ДА ЛИ ЈЕ ЗАБОРАВЉЕНА УЛОГА ШКОЛЕ У ДРУШТВУ
Образовање али и васпитање
У школама кажу да су заправо лоши ученици проблем, јер на себе могу да скрену пажњу само ако изигравају негативце
Готово да и не прође дан а да неки ученик у Србији не буде претучен или избоден. Малолетничке зађевице и туче, бар према речима надлежних, најчешће су у Београду, Новом Саду и Нишу. Али од насилништва нису имуни ни млади у другим местима.
Психолози и педагози упозоравају да су млади све агресивнији, да насилним понашањем покушавају да скрену пажњу на себе. А њихово силеџијско понашање је управо последица рата, бомбардовања, сиромаштва, избеглиштва... Многи основци и средњошколци, према истраживањима, одали су се наркоманији или алкохолизму. На психу младих утиче и то што ноћу излазе, враћају се кући у зору, поспани и неспособни да прате наставу и уче.
– Заправо су лоши ученици проблем. Они могу да се искажу и на себе скрену пажњу једино као негативци. Дечаци се праве да су фрајери, мангупчићи – указује за наш лист Томислав Ђокић, професор музичког и директор Средње хемијско-прехрамбене-технолошке школе на Бановом брду у Београду.
Како се улази у учионицу
Наш сабеседник је музичко предавао у основној, а потом у поменутој средњој школи у којој је сада директор. Истиче да су и средње стручне школе и образовне и васпитне установе. Наставници се и понашају у том духу, васпитавајући децу, причајући им како треба да се понашају у школи, на улици, код куће. Упозоравају их и уче, рецимо, да у учионицу не улазе као хорда, већ један по један.
– И на часу и ван часова професори се труде да васпитно утичу на децу. Не верујем да се било који наставник пита да ли је плаћен и за васпитни рад. Проблем у средњој школи је тај што овде више не можемо много да утичемо на личност детета. Средњошколац је већ 90 одсто формирана личност. Његово стасавање у том смислу се готово завршило у основној школи. А када сам радио у осмолетки уочио сам разлику међу ученицима. Та разлика потиче из породице. Дефинитивно, породица игра главну улогу у васпитању детета – прича Ђокић. – Важан је однос родитеља према детету.
Челник средње стручне школе указује на постојање ученичких парламената, савета родитеља. Држе се, каже, часови разредног старешине. Наставници и директори школа се баве децом, али највише лошом, како би тој деци помогли да реше проблеме у породици, у својој психи. Средњошколцима се нагласи да средња школа није обавезна, да не морају да је похађају, а ако су већ ту онда се од њих очекује да поштују своје обавезе, да редовно долазе на часове и уче, а не само да траже да остваре своја права. Да би остварили права, неопходно је најпре да се не оглуше о обавезе.
Професори у сарадњи са школским педагозима и психолозима помажу ђацима да схвате да имају избор и да сами треба да одаберу да ли ће да раде лоше или добре ствари, да ли ће да буду агресивни или племенити, да ли ће да уче или да беже са часова, пију или дрогирају се. Указују им да ће им у будућности бити онако како се ону буду понашали, јер добро се добрим враћа, а зло се лошим враћа. Средњошколци нису мали, али су често дезоријентисани.
– Нажалост, наша прича ретко допире до њих. Ученику се ипак увек пружи шанса да схвати шта није добро, па се ни за туче или уношење оружја одмах не избацује из школе. Прво следе опомене. На листи за оштре казне и искључење су неоправдани изостанци, уништавање имовине, вређање наставника, ученичке туче, уношење оружја. Ученик не сме да се туче у кругу школе – наводи директор.
Грех за дисциплинску комисију
А процедура је следећа: ученичке прекршаје наставник пријављује разредном старешини. У зависности од „испада”, односно, „грешке”, разредни старешина или сам одреагује, разговара са учеником и његовим родитељима, или дете упућује на дисциплинску комисију у којој су и психолог и педагог школе. Позивају се и родитељи. Педагози и психолози разговарају са ђаком и његовим оцем и мајком.
– Многи родитељи се, нажалост, и не одазову овим позивима. Уопште се не појаве у школи. Њихово најчешће објашњење гласи да немају времена, да много раде – казује директор.
Према његовим речима, због вређања наставника ученици не иду одмах на дисциплинску комисију. Многи наставници поразговарају са ђацима, скрену им пажњу да није лепо, културно да се тако понашају и то не зато што су они његови професори, већ због тога што су старији од њега. Каже им се да није лепо да вређају старије. Неки професори, међутим, одмах ученика шаљу на дисциплинску.
У откривању ђака који се опијају или дрогирају наставницима помажу школски полицајци. Таквој деци се пружа помоћ у сарадњи с родитељима и надлежним здравственим институцијама.
Истичући да му није познато да у његовој школи има наркомана, директор Ђокић указује да се, нажалост, веома мало пажње у школама посвећује доброј деци. Она уче, раде и самим тим немају времена да буду негативци. О њима професори и директори брину толико да их упућују на такмичења, гледају да их награде. И то је све.
Александра Бркић
|