ovako. kid a porodica je pogledala grbavicu. i pitao sam mamu i tatu, cisto da ne bude da sam sam u tome: jeste li se vi kao srbi osjetili i u jednom trenutku uvrijedjeno. i oni su rekli ne. stvar je da film ne da nije protiv srba, nego u jednoj sceni prilicno direktno kritikuje bosnjacku demonizaciju srba. dalje od toga se ne moze. film uopste ne spominje narode i dzelate i krivce. vise nego i na jedan drugi film, grbavica podsjeca na krug dzafara panahija. da. ovo je prije svega film o zenama, o tome kako im je u ovom drustvu i koliko je svima lose. i kako hoce da im bude bolje. ja nikada nisam gledao film koji tako precizno opisuje stvarnost u kojoj zivim. majka koja spava u kuhinji, cokoladice dorina koje stvalja kcerci na sendvic, pare koje skuplja za ekskurziju, rositilj koji se posudjuje, zakuni se na tita, ukrajinke, narodnjaci - sve to, u ovoj mjeri, bilo je mozda samo u ranama dragojevica. ali rane nisu moja prica, jer samo bio previse mali i ne zivim u srbiji ili beogradu, nego u bosni i hercegovini i banjoj luci. a ovo vam je najbolji bih film nakon rata.
ovaj film prenosi sve boli danasnjice, sve poslove na koje ljudi pristaju, svako ja ne zelim da se udana djevojcica, jer prosto, kakva im je buducnost predstavljena? da budu sisate kurve ili jadnice kao svoje majke? ali necu vise o tome, o tome koliko stvarnosti postoji u ovom filmu i koliko je ta stvarnost prirodno uklopljena. hajde sad o likovima. prije neki dan sam gledao onaj odvratno djeca raja mazidija s nekilm ljudima i rekao da mi u takvim filmovima smeta sto su likovi toliko dobri, bey ijedne mane, da mi oni prosto ne mogu biti zanimljivi. ovdje svi likovi znaju biti itekako okrutni i pokvareni. to da je jasmila zbanic u prvom filmu izbjegla takve zamke, to je za ne povjerovati. i ovdje se silovanje spominje tek na kraju. ovo je mnogo vise film o bosni i hercegovini danas i pogotovo o zenama u bih. i imate scenu u kojoj nakon svadje sa kcerkom, mirjana karanovic ustaje i pusi cigaretu, a na tvu ide vijest kako je suzan zontag umrla i kako je studirala na harvardu i u parizu. e to jebeno boli. jer ovdje zene nemaju taj izbor, a svi koji se satro brinu za nas ovdje, misle da je dovoljno nekom dati osamdeset maraka pomoci mjesecno i da ce sve biti dobro. e pa nece biti dobro, jer ljudima ovdje nije dobro, toliko ljudi hoce da ode i ove je film koji tako jednostavno i tako prirodno govori te stvari, ali izgleda da to neki ljudi u ovom jebenom gradu takve stvari ne mogu da skontaju. mama je rekla da ce mirjana karanovic biti nominovana za evropsku filmsku nagradu, da je njena gluma ovdje toliko mnogo bolja od svih izvikanih stranih glumica, tata je rekao da je ovaj film nimalo uvrjedljiv, da je nicija zemlja bila uvrijedljivija, ako vec neko hoce da gleda to, i da mu nije jasno zasto nisu prikazali. nije ni meni jasno. ovo vam je sjajan film.
_________________ and there is something decent in the universe
if i can feel all this, dicto millesimo
at the age of whatever
|