banjalukaforum.com

Mozda si me malo drugacije shvatio, ja nisam u depresiji, bar sad uspevam da je savladam s vremena na vreme.A istina je uglavnom surova, jer se uglavnom sazna ono sto ne zelis, kad je rec o ljudima koji zele da zive u svom svetu punom duga i cveca.
Poz svima.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

utopija...
ako se istina sazna u potpunosti ona nije surova!

evo ti primjer. ja sam skoro bio u jednom manastiru nekoliko dana. zivio i radio sa monasima.prvo sto mi je upalo u oci je to da su oni...vedri!
ja sam ocekivao od ljudi koji su zrtvovali svoj zivot u vanjskom svjetu da ce biti smrknuti i ozbiljni ali..nisu.
stvar je u tome, da su oni blagodatni (obogaceni) saznanjem vecim od vecine ljudi koji zive izvan manastira.iako im je to saznanje donijelo velike obaveze u vidu samoodricanja i samozrtvovanja oni su vedriji i radosniji a mnoga od tih odricanja im uopste nepadaju tesko.
samo se nama koji gledamo svana cini da bi to bilo tesko (surovo).
a to je zato jer vide istinu potpunije...vide da im taj zivot donosi nesto!
reci cu ti i sta im donosi...donosi im darove!
ko jednom okusi taj dar...dodir s Bogom...nemoze a da nepozeli da ga opet dobije. prosto zato jer je fantasticno.
opstenje s bogom je nesto sto daje covjeku energiju i snagu i za najvece podvige.

ja sam u postu vec 3 sedmice i pozalio sam se svom prijatelju kako vrlo malo jedem a uopste neosjecam glad. imam snage za svakodnevne poslove...a on mi rece kako mi upravo moj dodir sa bozanskim daje snagu. sjetih se tad Isusovih rjeci..."nezivi covjek samo od hljeba vec i od svake rjeci Bozije".zista! nevjerovatan osjecaj kad shvatis da te nebeska sila drzi!...i u usporedbi s tim, svaka je muka maciji kasalj!

Evo jedna zanimljiva vijest...suprotna od donekle uvriježenog mišljenja, a ipak sasvim logična


29.09.2005
Droga, alkohol i seks uzrokuju depresiju kod tinejdžera
Najnovije istraživanje je pokazalo da korišćenje droge, alkohola i seksualna aktivnost tinejdžera u mnogim slučajevima prethodi pojavi depresije. Ranije se verovalo da depresivni tinejdžeri ulaze u svet droge i seksa da bi im to pomoglo u procesu psihičkog "samoizlečenja". Autorka studije na ovu temu, dr Deniz Holfors sa Univerziteta u Severnoj Karolini, ističe da je potvrđeno da su droga i seks u tom dobu opasniji nego što se ranije mislilo. Da bi istražili da li su droga i seksualna aktivnost uzrok ili posledica depresije kod mladih, naučnici su izvršili analizu podataka dobijenih razgovorima sa 13.500 mladih iz 1995. i godinu dana kasnije.

Tinejdžeri koji su 1995. godine priznali da su koristili zabranjene supstance ili su bili seksualno aktivni, godinu dana kasnije su pokazivali više simptoma depresije nego što je to slučaj kod mladih koji se nisu bavili ovim aktivnostima.

Naučnici su primetili da su devojčice ugrožene više od dečaka. Naime, tinejdžerke koje su 1995. godine izjavile da su uzimale drogu i alkohol ili su bile seksualno aktivne, imale su tri puta veću šansu da obole od depresije u odnosu na devojčice koje su apstinirale. Čak 11 puta veću šansu da postanu depresivne imale su devojčice koje su pokazale ekstremnije ponašanje, pa su menjale seksualne partnere ili su drogu koristile intravenozno.

