banjalukaforum.com

svakom covjeku koji je imao slicne snove nedostaje
nivo iskustva - kakva to spoznaja koju mi dozivljavamo
kao negativnu - zeli da udje u nasu skucenu svijest...

_________________
life style, stile without life

A cime se ti to bavis, kad je to toliko neprihvatljivo za druge (ako nije tajna)?!

Ne znam Vadere, imam i ja nemira u sebi, ali meni se cini da si ti pokupio sav nemir ovog svijeta. Ja mislila ti fin, miran, smiren decko, sa hrpom optimizma. A ti nam se predstavljas kao najveci pesimista ovog svijeta. Svaku glupost, cak i najmanju koja nije zaradila ni trun paznje, ti analiziras i predstavljas kao neku vaznu stvar. Da to nema nekakve veze sa tim cime si ti inace bavis?!

Mislim, lijepo se baviti i zanimati necim, ali nevalja postati ovisan i pretjerivati. Jer onda postajes fanaticar, sam sebi si svoj rob. A fanatizam zna postati opasan. Opasan za um, za dusu, za psihu, za zivot...

I, imam jedno pitanje za tebe Vadere (samo za Vadera, zamolicu Micelijusa da ne odgovara i on na ova pitanja), na koje zelim da mi odgovoris samo sa DA ili NE. Bez ikakvih argumenata da ne bi doslo do zabune i sirenja teme.

Sta ti mislis?! Da li uopste postoji granica, neki stepen, gdje covjek moze da kaze da je zadovoljan sam sa sobom, a da ne ispadne egoista, arogantan i "pun sebe"?!

I, da li tu osobu treba smatrati za sebicnom samo zato sto je ponosan na sebe sto je nesto postigao, stekao, napravio, naucio?!

zanimljiva pitanja leona
i mene interesuje odgovor
mozda negdje sto ocekujem nekakav
zanimljiv i mistican.

_________________
life style, stile without life

egoista je za mene neko ko je "najljepsi, najpametnijim najvrijedniji" a za sve ostale kaze "ma dobar si, ali..." Neko ko prizna samo svoj trud a trud drugih je bezvrijednan.

Mrzim kad se jave ti "nemiri" - za mene strahovi, problemi - za koje ponekad mislim da nema rjesenja. Onda ih pokopavam duboko u sebi dok opet ne isplivaju. Bjezim od istih, ali se kao bumerang uvijek vracaju. Nekad mislim da se vrtim u krug sa tim. Rijesim ih ali ne odmah. Lupam glavom od zid: zasto nisam onda - a zasto sad.

sve u svemu, mozda bi bilo monotono da nema tih nemira. Nije svijet savrsen pa tako ni mi.

_________________
Now you're my whole life
Now you're my whole world

DELETED

Jelde? Drago mi je! To dokazuje da se ne pretvaram. Da sam onakva kakvu me vidite!

A bolje i biti takva nego da "trcim" za Vaderom ko buva za psom. (kao npr. ti)

Nego, zasto meni Vader ne odgovori na ono DA/NE pitanje!

Sanjao sam ga par puta i to je sve. Ma ja nisam nikad dizao prasinu oko takvih snova. Moj najveci nemir je dolazio u onim trenucima kad bi primjecivao da sam totalno ostao bez ideje, bez nekakve vizije sta da radim u zivotu ili sta da radim sa sobom, kad bi bio prazan kao vakuum. E tad bi me hvatala frka!

_________________
pad u pakao uvijek ide kroz slabljenje i dekonstrukciju ega, kad čovjek gubi svoj identitet i mjesto, kad nema jasnu sliku o sebi, svojem poloľaju, i kad izgubi ideju o budućnosti kojoj teľi

Licne nemire uglavnom mi stvaraju tekuci problemi, okruzenje i iskvareno ponasanje ljudi koje vlada ... a koje utice na moju licnost i uze okruzenje...

Manifestuje se tako sto kad sam "nemirna" ne mogu da spavam (nije ono sto ste omislili ) ali relativno brzo to savladam, jer dopustiti da te svaki nemir boli i prepustiti mu se, je zapravo nejako stanje duha i licnosti.
Teske i lose stvari te cine jacim ("sto te ne ubije, ojacace te", jeste surova izreka ali istinita). Tj. nauci te da ne reagujes na svakave gluposti i da se ne prepustas svakakvim sitnim nemirima, jer sve to nije vrijedno sikiracije tvoje licnosti, jer sav taj stres ostavlja traga na zivot i zdravlje.
A zivet je bar za mene suvise dragocjen i prektatak ...sta sve zamisli i planova imam

Kako se borim i ne dopustam da nemir vlada mojim mislima: skretanjem misli na lijepe stavri tipa: muzika, film, prirooooda, drage osobe, ljubav, sex, erotika, fizicka aktivnost, putovanje, citanje foruma, surfanje netom, obilazak najljepsih mjesta na svijetu bar preko www i slicno !

ja sam isto puna nemira
sto sam starija to sam nemirnija
a manifestacije su u vidu sukoba sa ljudima (nekad i bez rijeci), pa onda nocne more (uvijek neko pokusava da me il ubije il neko drugo nepojmljivo mi zlo nanese, a pri tom te ljude nikad ne znam), pa onda neki osjecaj nezadovoljstva onim sto imam, radim, znam iako realno mislim da imam, radim i znam jako puno
uhvati me nostalgija za onim danima kad mi je jedino bilo vazno "dal me gleda" (cure ce znati taj fazon), kad me je bolilo uvo i za lovu i skolu i posao i porodicu i sve mi bilo do mora ravno jer sam se mozes misliti zaljubila (a vazda bila zaljubeljna)
e to se sad desava rijetko i tesko, da sam ja u fazonu da me boli uvo za sve
a sto se tice nemira generalno, ne samo mojih
mislim da su poslijedica iskustva (sto zivotnog sto naucenog) i nisam sigurna dal su losi ili ne
recimo neko je uvrjezeno misljenje inteligencije da su nemiri nesto uzviseno
recimo ako procitate bilo koju knjigu bilo kog nobelovca (sad citam recimo Nadine Gordimer) sve i jedna je izrazito teska i tuzna
znaci nagrada u literaturi se moze dobiti samo ako si tezak i tuzan odnosno covijek pun nemira
pa onda eto i ti citati, kao taj gore Hendrixa, uvijek se navode ti neki malo mracni citati kao dobri
nikad niko nije citarao nekog sto je rekao "u jebote jes se super provodim"
pa ima vjerovatno i toga da je covjeku nametnuto da misli da samo ako je tuzan i mracan zasluzuje neko postovanje za njegov intelekt
slozenija je to malo prica ali tako recimo neka kultura mraka
slavimo mracno i tesko a komedije se recimo smatraju supljom i plitkom zabavom (bilo filmovi ili knjige)
sta znam
ja pomalo zavidim prostodusnim ljudima, misleci da nemaju nemire
al mi se cini da se to ne moze izabrati
il jesi il nisi
a ako nisi eto tjesi se time da su nemiri poeticni a ti duhovno bogat sto se tako osjecas
ipak da me se pita ja bih malo vise forsirala parole tipa "jes se super provodim"
ali podrzavam ovakve razgovore jer je meni licno, pa kontam onda i drugima, lakse kad o tome pricam