banjalukaforum.com

ako cemo govoriti o strahovima,
onda mozemo govoriti i o fobijama
a kod nekih ovdje spomenutih strahova...

ja se bojim gusenja i mracnih prostorija

_________________
Cheers

dobrica cosic je rekao da je covjek bez straha covjek bez vrlina...
tako nesto...

_________________
Cheers

Da ne postoji strah, ne bi postojala ni hrabrost onda. Svi mi imamo odredjene strahove , ne moraju to biti odmah fobije kako to Rosy kaze ali ipak strah je ponekad prisutan.
Ja sam rekla da se bojim opakih bolesti bas zato sto ne mogu uticati na to. Stvari na koje mozes uticati ne bi trebale prestavljati veliku prepreku u zivotu...zasto bi ako na njih mozemo uticati???

Strah od bolesti ne postoji zbog toga sto se bojim boli ili smrti, postoji iz toga sto vecina od nas ima malu djecu, sta se desava sa djecom ciji roditelji umru mladi???

Herman Hese je u jednoj pjesmi napisao:

"Možda će nas još i smrtni čas
Ka novim prostorima mlade poslati"

Zanimljiva tema,
vecni zivot sa bioloske strane nikad nece biti moguc, jer je starenje nezaustavljiv proces, bar za sad, a i kad bi uspeli da sve "organe" zastitimo od starenja npr. androidi ( bas SF ), mozak, pokretaca svega ne bi.
Zasto strahove treba otklanjati, ja bas smatram da ne bi trebalo, jer je to nesto praiskonsko u ljudskoj prirodi, to je skup emocija i reakcija na nesto, a bas te dve stvari sa misljenjem i mastom cine svaku individuu i izgradjuju je.Strah od smrti je, ako se gleda sa strane smrti tj. telesnog umiranja, potpuno glup, jer je neminovan i zasto ga se bojati, narocito zasto da ga se boje vernici, kad veruju ili u zivot posle zivota, ili reinkarnaciju itd.Ja sam ateista pa se ne bojim smrti, jedino se bojim smrti u snu ili komi, mislim da je to najuzasnija smrt.
Ljudi se uvek boje neceg, neko se boji nekih materijalnih stvari, neko se boji emotivnih promena itd.
Ja se bojim petlova ( nezgoda kad sam bio mali ) , bojim se ajkula ( brrrr dva reda zuba, joj ) , bojim se visine ( odmah moram da cucnem i dotaknem pod , lifta ( ne zbog skucenog prostora nego da bi mogla da se otkine sajla i provoza lift na dole ekspresnom brzinom ) i leukemije ( ne toliko kao bolesti nego momenta saznanja da je imam ) .
Mislim da detinjstvo i odrastanje igraju veliku ulogu u stvaranju strahova, mislim na one prema opipljivim stvarima.
I mala digresija bas juce sam gledao film Doni Darko, gde su sve emocije podeljene na STRAH i LJUBAV, a glavni lik kaze da je to glupo, jer strahovi i ljubav su samo deo nasih emocija.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Hmmm, interesantno, zasto bas samo leukemije, mislim kada postoje i druge opake bolest tj. direktno mislim na druge vrste rakova???

O razlogu bas i ne mogu da govorim, leukemije se bojim jer mi sve to izgleda podmuklo, mislim da i druge vrste rakova se javljaju a da se prilicno vremena to i ne zna, ipak nekako leukemija me zgrazava, posebno sto sporo ali efektivno unistava.Mada me vise plasi kao sto sam rekao, moment saznanja, jer bih bio jako razocaran u sebe, zasto, pa zato sto bih sebe sigurno puno sazaljevao, jer bih smatrao da sam skrivio toliko da me zadesi lagano umiranje, a jos jedan razlog je jer ne postoji osoba koja mi je u direktnom krvnom srodstvu, tako da je mogucnost za izlecenje, tj. pokusaj sa kicmenom mozdinom, skoro sveden na nulu. Eto toliko.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Pitala sam te zato sto sam i ja jako dugo imala strah od leukemije.
Navescu ti i razlog. Dok sam jos bila u osnovnoj skoli jedna djevojcica je umrla od leukemije, ja je nisam vidjela skoro tu cijelu skolsku godinu i onda sam je jedan dan srela na ulici, tako je sretna bila jer se osjecala mnogo bolje i nadala se da ce sljedecu godinu ici ponovo u skolu sa nama. To je bio negdje pocetak ljeta, umrla je u augustu a na sahrani sam vidjela njeno malo tjelesce u lijesu, tada sam dozivila sok koji me dugo pratio. To je moj razlog, vjeruj mi da i danas nakon 15 godina jos uvijek ponekad vidim njeno lice, boju haljine koju je imala na sebi i onu ukrucenu periku koja je tako jasno odavala od cega je bolovala ta djevojcica.