Dečaci sa ovakvim ponašanjem nisu bili toliko ugroženi, budući da je njihova šansa da obole od depresije bila četiri puta veća u odnosu na druge tinejdžere. (RTS)

19.10.2005.
Depresija i anksioznost - najčešći mentalni problemi u Evropi
Procenjuje se da preko 27 odsto Evropljana pati od nekih mentalnih zdravstvenih problema i psihičkih bolesti, koje su dovele do 58.000 samoubistava u Evropskoj uniji, saopštila je Evropska komisija. Zvaničnici EU napominju da su depresija i anksioznost za sada među najčešćim mentalnim problemima u Evropi, a neke studije pokazuju da će depresija u razvijenom svetu do 2020. godine biti najveći uzročnik oboljevanja, prenela je agencija DPA. Stope samoubistava variraju - od 44 odsto na 100.000 ljudi u Litvaniji, do 3,6 odsto u Grčkoj, a broj osoba smeštenih u neku instituciju za mentalno obolele je 40 puta veći u Finskoj nego u Portugalu. Na lečenje mentalno obolelih u zemljama članicama EU odvajaju se različite sume novca. U Luksemburgu, na primer, više od 13 odsto zdravstvenog budžeta zemlje, dok u Slovačkoj taj procenat iznosi samo dva odsto. Evropska komisija smatra da mentalno zdravlje značajno utiče i na evropsku privredu i društvo. (RTS)

Vidim da vec dugo niko nije pisao na ovu temu, ali ja bih ipak dala svoj komentar jer smatram da je tema jako dobra.

Iznesheno je tu mnogo dobrih i mocnih razmisljanja ali mi se nekako cini da je autor posta (ne mogu sada da se sjetim imena) koji je upotrijebio mnogo jake termine "BOLEST" (za depresiju) i DOKTOR (kao jedini nacin da se pomenuta prevazidje) nekako razbio konstruktivnost teme.

Prosto nije istina da depresiju "lijechi" samo doktor tj. psihijatar i da su jedino sredstvo medikamenti. Psiholozi su, takodje, pominjani i njihovo neznanje, propisivanje lijekova itd...

Meni se cini da je doslo do zbrke "u pristupu" problemu.
Psihijatrijski i psiholoski tretman depresije lijekovima je samo jedan moguci pristup (Ja licno mislin da on nije adekvatan, a razlozi su vec iznesheni u prethodnim postovima).
Dok je klinicki pristup odredjenom terapijom sasvim nesto drugo, a za shto je potrebna specijalna edukacija kroz koju mogu da prodju i psiholozi i psihijatri.
Dakle, ako se javite psihijatru koji nije specijalno edukovan da radi psihoterapiju, vrlo je vjerovatno da ce biti ukljuceni lijekovi. Ista stvar je i sa psiholozima.
Ako se javite klinichkom psihologu koji se ozbiljno bavi odredjenom psihoterapijom najvjerovatnije (sto opet zavisi od sluchaja) nece biti ukljucheni nikakvi lijekovi. Bitno je da je terapija efikasna za odredjeni problem zbog kojeg dolazite (O cemu je vec bilo rijeci-kognitivna terapija i njena efikasnost).






[/quote]

Jedno pravo rjesenje je da se covjek zagleda duboko u sebe i da sasjece problem u korjenu, a ne gluposti tipa ljekovi ili razgovor sa drugim osobama i sl. To je samo skretanje paznje, ili kako sathya rece " Klasicni nacini bjekstva od sebe". Jednom sam je uspjesno izlijecio i znam da ako dodje do toga da cu i iduci put.

_________________

Da, apsolutno se slazem!
To je naravno, najucinkovitiji te samim tim i najbolji nacin, jer, na kraju krajeva sami se i dovedemo u depresivno stanje!
Jedini problem je taj sto nismo svi u stanju da "sami" pronadjemo tu nit koja nas vraca na povrsinu.
Pod "sami" podrazumijevam-bez podrske strucne osobe, ili recimo, iskrenog prijatelja.

Da, treba se duboko zagledati u sebe....spoznati sebe....i PRIHVATITI SEBE!
Prihvatis sebe, a onda upotrebi sve socijalne vestine da te prihvate i drugi.
A za to vec treba edukovanost.

