Popokatepetl je napisao:
MonaLisa je napisao:
...
Bez uvrede, ali ova hipi prenemaganja su mi uvijek bila sumnjiva. Ok, treba odrzavati kolicinu pozitivnog stava i pogleda na svijet, ali ne toliko da nam to pomuti rasudjivanje. Istina je, sve lose moze da vodi ka necemu dobrom, i sve lose ce sutra biti proslost (sto ne znaci automatski da i danas nece biti lose). Iza kise dolazi sunce da bi opet dosla kisa. I, ne vjerujem da su bas svi uvjereni da im je zivot bio lijep na dan smrti. Mnogo je ljudi koji umiru sami, nesrecni, u bijedi i siromastvu. Sta njima znace hipi ruzicaste naocale?
Jasno mi je to što hoćeš da kažeš, i ne ljutim se

.
Šta reći. Jasno da je nemoguće tako nešto konstantno održavati, jer je čovjek (a i život sam po sebi) takav da uvijek ima uspona i padova. Ali treba se truditi razmišljati što pozitivnije jer tako bolje za nas. Život je previše kratak da bismo ga proveli u brigama zbog nebitnih stvari. A i ako su to bitne stvari u pitanju (pitanje je i to šta je zapravo bitno), uvijek je lakše naći rješenje i izlaz iz neke krize ako razmišljamo u što pozitivnijem smijeru.
Chef je napisao:
Jako mi je drago da ste uzleli vremena da ucestvujete na ovoj diskusiji.Mnogo me interesuje sta ljudi misle o ovome. Vrlo interesantni pogledi i odgovori.
Za svaki odgovor ili reakciju ovdje sto sam procitala nametnulo mi se jedno pitanje.
Kako to sve sprovesti prakticno?
Odluciti da jedes zdravo (kako izdrzati)
Citati knjige (kako sprovesti to sto pise u knjizi u praksu)
Kako pronaci sta te koci (koje korake tacno treba poduzeti prakticno)
Misliti pozitivno (kako to uraditi i onda kad sve ne ide kako zelite kao to prakticno izvesti)
Sve vase reakcije su neki pocetak, ali posto je covjek "Creature of habits" ili ti Kreatura navika, kako da prakticno ucinimo to da ne "padamo" u nase stare navike. Jer mi imamo zelju i volju i donekle znamo kako i mnoge knjige pisu o tome. I u pocetku covjek krene sa velikom zeljiom i elanom. I ipak polako se ipak varti na svoj prvobitni nacin zivljenja (iako ovaj nije po definicije zdrav i dobra za nas i mi to znamo svjesno).Kako vi prakticno mijenjate patrone i navike u kojima zivite?
pozdrav
Chef
Kao prvo, čovjek treba biti sam načisto sa sobom. Treba imati dovoljno jaku želju i motivaciju da nešto promijeni.
Pr.1. čovjek koji puši. On zna da je pušenje štetno jer mu to društvo govori, a i dokazano je činjenicama. Ali on lično ne osjeća tu štetnost pušenja, ne doživljava i nije mu bitno koje su to posljedice. Zato će nastaviti da puši jer nema potrebnu motivaciju. Tek kada dobije motivaciju (npr. sasluša neko efektivno predavanje, čuje za neki efektan primjer, zgade mu se cigare iz nekog razloga...) on će možda imati tu motivaciju.
Pr.2. osoba koja želi da omršavi. Nema neku kritičnu kilažu koja ozbiljnije utiče na zdravlje, ali svjesna je da ima nepotrebnog viška. Društvene norme propisuju da trebamo biti vitki da bi dobro izgledali. Ta osoba želi da omršavi zbog tih normi, ali ona sama podsvjesno nije opterećena svojom kilažom i ustvari se osjeća sasvim ugodno. Jedino onaj kome suvišna kilaža zaista šteti, taj vjerovatno osjeća na sebi posljedice i zato će pokušati da omršavi. Samo je potrebno opet imati dovoljnu motivaciju i biti svjestan šta će se desiti ako ne promijenimo to stanje.
Zato s vremena na vrijeme treba odvojiti vremena za sebe i samo razmišljati. Sagledati stvari i sa objektivne i sa subjektivne strane. I za svaku akciju osmisliti dobar plan na kraju koga će stajati cilj koji mi zaista želimo i moramo postići. Tako ćemo naći šta je to što nas koči, želju i motivaciju za promijenom, način da u tome istrajemo.
Kako misliti pozitivno?
Možda nije pravi način, ali mene lično uvijek loše u životima drugih podsjeća na to koliko je meni moj život vrijedan. Kad se desi nešto loše uvijek sebi kažem: ,,Pa to je mogao biti i neko meni drag, to sam mogla biti i ja. Šta bih ja da se to desilo nekome ko je meni blizak? Tako sam sretna što imam ljude koje volim i ljude koji me vole.'' Treba cijeniti ono što imamo a ne žuditi za nečim što nemamo. Nemam dovoljno noca, ali zato imam ono što neki sa novcem nemaju - sretnu porodicu, prijatelje, zdravlje...
Jedna moja prijatlejica kaže da uvijek kad se loše osjeća čita Dostojevskog. Nakon silnog pesimizma pisca i same takve radnje, ona se osjeća bolje jer shvati koliko je njoj u stvari lakše nego likovima Dostojevskog. Malo neobično, ali tako je.
Svako ima neki svoj način, neke misli koje ga vode, samo ih treba pronaći.
Malo sam pretjerala u filozofiji, nemojte zamjeriti.