bojim se VRANA ...bljak

kako sto mozes da procitas niko nije nista napisao pa napisi ti odgovor na to pitanje;)))

Strah je emocija.
Ako je suzbijena (kao sto jeste u ovome sistemu stvari u kojem je globalno drustvo), onda prelazi u stanje koje ovo drustvo naziva fobijama, poremecajima, psihickim bolestima itd.
Dokle god neko pricamo (kao drustvo) o strahu navodeci koji sve postoje i pomno ih izucavajuci, upadamo u sve veci Strah. Kad pocnemo da mislimo (kao individua, jer kao drustvo to je sada objektivno nemoguce) o strahu kao jednostavno o emociji, radeci na svako na svom individualnom svijetu najiskrenije moguce, onda ustrojstvo nas samih (nacin na koji funkcionisemo iz trena u tren), pa stoga i drustva koje nas okruzuje pocne da se ukazuje u svom cistom (uslovno receno) obliku.

Na sto god se koncentrisemo u svojim mislima, u to ulazimo i fizicki. I obratno: u onome u cemu se fizicki nalazimo, to je ono sto dominira u datom vremenskom intervalu u nasim mislima, ma kako se nama cinilo da nas je neko drugi ili Nesto drugo dovelo u datu situaciju.

To je moje skromno misljenje.

To nazivaju osobe koje nisu dovoljno kompetente. Imalo strucniji ljudi
znaju razgraniciti poremecaj od emocije.

Ostatak texta nisam kvotao ali bih zamolio da malo opsirnije objasnis
posto je po meni dosta konfuzan a i ima dosta sintakticnih gresaka
sto povecava konfuznost

Nije strah ali ne volim insekte. A nisam ni ljubitelj duboke vode.

_________________
Sasa

Smrtno se plasim zmija - taj strah nije za opisivanje.

Evo jednog primjera. Kada sam prije par godina procitala da je zmija zalutala u cjevi i izasla na wc solju u nekom stanu i danas dan me srah uhvati... nije ni smijesno al' dodje mi da vrisnem.

_________________
Veličina čovjeka ne dokazuje se velikim uvredama, nego savjetom da ne treba vrijeđati!!

BOJIM SE BL RASTAMANA...

mislim da dosta ljudi pati od iracionalnih strahova cijih uzroka nisu svjesni a koji ih stalno opsjedaju...moji strahovi su uglavnom osnovani.interesuje me sad,kao sto svi osjecamo strah i odbojnost prema necemu,ima li nesto sto vas isto tako na neodoljiv i neobjasnjiv nacin privlaci?:D iako nema veze sa strahom,moze biti jednako pogubno...mene strashno privlace vodene dubine

_________________
~To see a World in a Grain of Sand
And Heaven in a Wild Flower,
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour~

Strah od leptira. Ne pitaj me razlog. Nachin na koji prevazilazim ovaj strah: ili ja bjezhim od njih ili oni od mene. :)

Kako to, pa sad, oni bjeze od tebe?! Sigurno ih tjeras! Nisi ni ti bezazlena
Sad ti mene strasis

Bojim se ajkula i hladne duboke vode. Kad me neko tjera da plivamo u dubinu, a ja ne odbijem, odmah se pokajem. Uvijek mislim da ce me neshto iz te vode zgrabiti... Brrrr...
Bojim se sama vracati kuci. Bojim se ici i taxijem. Bojim se chak i kroz mrachne ulice sama voziti auto.
Bojim se tumora na mozgu. Prije sam se tog vishe bojala, sad se ne bojim toliko, prestala sam razmishljati o tome.
Bojim se horora sa mrtvacima. U stvari, bojim se mrtvaca.
Bojim se da ce me neko napasti na ulici kad nosim neke pare iako niko ni ne zna da ih nosim.
Bojim se kad me neko prati, a chesto i umislim da me neko prati. Ali to je zato shto su me chesto pratili neki ludjaci, a ja sam im uspjela pobjeci.
Bojim se nepoznatih zvukova, shkripuckanja, lupkanja i sl. Najgore mi je kad legnem u krevet i chujem neke zvukove. A i kad sam u autu, a neshto krcka. Ili kad se chuje krckanje iza mene, a ja se ne smijem okrenuti da vidim ko hoda iza mene, a kasno je napolju... Brrrr...

_________________