11.07.2006
Indipendent: Časovi sreće za britanske đake
Blizu 2.000 britanskih đaka iz državnih škola od naredne školske godine pohađaće časove sreće, u okviru pilot projekta koji bi mogao da postane standard, piše dnevnik „Indipendent”. Đaci, jedanaestogodišnjaci iz jedne škole u Mančesteru i škole u gradiću nedaleko od tog industrijskog centra na severozapadu Engleske, imaće priliku da slušaju predavanja koja bi trebalo da im pomognu da prevaziđu probleme i stres modernog života. Obrazovne tehnike „uvezene” iz SAD trebalo bi da zaštite decu od depresije, težnje za samoomalovažavanjem i fizičkog i mentalnog uznemiravanja čestog među decom tog doba.

Deca će, pored ostalog, upražnjavati vežbe disanja koje bi trebalo da im pomognu da ostanu mirna kada im se roditelji svađaju i da im pomognu da relativiziju događaje. Cilj je da deca shvate da ne treba da se osećaju odgovornim za događaje koje ne mogu da kontrolišu, kakav je i razvod roditelja.

Pilot projekat pokrenut je posle porasta broja obolelih od depresije i mentalnih bolesti među decom u Britaniji. Prema poslednjim zvaničnim podacima, najmanje deset odsto đaka pati od teške depresije, koja uključuje i samoubilački poriv. (Beta)

18.11.2006
Svako deseto dete u Britaniji depresivno
U Britaniji sve više dece uzima lekove protiv depresije, a nedavno je otkriveno da su roditelji jednog petogodišnjeg dečaka od lekara tražili antidepresive, objavljeno je u Londonu. Procenjuje se, kako saznaje „Dejli mejl”, da svako deseto dete u Britaniji ima neku vrstu mentalne bolesti ili, kako tvrde njihovi roditelji, boluje od depresije. Lekari su pod pritiskom da toj deci daju lekove za umirenje, iako bi većini njih, u stvari, bila potrebna terapijska pomoć psihologa. Ali, nema dovoljno psihologa. Pored depresije, mnoga britanska deca boluju i od poremećaja u ishrani i, sve češće, nagona za samopovređivanjem. Iako nema preciznih podataka, londonski list saznaje da je najmanje 40.000 britanske dece pod stalnom dozom lekova protiv depresije. Porast zahteva za antidepresive za decu zabeležen je od 2001. godine. Lekari upozoravaju da korišćenje antidepresiva kod dece može kasnije da dovede od ozbiljnih mentalnih oboljenja. (Tanjug)

Hmmm, tema je koliko zanimljiva toliko i prokleta (jer sam mnoge drage osobe ispratio n drugi svijet zbog te bolestine)....

Ja sam radio kao psihoterapeut jednu 7-8 godina na "najtezim" (citajte najzanimljivijim) odjelima psihijatrije i kriminalnog u jednom vecem skandinavskom gradu i iz mojih iskustava mogu vam prenijeti sljedece:

- Depresiju dozivi oko 86% ljudi u toku svoga zivota, naravno u raznim oblicima, pocevsi od blage depresije (distimije) zatim "stvarne" depresije sa eventualnim popratnim sindromima i na kraju teske melankolije (ne znam da li se na nasem jeziku sve ovako prevodi, ali nadam se da ce te shvatiti smisao). Depresija ne bira stalez niti naciju niti pol... Svi podlegnu...

Depresiju ne treba uvijek gledati kao "nenormalno - ludilo" jer depresija cesto oznacava prekretnicu u zivotu gdje organizam (u pocetku bioloskim putem) daje znak da je "sad dosta" - jedan mehanizam koji funkcionise kao "on-off button" i koji nas u stvari cuva da ne "pregorimo".

Kao i vecina drugih psihickih tegoba, depresija nas dovodi u jedno nestvarno stanje, kao da smo u "polu-snu", i zavisno od svoje snage ti fenomeni mogu biti manje ili vise izrazeni. Pocetak depresije moze biti prouzrokovan socijalnim fenomenima (npr. svadja, nezadovoljstvo, odbacivanje, gubitak "ega"..., tragedija...) ali naravno i bioloskim, (infekcije, bolesti, ozljede raznog tipa...). Na primjer stariji ljudi koji pokazuju simptome depresije i zbunjenosti mogu te simptome imati kao posljedicu infekcije mokracnih kanala (lijecenje iste dovodi do automatskog izljecenja depresije).

