Evo moj copy/paste sa drugogo foruma, pa ko hoce nek cita, a ko nece...:
Hmmm...sta da kazem?
40 ljudi iz Banja Luke je u pola osam krenuli za Beograd da pruzi podrsku mojim Bogovima. (od tog broja oduzmite par nightfallovaca i to je to)... VOznja je bila skroz ok, pa cak i praznjenje mjehura dragih mi frendova
! Drustvo mi je bilo odlicno. Prijedorcani su bili zakon!
Nakon devet sati mucnog ali i zanimljivog putovanja, protkanog pjesmama preko prvog do zadnjeg albuma, stigosmo u Beograd. Pola sata vozac, koji nas je vec unaprjed izmucio, je kruzio da nadje mjesto pa su mi zivci poceli da pucaju kao prskalice...Onako iscrpljeni izlazimo. Pola sata nas dijeli od SKC-a - a tek je pola cetiri. Pocinjem da panicim: "Necemo stici u prvi red"! Odlazim do mjenjacnice, uzimam novac, na brzinu posjecujem falix i mordor i kidam ka SKC-u sa prijedorcanima! Broj fanova zadovoljavajuci da bih mogla doci do prvog reda! Greska! Nisam imala pojma koja su tacno vrata za propust. Nakon sto sam skontala ljude koji su vec zauzeli pozicije na vratima bih sokirana: "Necu uspjeti u prvi red" (a to mi je bio san)! Frend i ja se dogovaramo da graciozno usetamo u masu i pokusamo se probiti medju prvih 20. Nakon pola sata gusenja i probijanja kroz grupu od 500 ljudi dolazim do vrata i saznajem da se otvaraju lijeva a ne srednja. Ne odustajemo i idemo dalje. U sledecih 15 minuta bili smo medju 10 prvih! Preznojena bez daha kosa mi se petlja za xyz lika i ostali bardovi (:)) priskacu u pomoc! Vrata se otvaraju... Upadam i trcim uz stepenice! Dolazim do jednog od mojih prijatelja (koji i nije bas velik fan) i molim da nas propusti u prvi red. Kaze NE! U meni se sve lomi. Samo jedna sekunda! Nema kraja idemo dalje! Astral dolaze na scenu...dajem sve od sebe i upadam u prvi red! TO! Makar su meni dali zadovoljavajucu svirku. