Uvjereni smo, da će naš život biti ljepši kada se vjenčamo, kada
dobijemo prvo ili, drugo dijete.
Naša su djeca premalena, zbog toga ili onoga mislimo, da će biti
bolje kada odrastu.
U nastavku smo ogorčeni zbog njihovog mladalačkog ponašanja.
Uvjereni smo, da ćemo biti sretni, kada prebrode to razdoblje.
Mislimo, da ćemo se osjećati bolje, kada naš partner riješi svoje
probleme, kada promjenimo auto, kada odemo na predivni godišnji
odmor, kada više nećemo trebati raditi.
Međutim, ako ne započnemo s punim i sretnim životom sada, kada ćemo?
Uvijek se moramo uhvatiti u koštac sa teškoćama svih vrsta.
Zato je potrebno prihvatiti ovu stvarnost i odlučiti se biti sretan,
bez obzira na to šta će se dogoditi.
Alfred Souza kaže:
Veoma dugo vremena imao sam osjećaj, da će moj život uskoro
započeti.
Pravi život! Međutim uvijek je bilo prepreka, koje je trebalo usput
savladati, nešto neriješenoga, neki posao koji je tražio više
vremena, dugovi koji još nisu bili poravnati. Nakon toga bi život
trebao započeti. Na kraju sam shvatio, da su te prepreke život.
Ovaj način upoznavanja stvari pomaže nam razumjeti, da ne postoji
sredstvo da smo sretni, nego je sreća sredstvo. Posljedično moramo
živjeti svaki trenutak našega života, a živimo ga još bolje ako ga
možemo podijeliti s nama dragom osobom, s veoma dragom osobom za
proživjeti zajedničke dragocijene trenutke života.
SJETIMO SE, DA VRIJEME NE ČEKA NIKOGA.
Zato prestanimo čekati da završimo školu, da se vratimo u školu, da
izgubimo 5 kg, da se udebljamo za 5 kg, da imamo djecu, da ih
vidimo kada odu od kuće.
Prestanimo čekati da započnemo raditi, da odemo u penziju, da se
vjenčamo, rastavimo. Prestanimo čekati petak uveče, nedeljno
jutro, proljeće, jesen ili zimu, da nabavimo nov auto, ili novu
kuću.
Prestanimo čekati da napustimo ovaj život, da se ponovno rodimo i
da shvatimo, da nema boljeg trenutka, da budemo sretni, kao što je
upravo sada ovaj trenutak. Sreća i radost življenja nisu ciljevi,
već samo jedno putovanje.
Misao za danas: radimo kao da nam novac nije potreban; volimo bez
misli na to da ćemo vjerovatno patiti; plešimo kao da nas niko ne
gleda.
Sada dobro razmisli i pokušaj odgovoriti na ova pitanja:
1 - Nabroji 5 najbogatijih osoba na svijetu
2 - Imenuj 5 zadnjih Miss Univerzum
3 - Imenuj 10 dobitnika Nobelove nagrade
4 - Imenuj 5 zadnjih dobitnika Oskara za mušku ili žensku ulogu
Kako ti ide? Sjećaš se rijetkih ili nijednoga. Nemoj se sekirati.
Nitko od nas se ne sjeća najboljih od jučer. Pljesak odlazi,
trofeji se napraše, pobjednici se zaboravljaju!
Sada odgovori na ova slijedeća pitanja:
1 - Nabroji 3 profesora, koji su ti pomagali u tvom formiranju
2 - Navedi 3 prijatelja, koji su ti pomagali u teškim trenucima
3 - Sjeti se nekoliko osoba, koje su te dovele do toga, da se osjećaš nekako posebno
4 - Navedi 5 osoba s kojima proživljavaš svoje vrijeme
Kako ti ide? Bolje? Osobe koje stvaraju i utvrđuju razliku u našem
životu nisu one s najboljim preporukama, s mnogo novaca ili boljim
nagradama. To su one osobe koje su zabrinute za tebe, koje brinu o
tebi, one koje su na svaki način s tobom.
Razmislimo trenutak. Život je veoma kratak! Ti si na kojem spisku?
Ne znaš! Dozvoli mi da ti pomognem.
Nisi među slavnima ali si ipak među onima kojih se sjećam, da im
pošaljem slijedeći izvještaj: Prije nekoliko godina, na paraolimpijskim igrama
u Seattlu, bilo je 9 atleticara, svi sa
mentalnim i fizičkim oštećenjima, spremnih na startnoj liniji od
100 metara. Na pucanj pištolja započelo je
takmičenje, ne sprintom, ali kod svih sa željom da stignu do cilja i
pobjede. Dok su trčali, jedan je dječkić posrnuo, pao, nekoliko se
puta prevrnuo i započeo plakati. Ostalih osam trkača čulo je
dječakov plač.
Usporili su i okrenuli se. Zaustavili su se i vratili nazad. SVI.
Jedna djevojčica sa Downovim sindromom, sjela je pored njega i
počela ga ljubiti govoreći: Da li ti je sada bolje? Nakon toga su ga
podigli i sva devetorica su zagrljeni odšetali do cilja. Svi su na stadionu ustali
sa svojih mjesta i nekoliko minuta od srca pljeskali takmičarima.
Ljudi, koji su bili prisutni, još uvijek pričaju o tome.
Zašto? Jer u nama samima znamo da najvažnija stvar u životu, za nas
same, ide dalje od pobjede. U ovom životu je veoma važno pomagati
drugima, da pobjede, iako to znači usporiti ili promijeniti našu
vlastitu trku.
Ako ovo podijeliš sa svojim prijateljima možda ćemo na taj način
uspijeti bar malo promjeniti naše srce, a možda i srce nekog
drugog....
|