Bioloska pozadina depresije je posljedica poremecenog balansa izmedju dopamina i serotonina, a kako dolazi do toga jos uvijek samo bog zna...

Iz licnog iskustva smatram da se u ovisnosti o stepenu depresije bolesnik treba lijeciti kombinacijom antidepresiva i terapijom. Antidepresive ne treba uzimati ako je rijec o laksoj depresiji (distimiji), tu je dovoljna terapija a po mome misljenju kognitivna terapija ima najbolji ucinak jer razvija svijest pacijenta o bolesti i ojacava sliku o samom sebi te osposobljava pacijenta da se sukobi sa problemima na bolji nacin u buducnosti sto sprjecava nove epizode (naravno i druge metode vode do istog cilja ali ja ipak mislim da je kogn. najefikasnija). U toku terapije je jedna od najvecih zamki skoncentrisati se samo na lijecenje bolesne individe, treba pogledati cjelinu i istovremeno se okrenuti prema okolini te osobe - familiji, prijateljima, poslovnim saradnicima, i ostalim egzistencionalnim problemima....

A za kraj da vam otkrijem malu tajnu: ako bi se meni desilo da obolim od jace depresije prva terapija koju bih pozelio je terapija elektrosokovima. Vjerujem da su vam sada jezici do poda... ali vjerujte da je to najefikasnija metoda za lijecenje teskih depresija koja je ikada postojala. Mozak se (blesavo receno) "nulira" i onda polako sve iz pocetka u toku par sedmica... Uz jednog jakog terapeuta lijecenje "ide glatko". Necu puno o tome, da vas ne prepadam bez razloga

Uff... o ovoj temi bih mogao pisati danima....

Jos samo jedna mala molba:
- Ako imate nekog u svojoj okolini ko boluje od depresije i koji vam jednoga dana iznenada izgleda kao "evo ga/je izljecio/la se"... tj. odjednom se to stanje teske depresije pretvori u gotovo euforicno... nedaj te im da se maknu iz vasega vidokruga jer je ta soba sa 70% sigurnosti odlucila da si uzme zivot!! (onih 30% mogu biti prouzrokovani ili uticajem antidepresiva ili stvarnim izljecenjem(1%)) Lijecenje od depresije trazi svoje (dugo) vrijeme.

pa i ja bih se radije ubio nego da me ti pucaš elektrošokovima.
i ne valja ti teorija. ja sam depresivan otkad sam se rodio, sad sam baš euforičnog raspoloženja a ne planiram se ubiti

Ajoj ne da mi se sve citati. A jel se prica o depresiji kao bolesti, ili o onoj normalnoj, svakodnevnoj? Ustvari, to je ta ista, samo sto u bolest preraste tek kad se to duze vrijeme talozi i bjezi od odgovornosti i rjesavanja problema.

Primjer: treba otic do bake, odnijeti joj kolaca... ajoj ne da mi se, cune... Sutradan si depresivan. Nisi otisao kod bake, iako si trebao, osjecas grizu savjesti, baka tebe voli a ti ni kolace da joj odneses... picko jedna! Dobro, odnijeces ih poslije... Ako ih odneses, problem rijesen, pobijedio si lijenost u sebi, baka je sretna sto te vidi, tebi je drago sto je baka sretna i opet se osjecas dobro. Ako ih ni poslije ne odneses, jos vise se sjebes. I tako dalje. I sad dodate jos stotinu takvih problemcica odjednom i dobijes finu depresijicu. Sto se vise talozi, veci je trud potreban da se pobijedi lijenost i dobije volja za rijesavanje problema.
Primjer sa bakom je banalan, zamislite sta se desi sa nekim ozbiljnijim problemima. Oni mogu vuci korijene jos iz djetinjstva, i poslije prerastu u zivotinje koje vas izjedaju iznutra. (Nesvjesna mrznja prema roditeljima, manjak samopouzdanja i milioni drugih stvari koje svjesno ne vidimo i ne prepoznajemo kao probleme) Tu je neophodna pomoc psihijatara, puna podrska roditelja i prijatelja, za shvatanje problema, pobjedu nad zivotinjom i vracanje u "normalu".
Sta kazete? Ima li bar malo smisla?

