Cilj teme je bio pisanje o negativnom uticaju drugih ljudi na nas, samim tim i o negativnim uticajima društva na globalnom i jasnije vidljivom planu, a što onda dovodi do neautentičnog ponašanja, a sa te strane da većina o tome može pisati, i što i većina može razumjeti.

Dublji i suptilniji vidovi autentičnosti su više tema za Duhovno i Religiju, ali bi u tome malo ko tebe mogao na pravi način razumjeti i pratiti, i onda izvući neku praktičnu korist iz toga. Neke stvari koje si napisao mi mogu imati smisla, ali ih ne razumijem (na pravi način) jer ih nisam proživio. Zato mislim da u nekoj opštoj priči treba pričati o stvarima na nivou da to drugi razumiju, da o tome razmisle, i da mogu od toga imati praktične koristi. Ono što je više od toga može ličiti na "šuplju priču" iako može biti 100% tačno.

Neka si ti ovde pisao o tome , drago mi je, treba to reći za one koji to mogu razumjeti, ali kao što sam gore napisao:

da bismo znali šta je krajnja autentičnost moramo joj se dovoljno približiti

možda ovo nije najspretnije rečeno, ali mislim da shvataš šta želim reći. I sam si rekao da se učitelji prilagođavaju učenicima, vidi se i u svetim spisima da se se i Sile Nebeske tako ponašale prema ljudima, Hrist je pričao ljudima priče o drveću, svijeću, vrapcima, jer su jedva i to mogli shvatiti. I nastavnici i profesori u školi koriste jednostavne analogije i što jednostavniji riječnik da bi učenici bolje shvatili.

Dakle neka si ti to pisao i piši šta još imaš, ali nisam zamislio ovu temu sa te dublje stogo duhovne strane, jer je i ja ne razumijem, već sa one koju većina može shvatiti. Do tog dubljeg se dolazi kasnije

Filozofija preispituje suštinu pokazujući je problematičnom. Što neko može smatrati gubljenjem vremena, ili ne. Vratiću se na ovo.



Pročitao.



Znači imati potrebu živjeti u grupi s drugim ljudima, tj. imati potrebu za kontaktom s drugima.
Nedruštveno biće je čovjek koji nema, niti treba, nikakve kontakte s drugim ljudima.
(može se biti nedruštven u odnosu na neku grupu ljudi, ali tu nije u pitanju nedruštveno biće)

Julija Kristeva u jednoj knjizi piše kako današnjem čovjeku prijeti opasnost da prevaziđe 'metafizički nemir', tj. da će prestati razmišljati i u potpunosti prihvatiti društveno određene odgovore na unaprijed postavljena pitanja o smislu.

Tu nastupa filozofija sa svojim zamagljivanjem suštine, npr. Iz problematizovanja suštine nastaje nešto novo, što se utoliko može zvati autentičnim. Tako autentičnost postaje volja za razmišljanjem i stvaranjem.

Takva autentičnost nije potraga za uvijek već datim identitetom, za nekom urođenom suštinom. Jer, to je upravo nedostatak volje za stvaranjem.
Što znači da se opet traže unaprijed dati odgovori, samo što se ne traže od društva koje je pojedinca razočaralo jer mu nije dalo zadovoljavajuće odgovore. (što se mora desiti jer društvo nije homogena i monolitna pojava, puno je sopstvenih konflikata i različitih struja, uvijek u promjeni ono ne može dati nikakav konačan odgovor)

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Brate Vader.. nigdje ja nisam otisao.. niti vise niti dublje. Ja sam tu gdje jesam. I radim to sto radim, nekada u suprotnosti sa onim sto zelim, nekada u saglasnosti.



Nisam nista zelio reci. Jer kako ja ista mogu reci za bilo koga. To je samo predlog za razmisljanje. Ni ja nisam autentican u punom smislu te rijeci. I ja je jos razotkrivam. I tek sam na pocetku, bilo kakvog rada na sebi. A Zivot svaki dan da neki "zadatak" na kojem mozes da se provjeris.



Mislim 5 ljudi. Mislim jer jednu nisam fizicki upoznao iako se s njom cujem preko telefona i maila. Tako da ne mogu biti siguran. Iako mi sve oko nje izgleda autenticno.



