Zanima me kako zive mladi oboljeli od secerne bolesti.
Mozda neko ima prijatelja/prijateljicu koji/a prima inzulin pa da isprica kako oni to podnose u smislu drustvene prilagodbe i izlazaka s drustvom. Jer moraju striktno u odredjeno vrijeme uzeti dozu spricom, sto mozda malo ogranicava dokasno ostajanje vani, a ne smiju uzimati nimalo alkohola pa ih mozda sputava taj osjecaj da su bolesni a drugi nisu.
Licno sam imala jednu poznanicu koja je dijabeticar i nju je bilo sramota to reci bilo kome. Ko da je ona kriva?
Danas , sutra moze svakom da se desi.
Svaki komentar se uvazava, dabome:-
)