Prije nego što napišem nešto o filmu “Montevideo, vidimo se“, moram pomenuti „Montevideo, Bog te video“. Prvi film mi se svidio iz mnogo razloga – zanimljiva priča, možda i previše romantizovana ali lijepo upakovana, je bila gledljiva, imala je lijepu muziku, solidan scenario i sjajnu glavnu žensku ulogu (slikarka). Sam film je „podmaldio“ srpsko glumište (Biković, Strugar, a prije svega sjajna Nina Janković), i ti glumci su sada u mnogim predstavama beogradskih pozorišta.
„Montevideo, vidimo se“ ima malo toga što je vrijedno pohvale. Oni koji bi trebali da vode film ne vode jer su im uloge loše napisane. Film nose Branko Đurić i onaj dječak Stanoje. Branko priča odvratnim preglumljenim bosanskim naglaskom (tako se ne priča u Mostaru!) , a i sa njim je najsvjetlija tačka filma. Ako bih pravio paralelu, nalošija dačka filma je Arman Asante (kakvi su ono pokreti kroz kosu i izrazi lica?!). Negledljivo loš!
Ostali glumici su neprimjetni, a neki i sa malim ulogama da bi se moglo komentarisati (Todorović, Nikolić, Đuričko). Priča je u dijelovima i rijetko koji je posebno dobar. Postoje tu i prava urugvajska apunica, srpski ponos, bosanski humor...sve pokušaj do pokušaja, klišej do klišeja. Prvi razdor među srpsku reprezentaciju je uveo, naravno, Amerikanac – ta podla nacija željna novca. A pošto smo mi, je li, tako divni, mi smo zbog ponosa odbili i sve tako te bajke uz, doduše, lijepu muziku, pa onda kolo protiv sambe...i tako, uvijek ponizi druge da bi velicao sebe, uvijek drugi krivi a mi jadni...
Neke scene fudbala su zanimljive (one iz vazduha) , neke predugačke. Polufinalna utakmica je dobra, prenaglasenma ali nije li to vrhunac serijala?! Djura i Stanoje su tu opet dobri i donose onaj humor koji filmu nedostaje.
Scene vanjskih prostora (valjda Urugvaja) i unutrašnjih su dobre, i sva te egzotika je lijepo prikazana - ,mogo lijepih scena Urugvaja (ili Tenerifa...gdje god su snimali...), malo dobrog scenarija.
Muziku sam već pohvalio, i opet ću. Lijepo je i vidjeti Lus Kasal ali sve je to malo da bi se film nazvao dobrim. Prvi dio je neuporedivo bolji! Ipak, drago mi je vidjeti pune kino dvorane, ako ništa drugo.
|