Ovo je ozbiljna tema za diskusiju, sve je više auta, sve su veće gužve, ispade da je brže/ekonomičnije/zdravije/opuštenije pješačiti do posla ili gdje već pa makar to bilo 5-10 kilometara sa ovakvom gužvom.
Prvi problem je javni prevoz, neorganizovan, loš, nikakav.
Drugi problem je što se odavno govori da auti odavno nisu luksuz nego potreba, dostupni su, pristupačni, jeftini, prosječan auto B klase košta duplo manje od novog Ajfona - o čemu onda dalje pričati?
Prošle su sedamdesete kada je jedna porodica imala Stojadina koji se palio jednom mjesečno kada se išlo na dalji put.
Uz zapadni tranzit ima milion auto-placeva, više nego limenki piva u marketu, kupuju se kao žvake, a uzmimo i društvene norme, čak je postalo sramota nemati auto.
A i ljudi su postali razmaženi, nemojte to zaboraviti, npr. ja hodam Laušem i sviraju mi poznanici i poslije pitaju kako ti se da hodati, pa jebote zakrljžali bismo bez aktivnosti, ne znam šta je čudno.
Ja sam kao školarac pješačio i vozio se busom, a otkako imam auto/motor nekih 6-7 godina ne pada mi na pamet šetati više od 500 metara tako da i ja spadam u razmažene.
Doduše dok sam donedavno bio bez B kategorije (a hladno za motor) pješačio sam par sedmica studeni/prosinac po 3-5 kilometara (nisam htio busom namjerno) i mogu vam reći da sam popravio kondiciju.
Zdravo je šetati, na prve stepenice mi je srce iskakalo a sada imam osjećaj da mogu istrčati neki olimpijski rekord, atletika je kraljica sporta, ostaviti cigare, alkohol, hodati,
doživjeti stotu.
A druga strana razmaženosti, čim je malo toplije, ide gunđanje na vrijeme, pali se klima, čim je hladno, psuje se, treba grijati, ložiti.. idite u San Diego, tamo nema tih problema.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
