Ok, pequeños dragones, pripremite se za "najfilmičastiji film" svih vremena...
Dame i gospodo, amigos y amigos-ice, predstavljam vam:
Odakle da počnem.
Prije svega, moram priznati da volim sve filmove u kojima se glavni glumac vraća u srednjoškolske dane, na vrhunac slave, i uspijeva da izbjegne sve greške koje je ranije počinio. Ali, ovo nije takav film.
Ovo je priča, jelte, svjedočanstvo, o čovjeku koji je imao sve ali nije bio toga svjestan... dok to nije izgubio. On se vraća u srednju školu, nakon jedne manje metarmofoze, i... 'ebeš mu mater, klasika - malo po malo, polako ali sigurno, shvata da je njegov prvi izbor bio ispravan i da bi i danas, u istim ili sličnim okolnostima, donio istu odluku. To je, kao, poenta filma - porodica je najbitnija... bla bla bla... to je jedan od onih američkih filmova koje sponzoriše Ministarstvo za djecu i mlade SAD-a... sve vam je jasno.
Elem, mis queridos amigos, meni je nešto drugo privuklo pažnju. U jednom trenutku, glavni glumac spoznaje da je
zaboravio ko je bio. Uzmimo trenutak i zamislimo se na tim riječima.
On je zaboravio ko je bio, opterećujući se razmišljanjem o onome što je mogao postati i šta je postao. Odvojimo još par trenutaka za kontemplaciju.
On je zaboravio ko je bio... i opteretio se svime što nije ostvario, što nije postigao, što nije postao.
A, zaboravio je ko je bio. Je l' kontate?
On je sebe negirao, dva puta! A, dupla negacija nije gramatički ispravna ( u većini jezika).
On je zaboravio ono što je bio i opteretio se onim što nije postao.
Učinimo sebi uslugu i zamislimo se, bar još ovaj put, nad rečenim.
Možda neko drugi uzima MOJIH 100.000 KM svake godine, al' niko, podvlačim, NIKO, ne može da mi uzme ono što sam bio (prije nego što sam postao ono što jesam čeznući za onim što nisam postao).
Nemojmo se dugo zadržavati nad ovim riječima.. kah... kah...
Dakle, sutra ću da nađem stare fotografije (koje su u jednoj od kutija na tavanu, negdje u prašini i paučini), da ih uvećam, uramim, isprintam, editujem... šta god je potrebno... i da okitim svoju spavaću sobu. Sjetiću se sebe. Recuerdo que me.
Sjetiću se ko sam bio.
Možda... možda će mi to pomoći da skontam kako da se uvalim na državnu sisu za 100 somića godišnje.
Zajebi país y la nación, tomar el dinero.
Pogodio me ovaj film.
Teško sam pogođen.
Malo mi fali da odem da pijem... sekunda.
A, da, snimili su dvije dobre scene zbog kojih ga vrijedi pogledati al' bilo bi glupo da vam ih prepričam.
Sea lo que hoy usted tiene cuando está sucio, mundo freak, no se cambia.
PS
Google prevodilac nema veze sa životom.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
