OK, pa da jos malo pricamo na tu temu. Sto se tice teorije mozete procitati sve, ma bas sve na sledecem sajtu(i tamo postoji forum) a ja mogu samo da ispricam moje licno iskustvo.
http://www.narkomanija.com/
Eto godinama radim sa "deckima"(mrzi me da jih zovem narkomani). Ne znam vise koliko jih je proslo kroz nas Centar(imamo 40 mjesta). Samo mi se jednom desilo da me napadne jedan od njih ali to nije bilo vezano za drogu nego za njegovu psihjatrijsku diagnozu. Cesto sjednemo navece svi skupa, pijemo caj i pricamo.....ja SLUSAM. Oni su mi najbolji ucitelji. Nekad bi mogla rukama da dodirnem njihovu bol i patnju i tek sam tada svjesna kako sam sretna, kako meni bas nista ne nedostaje i kako moji mali problemcici nisu nista....Svi oni meni kazu, da uopste nije problem prestati sa drogom, problem je ne osjetiti vise potrebu da se ponovo vratis drogi. Neki cak mrze drogu, nekad placu od bjesa jer su psihicki jos uvjek zavisni od nje. Nije niko od njih ni u snu pomislio, da ce da postane ovisnik od droge. Svi su vise ili manje poceli sa travom, da bih kasnije presli na jace droge. Ali niko od njih nije nikad napao drugu osobu da bi dosao do droge. Pljackali su, krali, preprodavali sta god se moglo ali nisu bili agresivni. Mislite da bi ja mogla da spavam u istoj zgradi sama sa njih 20 ako bi imala osjecaj da je samo jedan od njih sklon agresivnosti? Nema tih para, cak i ne zakljucavam vrata od moje sobe. To ne znaci da su mirni i tihi u toku dana, ima svadje svaki dan, medjutim ima izmedju mene i njih jedno veliko postovanje, a to je baza za terapeutsku relaciju.
Nesto sto primjecujem kod svih deceka je jedan veliki STRAH kojeg nekad sakrivaju sa agresivnoscu (verbalnom naravno). Strah od promjene, strah od emocija, strah od straha......I to jako uspjesno uspiju projecirati-prebaciti na okolinu koja jih okruzava. Koliko vas nastoji da izbjegne susret sa narkomanom? Zasto? Jer vam se gade ili jer vas je strah.....
Je vec godinama idem na "narko-pijacu", sjednem sa njima, ponesem kekse i cigarete i pricam sa njima. I NIKAD ME NIKO OD NJIH NIJE NAPAO. Desi se nekad da nema dilera ili da oni nemaju para, pa su svi znojni, tresu se, vidis da su na ivici.....a ja tamo sa punim novcanikom. Cak su jednom donjeli slupan mali radio na baterije, da slusamo malo muzike. Na meni je da jim se priblizim, da uspostavim sa njima kontakt....to mi je posao. Dugo mi je trebalo da dobijem njihovo povjerenje, ali sad sam njihova, oni su mi dozvolili da udjem u njihov svjet.
Imam jednu djevojcicu, zvati cu je M., 22 godine.....na drogi deset godina. 1997 bila reanimirana vise on 50-60 puta od overdoza, jer joj je te godine umro od overdoza i brat. Nju je dovela policija u Centar u totalnoj apstinenci-krizi. To je bilo tacno prije dve godine. Nocima sam sjedila sa njom, masirala, pila cajeve, pravila joj relax-kupke, slusala dok je urlala od bolova.......Nema sta nisam prosla sa tom djevojcicom, mada je prognoza bila uzasna. Nije bila uopste motivirana da zivi, nije nikako mogla da pronadje smisao zasto da dise, zasto da jede.......Ja sam na kraju svakog dana bila zadovoljna sama sa sobom jer sam joj zivot produzila za 24 sati. Moj cilj je tada bio probati sest mjeseci, pa ako se nista ne promjeni onda je otpratiti u smrt. M. je odreagovala na terapiju vec nakon dva-tri mjeseca. Danas moja mala M. zavrsava ekonomsku skolu uz posao, ima prosjek ocjena oko 4, nekad zna da se fino napije, da bi mogla onda da je izgrdim:)))))(kao sto rade mame), radi u jednoj kancelariji, jako su zadovoljni sa njom.......U martu bi trebala izaci iz Centra, medjutim sama je zamolila za produzetak od sest mjeseci. Svjesna je da ce biti tesko kad izadje, licno mislim, da nece da izdrzi, ali ja sam ipak zadovoljna. Za M. so tu prve dve godine zivota u normalnom svjetu.
Prema tome........ne slazem se sa Ventilatorom. To o cemu ti pricas je opsti fenomen sadasnjeg drustva(primjer: zar svi mozevi koji redovno MLATE svoje zene rade to zbog droge?). Mislim samo da je jednostavno naci dezurnog krivca za sve, neka to bude narkoman, da bi svi mi onda mirnije spavali u nadi da zivimo u sredini "zdravih jabuka". Zar nije jednostavnije reci da smo svi mi malo truli, jedni malo vise, jedni malo manje.......Izvinjavam se za apsolutno predug post, medjutim ne znam ja na kratko...........kad su u pitanju "decki".
Pozdrav svima koji su bar malo truli kao i ja:)))))))))