_________________
Đuro je divan.

Treba napraviti razliku izmedju, lijenosti, neuroza, opsteg "debilizma" i prave depresije. Biti lijen i osjecati se "joj nista mi se ne da"... " sve mi u zivotu ide naopako", kao posljdica toga sto mi se ne da da promijenim nesto kako bi stvari posle pravim putem nemaju absolutno nista sa depresijom.

Ovo su kriterije koje se strucno upotrebljavaju na zapadu pri diagnosticiranju stvarne depresije (iz knjige diagnostike DSM-IV):

A Najmanje 5 od sljedecih simtoma se pojavljivalo u toku jednog perioda od dvije sedmice. Najmanje jedan od simptoma (1) osjecaj tegobe ili (2) smanjena zainteresovanost za okolinu i dozivljaj srece, mora biti prisutan.

1. Osjecaj tegobe u toku duzeg dijela dana.
2. Jako smanjena zainteresovnost za okolinu i dozivljavanje srece.
3. Naglo mrsavljenje.
4. Poremecaj sna (ili premalo ili previse)
5. Psihomotoricka agitacija ili inhibicija.
6. Osjecaj slabosti ili gubitak energije.
7. Osjecaj bezvrijednosti ili pretjeran i bezrazlozan osjecaj krivice.
8 Smanjena sposobnost razmisljanja ili koncentracije.
9. Pojava razmisljanja o smrti, samoubistvu ili pokusaj/planiranje samoubistva.



B. Kriterije za diagnozu manodepresije nisu ispunjeni.
C. Simtomi proizvode znatan poremecaj funkcija i patnju.
D. Simtomi nisu prouzrokovani uticajem droga, medicina ili tjelesnih bolesti.
E. Simtomi prouzrokovani zaloscu nakon neke traumatske epizode (npr. gubitak voljene osobe) se smatraju "depresijom" ako traju krace od dva mjeseca.

Sve kriterije oznacene slovom moraju biti ispunjene.

I za kraj jedan mali odgovor "euforicnom" kolegi - moja teorija nazalost radi. Imao sam dosta pacijenata koji su nakon te euforicne epizode pocinili ili pokusali samoubistvo. Ako vec imas depresiju od kako si rodjen, onda si mali medicinski fenomen, i mozda bi trebalo da ispitas da li se stvarno radi o depresiji.

Doktore, nisi me shvatio. Ja nisam ni rekao da je ono depresija. Rekao sam da su to uzroci depresije (vrlo ugrubo i banalnim primjerom).
A sta onda ima? Hoces da kazes kako se depresija tako javi sama od sebe??? To upravo i jeste uzrok depresije: bjezanje od problema, od rijesavanja problema, i truda koje ono iziskuje.

Ti u svom zadnjem postu nisi naveo nijedan uzrok, vec samo simptome depresije. To je od veceg znacaja za doktore, nego za nas obicne smrtnike Depresija je sasvim normalna i svakodnevna pojava koja nastaje zbog napora rijesavanja svakodnevnih problema. Svaki problm iziskuje trud radi rjesavanja. Kada se se uslijed lijenosti ili cega vec, ne ulozi trud, problem ostaje ili jos gore, potiskuje se. Ovdje ne mislim na kupovanje hljeba, spremanje kreveta i ostalo, vec na one probleme cije rijesavanje ukljucuje i emocije. (Mozda neko mrzi da sprema krevet, pa ga nece spremiti, i mrznja ce ostati i stalno mu iskakati pred oci kada vidi nespremljen krevet. Kada spremi krevet, pobijedio je svoju mrznu, i nema vise negativnih osjecanja. Opet je ovo banalan i bezazlen primjer, ali mislim da i oni ozbiljniji rade na istom principu.) Ali depresija moze postati bolest onda kada krene da utice na covjeka time sto ce sve one natalozene negativne emocije da izbijaju na povrsinu i prave sranja. nesvjesno naravno. I tek onda ide onih tvojih devet tacaka! I to uopste nije toliko rijetka pojava, nazalost.

