Lear je napisao:
Grbavicu nisam pogledao, ali ako film 10 godina nakon rata u BiH spominje samo nedužno silovane muslimanske djevojke i žene...
Film jos nisam pogledala. Ali sigurno hocu. Da se vratim na komentar od "Lear":
Koliko sam razumjela, radi se o zeni koja je prije deset godina silovana, i o njenom zivotu danas. Radi se o tome, kako zivi danas, nakon 10 godina, kad joj je ta kcerkica odrasla (ako se to za djete od 10-12 godina moze reci) i o problemima koji nastaju sa rastom tog djeteta. Svako dijete koje zivi samo sa jednim roditeljem i ne poznaje oca ili majku ima zelju (kao i usvojena djeca) da zna vise o svom roditelju. Kako dakle tom djetetu objasniti, da nije zaceto u ljubavi? Da nije bilo zeljeno? Da sve sto se povezuje sa njegovim zacecem je u stvari povezano sa bolom, sa mrznjom, ponizenjem i svim najgorim osjecajima koje jedna zena u tim brutalnim trenucima silovanja osjeti?
Lako je nama sad svima pricati, komentirati, hvaliti ili se ismijavati tom filmu. A da li se neko od vas pita kako je bilo tim zenama, djevojkama i djevojcicama dok su se divljaci izivljavali nad njima? To je ono sto treba da vas navede na razmisljanje i poentu filma. Logicno je da ce muslimanka napraviti takav film, pa nece valjda pored toliko ispacenih muslimanki uzeti neku srpkinju za primjer? Nemojte me pogresno shvatiti, ali ona je vjerovanto bila svjedok uzasnih stvari za vrijeme rata i dozivljavala je to na strani muslimana. A vama srbima nitko ne brani da i vi napravite film koji ce "vasu" istinu pokazati, zar ne?