
The Hulk (2003.)
(7 / 10)
Ekranizacija Marvelovog stripa o pravednom zelenom čudovištu bila mi je jedan od najočekivanijih filmova u ljeto 2003., nakon X-Mena 1&2 i Spider-Mana mnogi su očekivali jednako kvalitetan superherojski spektakl koji se ionako predugo čekao, garancija je bio Oscarom ovjenčani Ang Lee zaslužan za remek djelo Chouching Tiger-Hidden Dragon, da bi sve na kraju završilo kao teško razočaranje popraćeno ekstremno lošim kritikama, najviše od fanova Hulka. Planovi za serijal su abortirani, da bi Marvel napravio (zadovoljavajuć) reboot tek 5 godina kasnije sa Edwardom Nortonom u glavnoj ulozi. Ali, da li je Ang Leejev Hulk zaista tako loš?
Kao prvo, za ovog Hulka se može ponoviti ona stara filmofilska da je ''bolje pogledati zanimljiv promašaj negoli predvidljiv mediokritet'', što znači da će više biti zanimljiv ozbiljnim gledaocima negoli mlađariji željnoj šarenih CGI limunada. Ovaj Hulk, koji prepričava sam nastanak legende stripa, izuzetno je sporog tempa i prigušene atmosfere što je neuobičajeno za jedan superherojski film i sigurno se neće svidjeti mnogima. Veliki je akcenat stavljen na dramu, intimistički odnos među likovima, a puno manje na akciju i specijalne efekte. Kad smo već kod toga, film ima prilično neupečatljiv CGI koji odstupa od pozadine i djeluje nedovršeno, a akcione scene će se smatrati dosadnima jer se među njima odvija šekspirijanska drama sa goropadnim ''zelenkom'' u glavnoj ulozi.
Ali zapravo, meni se ovaj film sviđa upravo zato što je podcjenjen i nevoljen, dapače, iako priznajem da je sa tehničke i kreativne strane Ang Lee malo podbacio, smatram da je što se tiče glume prilično superioran adrenalinskom filmu Louisa Leterriera iz 2008.
Eric Bana(dinović) je dobar, podcijenjen glumac kojem je ovo trebala biti nastupna uloga u Hollywoodu, i kao Bruce Banner meni je daleko uvjerljiviji od jednog Edwarda Nortona kasnije. Inače sam slab na Nortona, ali kada je on glumio Brucea Bannera/Hulka činilo mi se da je ipak ispod svojih pravih glumačkih mogućnosti, dok je Bana dobro iskoristio scenario sa jakom karakterizacijom likova. Senzualna i dobra glumica Jennifer Connelly ovdje je puno više od uobičajene ''superherojeve cure'', za razliku od kasnije Liv Tyler koja je u The Incredible Hulku imala zaista nezahvalnu funkciju. Sam Elliott je potpuno prikladan kao general Ross, za razliku od mladolikog Williama Hurta. Ipak, svi oni su u sjeni glumačke dominante Nicka Noltea koji briljira kao poludjeli Bannerov otac, koji se u konačnici postaje glavni negativac The Absorbing Man. Stari Hulk iz TV serijala, Lou Ferrigno, pojavljuje se u maloj cameo ulozi.
U filmu je predstavljena zgodna montaža gdje je više istovremenih prizora stvaralo utisak stripa, ali nekima je to bilo jako zamorno i neuzbudljivo izvedeno. Malo su oni mutirani psi nespretno realizovani zbog čega izgledaju ridikulozno, a ni finale nije baš najbolje izvedeno jer se pretvorilo u orgiju kompjuterskih efekata gdje se nije znalo ko pije a ko plaća, ali opet meni je sve djelovalo u korektnim okvirima. Jedan od pluseva je i maestralni soundtrack u izvedbi nadarenog Dannyja Elfmana, koji je posebno dočarao neke mirnije scene u kojima se nalazi Hulk.
Uglavnom, mnogi ovog Hulka smatraju smećem, ali zbog glume i par sitnijih umjetničkih ''kerefeka'' u boljem mi je sjećanju od zadnjeg ostvarenja.