Nakon Gake no ue no Ponyo (2008) koji mi se, kao sto vec rekoh, nije svidio i Kaze no tani no Naushika (1984) koji ima mnogo rupa u prici, pogledah jos neke od najpoznatijih Mijazakijevih.
Mononoke-hime (1997)- borba tradicionalnog i modernog je u neku ruku uvijek prisutna u gotovo svim njegovim filmovima (u sustini, to je stalna tematika japanske kinematografije uopste), samo sto je ona ovdje na nivou epa. Odlicno ispricano, prelijepo nacrtano.
Ocjena 8/10Tonari no Totoro (1988)- film koji je nastao po Mijazakijevim sjecanjima o sopstvenom djetinjstvu i iz kojeg je potekla maskota Gibli studia. Topao i mekan

Ali, sto se mene tice, to ipak nije dovoljno da se svrsta u rang sa ostalima iz ovoga posta.
Ocjena 6/10Hauru no ugoku shiro (2004)- najsimpaticniji likovi i najljepse crtanje. Prvi animirani film tokom cijeg sam gledanja pomislio- kakva lijepa priroda... Prici mnogo toga nedostaje, ali zbog ove dve stvari-
ocjena 8/10.
Sen to Chihiro no kamikakushi (2001)- najpoucniji i najbajkovitiji (japanska Alisa u zemlji cuda). Iako mu prica sadrzi motive koji nisu standardni za djeciji nivo razmisljanja (bajke brace Grim, te narodne bajke sirom svijeta su isto takve- medjutim, ipak nisu namijenjene i prilagodjenje djeci), ali zbog nacina na koji su oni prikazani, ubijedjen sam da ovaj film uspijeva i njih da privuce da se zainteresuju za odredjene zivotno bitne tematike.
Ocjena 8/10