Nista se ne zadrzava, a posto nikada nije bila izgubljena ne moze se izgubiti. Pazi necu da ti dam odgovor u cijelosti. Ne zelim da te lisim VRISKA. Nadam se da kuzis. Iako si postavio pitanje a i vec dao odgovor na njega, samo imam dojam da ga nisi svestan.



Niko nema sebe, kako onda moze biti autentican?
Autenticnost je s druge strane INDIVIDUALNOST ali ne u smislu reci koju mi koristimo, kao nacin da izrazimo neciju licnost. Vec u punom smislu te rijeci, sto oznacava CJELOVITU osobu.
Znaci autenticnost je Cjelovitost.

Sada ti meni reci: Da li su svi autenticni, i u kojoj varijabilnoj mjeri?



Mozda bi bilo preciznije reci, u zavisnosti koliko je cjelovit iza toga sto radi. A moze da radi sta god hoce kao iz bilo kojeg razloga ili motiva.



Mudro..

Jednom je jedna ucenica dosla kod tantrickog Majstora i pitala za Istinu. I ovaj joj odgovori da je cijena velika i da li je spremna da je plati.
Ova je rekla da jeste.
Nakon toga Majstor se vratio iscitavanju novina.
Nakon nekoliko minuta.. ona se pocela nervozno vrpoljiti na stolici.
Sledece je bilo pitanje..
Dobro koja je cijena?
Majstor joj odgovori: pa ako si tako sigurna bila u placanje cijene, sada je samo trivijalnost rasprava o istoj.
Cijena ce biti tvoj zivot. Nalazimo se na 13 katu, i u trenutku kada skocis sa njega recicu ti istinu.

"Srecom" ona nije bila spremna za tu cijenu.. i ostala je ziva..

A u svijetlu ovog pitanja.. ..
Cijena je tvoj zivot... Da li si spreman da je platis?



Da je ona bila zrela, ne bi pitala kolika je cijena...
I nakon par koraka znala bi istinu..

Motivi, motivi, motivi..
koliko malo svi znamo o iskonskoj potrazi za sobom. I sebe tu racunam.
To ti je isto kao: cu, ces, ce, cemo, cete, ce.. Kada... Nekad.. i slicno.
Nema toga.. ili jesi ili nisi. Bog nije naivniji od mene i od tebe .. itd..
Spremnost da tragas za istinom, nije uvijek autenticna spremnost. Moze biti bilo sta.



Znaci da vidim da li sam razumio.. hehehe..
Ti zelis pricati o individualnosti u masi otupljivanja i kolektivnog ubjedjenja?

Opet autenticnost je i to. Mozda je bolje onda prici temi nacinom onoga sto svijesno (sta god to bilo) izabiramo kao svoje ispoljavanje i svoju Osobenost.. na nivou intelektualno-emotivnog ispoljavanja..

Ja o tome bas i ne znam puno.. jer mi nema razlike izmedju Osobenosti.. tj. licnosti i intelekta.. i neautenticnosti..
Samo drugo ime za nesto trece..

Ali prvi stepen kretanja ka sebi je BUNTOVNISTVO.. i to treba znati. Ali isto tako treba znati da buntovnistvo nije ni jedan procenat autenticnosti. To je reaktivnost na zadate vrijednosti.
No, kako god, barem je neki pocetak. Zalosno je samo sto vecina stane na tome..

_________________
I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.
USUDI SA DA ZNAS - NEMA SVETLOSTI BEZ TAME

A kako prepoznaješ autentične ljude? Po svjesnosti? Po cjelovitosti? Kako prepoznati pravu svjesnost, pravu cjelovitost?




Možda: jesu autentični ali u onoj mjeri u kojoj su svjesni.
Da bi neko bio autentičan mora pronaći samog sebe. Ako se pronašao onda može biti autentičan. A pomenuti vrisak valjda dođa kada osoba spozna da joj je to sve cijelo vrijeme bilo pred nosom. Ali da li nam saznanje da nam je to cijelo vrijeme pred nosom olakšava da to i ostvarimo, ili nam samo govori koliko smo glupi i slijepi (mada je i to fina spoznaja)?


