
Vjerovatno je već neko na temi pisao "recenzije" o filmu, ali ja sam puna utisaka i moram vam predstaviti impresije koje je film ostavio na mene.
Za one koji ga nisu gledali, ili nisu čuli za film:
[spoiler]Radnja filma smještena je u skrivene kutke američkih planina Ozark (Missouri), točnije u jednu od tamošnjih 'hillbilly' zajednica u kojima se uglavnom živi od proizvodnje amfetamina. Suočena s nizom bizarnih okolnosti zbog kojih bi ona, brat, sestra i majka mogli ostati bez krova nad glavom, junakinja ‘Zimske kosti’, tinejdžerica Ree Dolly (Jennifer Lawrence) kreće u potragu za ocem, tijekom koje će se morati suprotstaviti svojoj zatucanoj sredini i čvrstim krvnim vezama koje njome vladaju.
Osim brojnih nagrada i pohvala za autentični i precizni prikaz planinske zajednice, 'Zimsku kost' su proslavila nevjerojatna glumačka ostvarenja – javnosti dosad nepoznata Jennifer Lawrence nominirana je za aktualnog Oscara za glavnu žensku ulogu, a John Hawkes kojeg gledamo u ulozi njenog sirovog, ali poštenog strica Teardropa - u kategoriji sporednog glumca.
Još se dva Oscara smiješe ovoj 'do kosti napetoj' drami Debre Granik – onaj u kategoriji najboljeg filma te za najbolji adaptirani scenarij (Debra Granik i Anne Rosselini).
Sivilo filma, i sama radnja koja je, ne slučajno, smještena u hladnu, suhu zimu, čine ovaj film dodatno okrutnim i autentičnim. Čitav film daje slike i scene ogoljelih stabala, sivih, zapuštenih kuća, u prikazu izolovane zajednice koja živi po sopstvenim mjerilima i zadacima. Film se vrti oko glavne glumice, nosioca priče, maloljetne Ree, koja se stara o bolesnoj majci, i mlađem bratu (12) i sestri (6). Potrebe ove djevojčice ne mogu biti zadovoljene, one totalno izostaju; njoj nema ko da pruži ni brigu, ni ljubav, ni podršku, ni ostale važne stvari koje se tiču bezbrižnog djetinjstva, materijalne egzistencije, pa i egzistencije u bilo kom smislu. U izolovanoj zajednici, čiji se članovi bave proizvodnjom droge, vladaju surovost, hladni odnosi i nizak prag tolerancije. Naročito je izražena okrutnost i hladnoća ženskih članova zajednice, što film dodatno čini mračnijim. Ree u takvim okolnostima, pored bolesne majke o kojoj vodi brigu, i brata i sestre, traži oca koji je nestao, prekršivši uslovnu slobodu; on je pušten iz zatvora, ali je založio kuću i šumu koju imaju u posjedu. Ukoliko Ree na pronađe oca, koji bi se trebao pojaviti na sudu u određeno vrijeme, ona i njena porodica za 7 dana gube sve ("sve", a i to sve je ništa, jer žive u bijedi i siromaštvu, gdje se prehranjuju pucajući u vjeverice po šumi). Potraga za ocem protkana je Reeinom ogromnom snagom, hrabrošću i upornošću da ga nađe, i sa druge strane hladnim zidom zajednice, koja nema sluha za njene probleme, niti joj nastoji pomoći; zapravo zajdnica joj otežava, upozoravajući je "da se vrati kući i da prestane sa potragom". U filmu se od "značajnih odraslih" pojavljuje Reein stric, iznureni ovisnik sa emocionalnim problemima vezanim za gubitak brata i nemogućnošću odupiranja zajednici, čiji je i sam član.
Film je pun fenomenalnih metafora, od konjića za ljuljanje na trijemu, koji je presvučen ledenicama, do pilića u rukicama male Reeine sestre koji na kraju filma zapravo označavaju novi početak, novo "ispiljavanje" i nadu za ovu specifičnu porodicu.
Film me i lično dotakao, kao što će, vjerujem, i sve one koji na ovaj ili onaj način vode brigu o roditeljima, braći ili sestrama, koji su radi bolesti, daljine, ili smrti roditelja ostali bez najvažnije podrške na svijetu.
Oni koji imaju sređene, zdrave i cijele porodice, poslije gledanja filma će poželjeti da ih zagrle i da im se zahvale.
Sve u svemu, film zaista vrijedi pogledati.
Ocjena: 10/10