-nastavak-
Zubari su svakodnevno izloženi amalgamskim parama. Incidencija tumora na mozgu kod njih je 2 puta veća nego kod uobičajne populacije. Sterilitet kod zubarica barem je 3 puta češći nego kod ostalih. Otprilike u istom omjeru povećana je i mogućnost spontanog pobačaja. Zubarsko osoblje ima povišenu koncentraciju žive u centralnom nervnom sistemu i bubrezima. Neurološki testovi često pokazuju značajna odstupanja. O “bezopasnosti” amalgama dovoljno govore preporuke proizvođača zubarskog materijala, upućene zubarima. Svi živini spojevi moraju se čuvati u čvrsto zatvorenim posudama, svaki direktan kontakt s amalgamima treba maksimalno izbjegavati, a godišnja ispitivanja otrovanosti tijela živom vrlo su preporučljiva. Sa živinim otpadom treba postupati kao s opasnim tvarima, što podrazumijeva i odlaganje na posebnim mjestima. Treba li se tu nečega bojati?
Moglo bi se reći da živa iz amalgamskih plombi nagriza i samu sržimunološkog sustava. Ništa čudno, ako se prisjetimo da je živa po otrovnosti prva pratilja plutonija. Dakle, imunološki sustav sadrži vrlo važne T-limfocite i B-stanice. Od brojnih podvrsta T-limfocita, najvažniji su oni s oznakom T4. Zovu ih “pomagači”, a zadatak im je identifikacija svega onoga što ugrožava opstanak. Stanica raka, među ostalim. Bez njihovog obilježavanja, B-stanice (“ubojice”) ne mogu eliminirati napadače. (U slučaju AIDS-a, B-stanica ima sasvim dovoljno za uništavanje prijetećih virusa, ali stanica T-limfocita nedostaje. Tako će virusi ostati pošteđeni i ništa ne može spriječiti razmahivanje širokog spektra infekcija.)
Povezanost amalgama i količine T-limfocita je dokazana. Tako su, u okviru jednog kalifornijskog istraživanja, ispitali obrambene snage jednog mladića sa 6 amalgamskih plombi. Dakle, 47% svih njegovih limfocita činili su T-limfociti. Nakon što su mu sve živine plombe uklonjene, T-limfociti su narasli na impresivnih 73% (porast od preko 50%). Očito, živa u ustima je vrlo ozbiljno žarište, daleko ozbiljnije nego mnogi pretpostavljaju. Štoviše, jedan drugi istraživač iz Colorada, Hal Huggins, napisao je i knjigu na tu temu pod naslovom “Sve je u vašoj glavi”. Prema ovom izvoru, porast T-limfocita nakon uklanjanja amalgma dosiže impresivnih 100-300%. To bi moglo značiti da živine plombe sudjeluju u pojavi ili pogoršanju alergija, multiple skleroze, pa čak i leukemije. Leukociti kod bolesnika s leukemijom nerijetko se normaliziraju nakon pažljivo izvedenog uklanjanja amalgamskih plombi.
Trudnice su posebno ugrožene. Živa iz amalgamskih plombi trudnica vrlo brzo će prijeći na fetus, htjeli to ili ne. Konkretno, tri dana nakon ugradnje amalgama, živa se pojavljuje u krvi fetusa i amniotičkoj tekućini. Nakon 15 dana, otrov je već prisutan posvuda-u placenti, jetri, bubrezima… Čak i u mozgu! Koncentracija je direktno ovisna o broju živinih plombi kod majke. Mnoge novorođene bebe zatrovanije su od majki. U majčinom mlijeku ima 8 puta više žive nego u majčinoj krvi. Čišćenje ženskog tijela odvija se na način, koji bi najmanje poželjeli. Incident u Iraku, u kojem su majke bile izložene metilnoj živi iz kontaminirane hrane, pokazao je svu ozbiljnost problema. Djeca nesretnih majki imala su ozbiljne moždane promjene, manji opseg glave, zakašnjeli mentalni, motorički i govorni razvoj, kao i pretjerane reflekse.
Živine pare, pomiješane sa slinom, dolaze u želudac, gdje se spajaju sa solnom kiselinom. (Zbog toga trpi probava i hrana naprosto počinje gnjiliti, uz žgaravicu, nadimanje, začepljenost i druge probavne smetnje.) Reakcijom nastaje živin klorid Ova supstanca koristi se inače u medicini za uništavanje bakterija. Ovdje napada brojne korisne bakterije u crijevima, čime se muti važna ravnoteža. Bakterije i gljivice odsada su ljuti neprijatelji. Općenito, candida se teško liječi bez uklanjanja žive iz usne šupljine. Znate što će se još desiti? Bakterije su vrlo prilagodljive, pa će brzo postati otporne na živu. Ali i na antibiotike. Novonastale super-bakterije već su svakodnevna pojava. Po bolnicama je sve više neizlječivih varijanti nekada izlječivih bolesti.
