Utopijo,pa mislim da apstraktno djelo ima vecu "pripadnost" umjetniku ..nego pejzaz..mrtva priroda.Govorim o slikarima...jer,pa psiholozi isto tako polazu paznju na one tzv. skrabotine,svrljotine..one "slicice" koje crtamo,npr.dok pricamo preko telefona.Sve te "svrljotine" su nas izraz.Mozda nekog trenutnog konflikta,problema...agresije(neko crta krugove...neko strelice,cvjetice).Hocu da kazem da nista to ne dolazi tek onako.A opet "dodje."Kao u snovima,ali sad ,naravno u jednostavnijoj i bezazlenijoj formi.
Tako i umjetnici,apstraktni...neki pocnu samo sa praznim listom, kistom...da bi na kraju zavrsili s necim sto "nije ni od ceg vodjeno." mislim ,na razum...Ima umjetnika koji samo "prskaju"...pa opet dobiju nesto.I to je njohov stil.A ko zna sta se tu krije...
Milsim ,hocu da kazem ,to kao da ima veze kao i sa pojavom "slobodnih asocijacija" u psihonalizi.Kad pocnemo pricati i nabrajati rijeci koje nam padaju na pamet slobodno>to u stvari ima svoju "pozadinu",uporiste...
Mislim na tu razliku izmedju slikara realista,koji crtaju mrtvu prirodu,ili recimo,pejzaz.Tu ne izlazi mnogo iz njih samih.Oni koriste orudje.Spretno,umjetnicki,darovito!Ali kad slikaju nesto sto sami ne razumiju sta bi moglo biti>to ima vise veze s licnoscu.S podsvjesnim.
Naravno,nista ja ne tvrdim,ali imam osjecaj i VJERUJEM da je to tako
A i iskustvo me uci...
A sta je sa nadrealizmom...dadaizmom...simbolizmom u poeziji?napisati pjesmu prepustivsi se sebi...i prvim rijecima koje ti padnu na pamet,pretvoris je u pjesmu.Znaci,nesto sto ne nastaje iz direktnog iskustva,neposredne patnje,dogadjaja...ili to jeste bas to,ali pjesnik toga nije svjestan?Ma...
Pozz!
Joj...ne mogu prestat' mislit na Matrix Revolution...
bas ga odgledah...