Salem's Lot (2004) - nova verzija Kingovog romana. Gledao ga prije par godina, sad pogledao samo da uporedim sa starijom verzijom.
Ip Man (2008) - prica o velikom ving cun kung fu majstoru, "romantizovana biografija", mislim da se tako nekako kaze. Pokriva njegov zivot neposredno prije Drugog svjetskog rata, najveci dio se desava u vrijeme japanske okupacije Kine, pa do oslobodjenja. Vjerovatno ce biti zanimljiviji ljubiteljima borilackih filmova, mada ima materijala i za one koji im nisu po defaultu skloni.
Ip Man 2 (2010) - drugi dio prati zivot u Hong Kongu neposredno poslije rata, kad pokusava da uspostavi svoju kung fu skolu. Malo vise u "Roki" fazonu. Legendarna zadnja scena, kada mu zgoljavi klinjo dolazi sa zeljom da uci kung fu, nacini karakteristicni pokret brisanja nosa palcem i kaze "zovem se Brus Li"
Sveukupni utisak oba filma mi je veoma dobar, neovisno o samim borbama, jer se vodilo racuna da prica ne bude u desetom planu, sto zna biti svojstveno ovakvim filmovima.
The Wolfman (2010) - posto sam nedavno gledao i original iz trideset i neke, mogao sam da uporedim neke stvari. E sad, zanimljivo je da original traje sedamdesetak minuta, rimejk skoro dva sata. U tom dodatnom satu nisu nista posebno uradili u odnosu na original, samo su nabacali nekoliko novih cinjenica i zapleta, sto stvari nije ucinilo nimalo boljim, vec nepotrebno konfuznim. Sve u svemu, film nije ni strasan, ni pretjerano zanimljiv. Ipak, ne treba zaboraviti da Benicio nije del Lobo vec del Toro
El Orfanato (2007) - konacno se poslozise zvijezde, da pogledam ovaj film. Cuo sam nekoliko dobrih kritika i preporuka, a Belen Rueda gotivim jos iz Seranosa, pa reko', ne moz' da omane. I nije, mada, da sam bio nesto odusevljen, i nisam. Rasplet malo zbunjujuc, a kraj je najcudniji hepiend koji sam gledao u zadnje vrijeme. Na netu sam naisao na kritiku tipa "da je imao mnogo prostora da utjera strah u kosti, ali da je reziser svjesno izabrao drugi put", i to je otprilike bio i moj utisak. Naprosto, Ogromna kuca koja je nekad bila sirotiste, u njoj zena, sama, sa gomilom duhova mrtve djece pruza mogucnost za strah do neba, ali se to uglavnom ne desava, vise je prisutno osjecanje nelagode. Kome se svidjaju filmovi o duhovima tipa "The Others", vjerujem da ce mu se svidjeti i ovaj.
This Is Spinal Tap (1984) - ah, kakva sjajna zajebancija na racun "biti u fazonu rok zvijezde". "Lazni dokumentarac" o rok grupi Spinal Tap, cija je karijera u dobranom padu, i njihovoj borbi sa menadzerima, promoterima, sujetom, ponosom, i svim stvarima koje prate sou biz face.
Detroit Metal City (2008) - ovaj film imam na disku vise od pola godine, i nikako da ga pogledam, do juce. Par puta sam ga kontao prosto izbrisati zbog pomanjkanja prostora na disku. Avaj, kakvu bih gresku pocinio! Ispocetka me nervirala placna faca glavnog lika i vjecito kukumavcenje, ali to je trajalo dok se ne navikoh na njega. Film je sjajan, simpatican, uvrnut na japanski nacin. Njezni momak (skoro pa emo lik) sa sela dolazi u Tokio na studije, a usput ima zelju da kroz romanticnu pop muziku pomogne ljudima da ustraju u svojim snovima. Nekoliko godina kasnije, pravi vrtoglavu karijeru sa death metal bendom Detroit Metal City, sve vrijeme se pitajuci, kako je, dodjavola, tu dospio? Mislim da nije potrebno vise pricati.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
, neću da i meni sve po spisku rešeta! A što se tiče piva - ja ću ga, evo teeeešška srca prihvatiti (riiiiiiiiiiiight...). Jest da ne volim pivo (LAŽEM), al ajd nekako ću preživjeti 
