800 je napisao:
Hacksaw Ridge (2016)Biće ovo jedan od onih filmova kojeg će jedni braniti, drugi napadati.
Ja sam otvoreno pristupila filmu, oslobođena predrasuda prema bilo čemu i u skadu s tim, neke stvari su mi se dopale, a neke baš i ne, a na neka pitanja vjerujem da nema ni odgovora. Prvo koje se nameće jeste moralno: "Može li neko ko se iz ličnih ili vjerskih uvjerenja protivi ratu, učestvovati u istom?" Drugo pitanje se odnosi na veze i štele: "Da nije imao štelu preko tate, da li bi Doss prošao vojni sud i da li bi uopšte bio u ratu?"
Nije mi se dopala gluma glavnog glumca, njegova facijalnost iritira.
Dopala mi se tehnička strana filma i surovo prikazane scene borbi prsa u prsa.
U pogledu Gibsona i mog odnosa prema njegovim djelima, veoma ličan osjećaj i saučestvovanje u emocionalnim nabojima sam doživjela u "Pasiji". U ovom filmu su izostali.
6,5/10
Prije svega, drago mi je sto se Gibson vratio.
Takodje, u ovome filmu neke stvari su mi se dopale, a neke ne.
Sto se tice motivisanosti njegovog odlaska u rat- tu je sve opravdano. Sa jedne strane, osjeca duznost prema napadnutoj drzavi i iz patriotskih razloga odlazi u borbu. Sto je i objasnio kada je pricao o sramoti i da ne bi mogao da izdrzi da jedini ostane kod kuce. S druge strane, iz osjecaja duznosti prema Bogu, ne zeli da ubija druge, odnosno ne zeli ni da uzme pusku da ne bi dosao u iskusenje (objasnjenje ovoga prikazano kroz prisjecanje prijasnjih detalja iz porodicnog zivota mi je suvisno).
I cini mi se da kod njega nijednog trenutka nije bilo dileme da li postupa ispravno. Bitno je samo da je on postupak opravdao na taj nacin i da je to uvjerljivo.
Gledaoci mogu razmisljati o ovom moralnom pitanju, ali cini mi se da ono nije postavljeno u samom filmu.
Ovdje je jedino pitanje postavio vojni vrh (kao i ostali vojnici), i ono je iskljucivo pragmaticno- "Hoce neko ko ne nosi pusku u borbi predstavljati opasnost saborcima i smije li mu se dozvoliti da ide u rat?".
Sto se tice Garfilda, jeste iritantan i antipatican glumac, ali ocigledno je dosljedno predstavio Doss-a, o cemu je govorio i Desmond Jr. Tako da tu ne mogu zamjeriti nista, koliko god bih htio
Ono sto mi se nije svidjelo je to sto nedostaje emocija, kao sto i 800 rece. Znam, tesko je bilo prikazati ovaj cin ovog ocigledno velikog covjeka, ali ipak film je mogao da bude manje "dokumentaristicki". Na kraju sam imao utisak da gledam neke od onih dokumentaraca sa "rekonstrukcijom dogadjaja" gdje su ljudi prisutni iskljucivo zato sto je lakse kroz tih nekoliko dijaloga objasniti pricu. Nijedan sporedni lik (osim oca) nije bitan u filmu, niti je vazno ono sto govore.
Takodje, boravak u kampu je pun kliseja.
Scene borbe su uglavnom dinamicne i dobro snimljene.
Za one kojima se ovo se cinilo fantasticnim (i meni je nevjerovatno izgledalo), evo jedna zanimljivost: "Mel Gibson stated there were aspects of this event that were true but that he couldn't include in the film because he felt people wouldn't believe they were true. Doss stepped on a grenade to save his buddies and was hit by shrapnel, but as he was being carried away by medics he saw another soldier hurt; since Doss himself was a medic he jumped off his stretcher and treated that soldier and told the medics to take care of other wounded soldiers; he then crawled back to safety while being shot at by enemy snipers..."
Ocjena 7/10 jer nedostaje "duse"
Punch-Drunk Love (2002)E, ovo je film kome ne nedostaje "duse". Tacnije, on je sav dusa, bez tijela. Kamera, muzika, boje- sve je melodicno i raspjevano. Ali, prica ne postoji. Anderson je bolji kada radi teze teme i ozbiljnije price.
Ocjena 7/10
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