Ja sam te pitao koja je cijena. Ti si rekao:



Ali si iza toga sam odgovorio:





Zavisi šta se misli pod "životom"

Ako je u ovom slučaju "život" ono što je ne-Ja a što grčevito čuvamo kao svoje, i mislimo da smo to mi, onda valjda jesam, bar u nekoj mjeri zasad. Još nisam odustao i pored ne baš lijepih saznanja o sebi.

To je valjda ono što je Hrist rekao:
Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.

Naizgled luda i kontradiktorna izjava, ali sasvim na mjestu.

Valjda je pronalaženje sebe skidanje slojeva, a ne kalemljenje nečeg novog, samo što to skidanje slojeva djeluje kao gubljenje sebe, jer se poistovjetimo sa slojevima, i onda to skidanje stvara veliki strah. A i ne sviđa nam se ono što vidimo pod slojevima.

Antoni de Melo je napisao:

Kada izađemo na stazu duhovnog prosvjetljenja, jedina stvar koju treba naučiti je: odučavanje, odučavanje, odučavanje od svega sto ste naučili.

Samo što je "problem" (ali ujedno i test spremnosti i hrabrosti) što se ispod svakog skinutog sloja nalazi paučina, nečistoća, ogledalo koje otkriva nešto što tu ne želimo vidjeti. Pa onda mnogi kad to vide vrate sloj koji je to prekrivao, zalijepe ga selotepom i izolir trakom, i kažu sebi: "ništa nisam vidio, učinilo mi se, a neću dalje čačkati oko toga da mi se i dalje ne bi pričinjavalo".

Spasenje je ustvari toliko jednostavno koliko izgleda složeno, imena (velovi) istine su nejasna i mnoga, Istina sama po sebi je jasna i jedna; ali ova druga se mora doseći preko ovog prvog. (Alister Krouli)

Nema nam druge nego kroz slojeve.


Nego kod toga da djevojka skoči sa 13 sprata, to je valjda bio samo test njene spremnosti dokle je spremna da ide?

A čuo za priču da je tamo negdje na istoku neki došao kod nekog učitelja i tražio da ga ovaj uči, a ovome se valjda nije primao neko novi, ne znam sad, i učitelj mu rekao: "učiću te ako se baciš sa one stijene". A ovaj se zatrči i baci se sa stijene. A učitelj se zaprepasti: "a budale čovjeka, nije normalan, mislio sam da će samo odustati i otići". I pošalje učenike da ga skupe i sahrane, oni odu a ovome ništa, živ i zdrav. Dovedu ga pred učitelja a učitelj mu se pokloni i kaže: "ti uči mene, ja sam tvoj učenik".




Lijepo rečeno. Samo ja mislim da je bolje ikako nego nikako. Vremenom ćemo svi uvidjeti da smo bili glupi, i u zabludama, samozavaravanju, sa pogrešnim motivima. Ne možemo biti mudri kada pođemo na Put.

Zar se ne vidi da je u sukobu sa citavim svijetom i da se bori sam protiv sebe?!

je li to trebalo biti smjesno?

_________________
pad u pakao uvijek ide kroz slabljenje i dekonstrukciju ega, kad čovjek gubi svoj identitet i mjesto, kad nema jasnu sliku o sebi, svojem poloľaju, i kad izgubi ideju o budućnosti kojoj teľi

Paa...u neku ruku i jeste. Onako kako se Vader ponasa prema svemu i svacemu, i kako gleda neke stvari....naravno da je smijesno. Moze se pomisliti : ili je bolestan ili je (samo) u sukobu.

Da, borim se sam protiv sebe. Usput mi neko pomogne. Zar bih ovakav kakav sam trebao biti u ne-sukobu sa sobom

Kako samo "ugadjas" svakome! Uvijek "igras" kako drugi "sviraju"!
Nemoj nam toliko ugadjati. Budi autentican. Budi sam svoj. Budi TI.

Moglo je i bez onog jezika proci. Al ajd.

Kakvo ugađanje?
Piši da bi nešto pametno napisala a ne samo da bi nešto napisala. I piši nešto što ima smisla, ali da to i drugi razumiju. Nemoj pisati tako da je providno da si revoltirana nečim što ti je rečeno na nekoj drugoj temi, jer vođena nekim nezadovoljstvom prema nekome nećeš napisati ništa pametno, objektivno, odmjereno. Nemoj biti kao Maran Ata.