Manaki je napisao:
ti se zalažeš da ljudi, ako se već bave piraterijom, okače na rapidshare i svježe presovanu ploču sopstvenog brata. zalažeš se za nekakav idealizam, za rigidnost, tvrdoglavost kao vrlinu.
ja se zalažem za slobodu muzike i pirateriju uopšte ne vidim kao lošu stvar.
pod broj jedan: piraterija je osnovni razlog zašto su neki bendovi postali planetarno popularni, zašto su drugi bendovi popularni, i zašto znamo imena trećih bendova koja uopšte ne bi trebali da znamo. po meni je to najvažniji vid promocije albuma, daleko ispred video spotova i radio play-a, a u rangu sa koncertom.
pod broj dva: jedno je piraterija na zapadu a drugo ovde kod nas. na zapadu je standard veći, tako da možeš bar jednom mesečno ušetati u cd shop i kupiti album onako na slepo, zbog omota ili imena benda. da ne kažem da svi ti shopovi imaju posebno predviđena mesta na kojima možeš do mile volje da preslušavaš album pre nego ga kupiš. tu su još i cd singlovi, bitan izvor prihoda u muzičkoj industriji, koji su kudikamo jeftiniji od celih albuma, a koji naše tržište zaobilaze u širokom luku. a kakva je situacija ovde kod nas? originali (ako se ono kod nas uopšte može nazvati originalima) koštaju koliko iznosi jedna dobra dnevnica. i svako će dva puta razmisliti pre nego se zaleti i kupi original cd. pogotovo ako se ispostavi da si kupio cd koji je sranje, koji ćeš slušati mesec dva i nikad ga više nećeš izvaditi iz kutije.
pod broj tri, a vezano za dva: nema svako od nas istu brzinu digestiranja muzike. recimo moj metabolizam je jako spor. ja moram slušati jedan album 5-6 meseci da bih uopšte mogao da donesem neki sud o njemu, tj da zaključim da je genijalan ili totalno sranje. dok neki moji prijatelji preslušavaju i po 3-4 albuma dnevno i to je to. ovaj je dobar, ovaj nije. e sad zamisli mene u neugodnoj situaciji u cd shopu dok pokušavam vratiti neki cd jer sam zaključio da mi se ne sviđa. misliš da bi neko imao razumevanja za moje probleme? e sad, opet se vraćam na zapad. u takvoj situaciji bi taj album fino stavio na e-bay i dobio nešto para za njega, koje bih mogao uložiti u nešto nađeno na e-bayu itd... tamo postoji jedan celi segment tržišta koji je posvećen muzičkim izdanjima a o kome mi ne znamo apsolutno ništa.
i konačno pod broj četiri: ja znam da je kod nas situacija teška, da se kod nas muzikom bave samo zaljubljenici u istu (ili totalni idioti

) i da je teško zaraditi 'leba od muziciranja, ali tako je kako je. treba prihvatiti stvari kakve jesu. imam jedno pitanje za sve te domaće bendove (one dovoljno srećne da imaju nešto što se može nazvati izdatim albumom): jel toliko teško doneti na koncert neki stolić, kutiju, klupicu, postaviti negde u blizini, instalirati prijatelja, poznanika, oca, majku, tetku, strinu koja bi prodavala cd-ove pre, za vreme i posle koncerta? em bi ljudi koji dođu na koncert imali priliku kupiti taj cd jeftinije, jer ne bi morali plaćati proviziju dobavljaču, distributeru, cd shopu i ostalim koji se ugrađuju u cenu i verovatno bi više ljudi bilo zainteresovano za taj cd dok je koncert još svež u glavi (ovo pod uslovom da je koncert bio dobar).
dakle nazovi me idealistom, tvrdoglavim ili mladuncem, ali ja stvarno ne vidim šta je toliko loše u pirateriji. čak i ja koji sam toliki pristalica iste imam nekih 15-ak originalnih albuma. i ne nameravam se zaustaviti na toj brojci. a verujem da bi bilo ko od nas ko sluša muziku voleo da ima original album svog omiljenog benda, i verujem da će ga jednog dana imati, pod uslovom da finansijska situacija to dozvoljava. a oni koji to neće jer se vode logikom "zašto da plaćam za nešto što mogu dobiti džabe" se uopšte ne mogu smatrati ljubiteljima muzike i kao takvi trebaju biti isključeni iz pojma "publika jednog benda". a to što imaju gomilu piratizovanih albuma i što ih slušaju u enormnim količinama im se takođe ne treba uzeti za zlo, jer na kraju krajeva ti isti ljudi će sutra šetati gradom u majici tog istog benda, pričati sa prijateljima o tom istom bendu, citirati stihove pesama po forumima, svirati air guitar rifove po parkovima i tako predstavljati neku vrstu hodajućeg bilborda koja će reklamirati bend za, rekao bih, smešnu cenu. nek takav jedan bilbord uspe napraviti jednog pravog obožavaoca, to se može smatrati uspehom. a bendovi koji se boje piraterije i ovakvog pristupa jer ne mogu prikupiti dovoljno pravih obožavaoca ne bi ni trebali da se bave muzikom.