Nekada se smatralo da najveći utjecaj na nastanak Alzheimerove bolesti ima aluminij (po pitanju aluminija naročito su opasna kozmetička sredstva protiv znojenja). No, ispostavilo se da je živa još opasnija. Pri analizi mozga pacijenata umrlih od Alzheimerove bolesti, koncentracija žive je uvijek najveća od svih elemenata u tragovima. Istovremeno, uočava se manjak cinka i selena. Cink i selen su, inače, tjelesna obrana protiv teških metala. No, selen isto tako čuva organizam od slobodnih radikala, za koje se sumnja da imaju veliku ulogu pri nastajanju tumora. Više žive znači manje selena, uz veći rizik za nastanak kanceroznih tvorbi.
Osjećate li strah od srebrnih plombi? Da li vam se gade? Želite ih odstraniti? Polako, brzanje vam može stvoriti samo nove neugodnosti, još veću emisiju otrova (živinih para) i još veće zdravstvene smetnje. Ukoliko smatrate da vas amalgamske plombe čine bolesnim (a naročito ako tretmani protiv bolesti otkazuju jedan za drugim), pokušajte prvo s ispitivanjem reakcije na metale. Ona je različita od čovjeka do čovjeka. Osim toga, svaka živina plomba trebala bi biti ispitana s milivoltmetrom, pošto se radi o svojevrsnim baterijama. (Najviše negativno nabijene valja ukloniti prve.) Pomoću supstance DMSA moguće je utvrditi stupanj zatrovanosti živom.
Nakon što ispitivanja ukažu na opravdanost zamjene plombi, potrebno je organizam adekvatno pripremiti, odnosno ojačati ga. Individualno određen program mineralnih (naročito selen) i vitaminskih dodataka provoditi barem 2 mjeseca prije izmjene, za kompletnu detoksikaciju uzimati antioksidanse (Active-H je najbolji), prijeći na svježu i organski uzgojenu biljnu hranu. Upozoravam da grickalice te sva druga slana, kisela i vruća hrana naročito pojačavaju isparavanje žive. Eventualna začepljenost mora biti izliječena, jer živa zaostaje u starom izmetu, pa dolazi do ponovnog “usisavanja” u tjelesne tokove. U većini svjetskih klinika, gdje se liječenje provodi na koliko-toliko prirodan način (a svakako na način koji je manje toksičan u odnosu na postupke u klasičnim bolnicama), s liječenjem se i ne počinje dok stanje u usnoj šupljini po pitanju žive nije sanirano.
Podrazumijeva se da zamjenu plombi nećete povjeriti bilo kome. Kako je ovaj postupak kod nas još uvijek dosta rijedak, pravog stručnjaka s adekvatnim iskustvom teško ćete naći. Ali kvazistručnjak može vam napraviti pakao, ako se protokol ne poštuje u potpunosti. Tijekom zamjene, usta su puna amalgamskih krhotina i živinih para, od kojih bi se mogli ozbiljno razboljeti. Upravo taj segment je najvažniji. Novu kontaminaciju treba svesti na minimum. Zamjenu ne treba shvatiti kao nedužno plombiranje, nego kao vrlo ozbiljan zahvat, gdje se doslovno kroji zdravstveni karton. Porazgovarajte sa zubarom o specijalnim mjerama, koje namjerava primijeniti.
Srećom, sve više zubara, koji iole drže do svog renomea, ne koristi više amalgamske plombe. (Danas postoji više od 100 različitih zamjenskih materijala za punjenje, koji su superiorni po trajnosti, funkcionalnosti i izgledu. Naravno, nisu svi pogodni za svakoga, zbog mogućih imunoloških reakcija. Sam vrh kvalitete čine novi biomaterijali, koji doslovno obnavljaju zub, odnosno ne služe samo kao klasično punjenje.) Zna se da takve plombe zahtjevaju uklanjanje velike količine zubne mase, čak i kod malih karijesa. Tako napunjen zub podložan je daljnjem kvarenju, lomu i općem propadanju. Jeste li razmišljali koliko većih ili manjih otpadaka od plombiranja naprosto nesvjesno progutate?
Zapravo, zašto kalkulirati sa živom? Sve je kristalno jasno, iako će vas zubarski lobi možda još uvijek uvjeravati u apsolutnu neškodljivost. Kada malo razmislim, treba imati vraško umijeće da se nekoga uvjeri kako živa, trajno smještena unutar usta, može biti bezopasna.
Ovaj clanak sam nasla na jednom drugom forumu.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