_________________
Đuro je divan.

Šta je depresija

Depresija se može nazvati bolešću osjećaja. Njezina klasifikacija kao mentalne bolesti ne čini je manje stvarnom ili bolnom. To je uobičajena bolest svih vremena od koje obolijeva jedan od dvadeset ljudi.

Depresija je poremećaj u raspoloženju čiji su simptomi različiti stepeni tuge, razočarenja, osamljenosti, beznađa, sumnje u samoga sebe i krivnje. Ovi osjećaji mogu biti vrlo intenzivni i mogu trajati duže vremensko razdoblje. Svakodnevne aktivnosti mogu postati otežane, ali pojedinac još uvijek može biti u mogućnosti nositi se s njima. Ipak, na ovom nivou osjećaji bespomoćnosti mogu postati tako intenzivni da se samoubistvo može činiti kao jedino rješenje.

Osoba koja prolazi kroz jaku depresiju može doživjeti ekstremne promjene raspoloženja ili čak želju za potpunim povlačenjem iz svakodnevice i/ili vanjskog svijeta. Depresije se ne treba stidjeti i ona nije znak slabosti. Ona se može liječiti, bilo s lijekovima, terapijom i savjetovanjem, bilo kombinacijom ovoga dvoje.

Simptomi:

- letargija (sve se čini preteškim za napraviti);
- poremećeno spavanje (rano buđenje, poteškoće pri zaspivanju,
- buđenje s osjećajem umora nakon "normalno" prospavane noći);
- nedostatak koncentracije;
- razdražljivost;
- iscrpljenost;
- nedostatak seksulanog poriva;
- osjećaj krajnjeg očaja;
- osjećaj beznadnosti ili beskorisnosti svega;
- strah od smrti;
- razne fobije;
- opsesivno ponašanje;
- trajni osjećaj zabrinutosti;
- osjećaj da želiš zaplakati ali ne možeš;
- samoubilačke misli ili strah od počinjanja samoubojstva;
- promjene u apetitu i težini;
- drugi simptomi koji nisu na ovom popisu.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Ma daj manite se simptoma.

_________________
Đuro je divan.

Kolega Bik, prvo se malo smiri pa cemo lijepo diskutovati i o uzrocima...

Depresija = poremecaj balansa izmedju dopamina i seotonina u nervnom sistemu koji izaziva...

Prvi problem koji se postavlja kod pitanja depresije je da ne postoji odredjeni razlog koji moze izazvati depresiju. Ima bezbroj faktora koji uticu na to i oni sami od sebe mogu biti drasticno razliciti, npr to sto si ti naveo da kronicna nemarnost moze razviti depresiju je tacno, ali ja sam u svojoj praksi susreo dosta ljudi kojima se depresija razvije tek kada im je "sve kao med i mlijeko" u zivotu, ima i onih koji previse rade (uspjesno) pa "riknu".
Uzroci mogu biti i "bioloski", izazvani infekcijom u nekom organu (sto mi se cini da sam vec pominjao), hormonalnim poremecajima (cesta pojava u tkzv. krizama godina), opstoj slabosti organizma (losoj kondiciji) - sto moze cak opisati nemarnost jer covjek koji nema dovoljno misicne mase da izvrsi rad postaje vremenom sve ljenji (i slabiji... i "depresivniji").
Socijalni faktori ili traume, se ne smatraju depresivnim faktorima ako traju u jednom "normalno" dugom vremenskom periodu. Razne prepreke u zivotu takodje (mada opet, neki padnu u depresiju "od srece" kada im se rodi dijete)...

Postoji jos dosta toga za nabrajati...

Sto se nas medicinskih radnika tice, nase nastojanje je da izljecimo ljude ili da im ublazimo patnju. zato smo cesto najvise zainteresovani za simptome (mada sam i o tome ranije pisao da je potrebno posvetiti paznju i okolini i nacinu zivota pacijenta)..

U sustini se rijec "depresivan" pogresno koristi u narodu, jer depresija je bolest, a mi tu rijec koristimo kako bismo opisali jedno trenutno stanje dosade, ljenosti, malaksalosti...

