Ja se smatram srecnom osobom.
Kad bi neko analizirao moj zivot, onako racionalno, vjerovatno ne bi dosao do tog zakljucka.
Ali ja jesam srecna i ispunjena.
Da bi mi neke stvari u zivotu mogle ici lakse i da bi mi moglo biti bolje - naravno da bi.
Ali ono sto mene zaista cini srecnom dugorocno nisu prevazilazenja sitnih i manje sitnih zivotnih problema i svakodnevnih duznosti.
Pomirena sam sa sobom, mislim da sam uspjela provariti neke svoje komplekse i krenuti dalje, prihvatiti svoje mane i shvatiti da u tome nema nista lose, jer imam ja pored mana i vrlina (i ja ih imam, ko bi rekao

)...
Pronasla sam svoju srodnu dusu i ma sta lose da se desi, kad me zagrli sve se nekako ublazi i lakse je i nije nepremostivo i znam da sve mozemo skupa...
Ljudi oko mene koji su nezadovoljni svojim zivotom uglavnom previse gledaju i slusaju druge.
Porede se sa nekim drugim ljudima i zele biti kao oni, izgledati kao oni, imati roditelje bogate/poznate/uspjesne kao sto su tudji, zele imati tudja radna mjesta, zele...
A u sustini nista ne rade da to postignu, bar ono sto je do njih.
A cak i kad bi imali sve to, vjerovatno ne bi bili srecni. Jer ono sto nekog drugog cini srecnom i zadovoljnom osobom, mene mozda ne bi cinilo, tako je vjerovatno i kod njih - da se nadju u tudjoj kozi, vjerovatno bi shvatili da je ta neka osoba srecna tako, ali da oni opet nisu srecni.
Takodje, primjetila sam da nezadovoljni ljudi uglavnom previse paznje poklanjaju tudjem misljenju.
Rekao mi je XY da sam debela, ruzna, glupa, ovakva, onakva, da radim to i to, a ne treba tako, da se ne oblacim dobro, da nemam ukusa, da...
Mislim, uvijek ce se naci neko da te kritikuje. Treba znati razlikovati konstruktivnu i dobronamjernu kritiku od komentara kojima neko ubija vrijeme ili sam sebi skrece paznju sa svog malog neispunjenog zivota.
Svi mi zelimo da drugi o nama misle da smo dobri, pametni, lijepi...ali treba shvatiti da ne mogu svi misliti sve najbolje o nama. Nekome cemo se svidjeti, nekome necemo, neko ce biti ravnodusan...
Bitno je da imamo dobar odnos sa ljudima koji su i nama bitni i da ga nastojima i odrzati takvim ili popraviti.
Onda sam primjetila "kradju tudjih snova".
Ono, Peru cini srecnim da napravi kucu, idem i ja napraviti kucu pa cu biti srecan. I kad je napravim, a nisam srecan kao ni prije izgradnje kuce, onda sam jos nesrecniji.
Peru ce to uciniti srecnim jer je to ono sto Pero zeli. Tebe nece, jer to nije ono sto ti zelis i tacka.[/i]