Citiraj:
Vrlo cesto umjetnici u nekom magnovenju, u stanju ludila, nervnog rastrojstva stvaraju velika djela. Uzmite Virginju Vulf. Uzmite Tori Ejmos. Nika Drejka. Jana Krtisa. Bekrajno ih ima. Oni koji cesto nisu u stanju da vode normalan zivot ali zato SPONTANOST INSPIRACIJE cini da njihova djela budu velika. Ne moraju biti "tehnicki" sjajni muzicari (Syd Barrett, sam Jan Kertis, na primjer), dovoljno je da imaju dar od Boga... to se zove spontanost, to nije nesto sto moze da ima bilo ko, nije dovoljno biti obrzovan, elokventan itd pa onda odluciti da "ozbiljno komponujes/pises" i budes dobar. Radovi takvih ljudi cesto budu akademski i jalovi. JALOVI.
Ovo posebno vazi za muziku koja je najtananija od svih umetnosti, koja zahtijeva posebnu vrstu senzibiliteta od svog konzumenta. Da je najvaznija ambicija i "planiranje" onda bi valjda Queen bila najveca grupa svih vremena. Pa onda i Dream Theater.
'Ajde, molim te, pokušaj na trenutak progutati tu silnu sujetu, i manje pisati o stvarima o kojima ne znaš ništa, ili (očigledno) samo površno. Da bi ovakve stvari tvrdio moraš znati kako umjetničko djelo nastaje. Tek onda možeš tvrditi kako to ''umjetnici često rade u stanju ludila'', itd. Talenat (dar od boga, kakogod), je samo početna stepenica, i sam za sebe ne znači mnogo, kao ni ideja, bez pripreme, rada, guzičenja, usavršavanja vještine. Ima mnogo situacija kada je dobra ideja uništena zbog traljavosti, lijenosti i neusavršenih tehničkih sposobnosti, otprilike, zbog tvog shvatanja ''umjetnosti''. Svi veliki ljudi uglavnom govore da je talenat (spontanost, dar od boga) samo 10-20 posto uspjeha. Možda svi odreda lažu, ali nisam siguran da je to slučaj.
I pokušaj da izbjegavaš ove početničke fazone u debatisanju, tipa ''ako je umjetnik usavršio tehniku, njegov rad je automatski jalov i nije spontan''. Okači to mačku o rep. Ponoviću, sirova ideja je kao sirovo meso - pojedi ga i bićeš sit, ali nećeš imati onaj osmijeh na licu kao poslije roštilja.
To što ne shvataš senzibilitet Queenovog i Dream Theaterovog ''planiranja'', nije razlog da ih odmah optužiš za ''sterilnost i banalnost'', jer su ove dvije grupe daleko, daleko od toga. Možda bih se za Purple i mogao donekle složiti da često upada u banalnost, ali za ove dvije grupe nikako. To što misliš da su ''apokaliptični free-jazz pasaži'' (a vjerujem da nisi u potpunosti siguran o čemu je riječ u vezi sa free jazzom, pa ni jazzom uopšte) vredniji od Dream Theater ''banalnih'' harmonija i Queenove ''pastirske'' polifonije je na tvoju sramotu. Free-jazz je, nažalost, često izgovor za gomilu loše izabranih tonova. Sa druge strane, melodije i harmonije Dream Theatera su sve samo ne banalne. To što su tonovi precizno i čisto odsvirani (iako pod distorzijom), ne čini ih ''vještačkim''.
Zatim, kao što sam već rekao, čitaj malo i knjige. U nekima od njih su veliki umjetnici opisivali baš to - stvaralački proces, odnosno proces nastanka umjetničkog djela. Ja prihvatam tvoje sugestije o proširivanju muzičkih vidika i zahvalan sam ti na njima, prihvati i ti moje o proširivanju kulturnih vidika.
Citiraj:
Jos jednom, vi brkate potenciju sa darom za muziku. To sto se neki ovdje pale na dugokose frajere koji su "furiozni" na gitari ne znaci nista. Takvi muzicari su kao neki podmazani roboti. Tehnicizam, a nigdje sustine. S druge strane, ja sam o PERE UBU pisao mnnooooogo uvjerljivije ZA nego vi PROTIV. Tako da sam - objektivno - bolje uspio u odbrani...
Dakle, pročitaj još jednom prethodno - niko ne brka potenciju sa darom za muziku. Niko nije spominjao ''dugokose furiozne frajere'' (mada, ko se ne pali na njih nako zgodne). Koliko si ti tih šredera poslušao, da bi tako pričao o svima, da su ''podmazani roboti''? Sigurno da ih ima mnogo takvih, ali tebi je sve to isto, jer suštinu očigledno ne bi vidio ni da te lupi po nosu. O Pere Ubu nisi pisao ništa osim ''apokaliptična nadogradnja roka'' i slične floskule koje znače šta? Kad kažeš da je Marica kurva, onda odgovarajući argument ne bi glasio ''zato što nokte boji u roze i nosi mini suknju'', već ''zato što se za pare *ebala sa Stevom, Perom (Ubuom) i Milanom''. A ti nam sve vrijeme pričaš o laku za nokte i oskudnoj odjeći.
Citiraj:
3. Ne mogu da detaljno pisem i objasnjavam znacaj svakog benda ponaosob (za to treba mnogo vremena i truda, niko me na placa ovdje). Ali nisam se nikad drzao onoga "tako kaze pjero"... imamo i on i ja nesuglasica, i to mnogo. Ali sam generalno dobro argumentovao ono sto sam zelio NAGLASITI i DATI podstek ljudima za DALJE istrazvinanje.. a TO JE POENTA ove teme
Ja sam mislio da je poenta ove teme ''najbolji albumi pop muzike''.
Citiraj:
Nije tacno. Nekad sam slusao Cavea. I danas. I mnoge. Samo odbacujem one koji su osrednji. Tipa U2 u mom slucaju...
Najbolja stvar koju si dosada rekao. u tvom slučaju. Drži se tvog slučaja.