Zanimljivo, dosta "kompletan" opis, samo meni djeluje da bi se po tim kriterijama diagnosticar mogao lako "zeznuti" i procijeniti i nervozu kao depresiju, sto nije bas ugodno za pacijenta... Da li su to kriteriji koji se koriste kod nas?

Aj dobro, recimo da sam smiren. Ja sam mislio na drugu vrstu nemarnosti. Vjerovatno sam se pogresno izrazavao. Svako bjezanje od problema i nesuocavanje sa njim na vrijeme je onda nemarnost. Kazes da si imao slucajeva gdje ljudi srecni i uspjesni odjednom "odu da dodju". Moguce da su uspjesni, ali koliko su srecni, to ni oni sami vjerovatno ne znaju. Vrlo je cesto pogresno upotrebljavan taj pojam "srecnog zivota". Nije neka sreca kada zena non stop vice "Jao jest meni fino, imam divnog muza, divnu djecu, veliku kucu, dobru platu..." Sa komsijama uvijek sve najbolje, "divni" roditelji...A onda vidis kako ona svom izvrsno dobro vaspitanom sinu od 22 godine ne da auto da se odveze na fakultet, sa sve osmijehom. Naprimjer. Ovo jos uvjiek nije depresija. (OK, nije nemarnost, naguz. Mozda je bolje reci samo nerjesavanje i potiskivanje problema, jer ljudi uglavnom i nisu svjesni da imaju problem, pa ga ne mogu onda ni zanemariti.) Ona zena ima nekakav poremecaj licnosti i zelju nad apsolutnom kontrolom nad porodicom kako bi "zarobila" njihovu ljubav. Sve zato sto i njeni roditelji nisu bili bas tako sjajni, i nisu joj pruzili dovoljnu sigurnost i ljubav u djetinjstvu. Dakle, dzaba joj i pare, i fina kuca, i komsije kad je ona u dusi crna ko bunar. To nije srecan zivot.. E sad, depresija, kao nas dobar drugar i glasnik da "nesto nije uredu", ce se, ako u majci ima dovoljno mrva zdrave svijesti, pojaviti i prije nego sto njen sin popizdi, napusti fakultet, odseli se od kuce i ostavi "jadnu majku" uplakanu, ili se muz razvede od nje. Ako se pojavi prije svega toga, majka nece znati zasto je u depresiji, bas ce izgledati da je sve bilo u savrsenom redu. A sve zbog toga sto joj nije bilo jasno da ispasta grijeh svojih takodje "divnih" roditelja koji su se prema njoj odnosili kao prema lutki. To je bolilo, i da je to shvatila ranije, mogla bi se suociti sa time da nije imala tako sjajne roditelje, i ovog problema mozda ne bi ni bilo. Ako je shvatila i posumnjala na to, opet je moguce da se ne bi htjela suociti sa time (Bjezala bi od problema), jer je to vrlo bolno, i morala bi da promijeni skoro sva shvatanja i sliku svijeta koju je do tada imala. Jel sad shvatas na sta mislim kada kazem "bjezanje od problema"? Problmi su raaaazni. (Svidjelo mi se da razmisljam o onom slucaju kada majka nakon rodjenja djeteta zapadne u depresiju.) Ali je nacin za njihovo rjesavanje jedan i jedini, a to je direktno gledanje problemu u oci, njegovo shvatanje i na kraju prevazilazenje. Na vama, medicinskim radnicima, je "samo" da pacijenta pripremite za suocavanje sa problemom, i da ga vodite i pomazete mu kroz taj odvratni proces. Do njega je da pomoc prihvati i rijesi u sebi taj problem.

Doslo mi da se najezim kad sam ovo procitao. Nije se ni poremecaj balansa desio sam od sebe. Te definicije su previse jednostavne i odnose se prema covjeku kao komplikovanom mehanizmu. A opet su i previse komplikovane jer idu "zaobilaznim" putem i bave se ne toliko bitnim momentima. To ja vidim samo kao popratne faktore, koji su vise simptomi nego bilo sta drugo.

_________________
Đuro je divan.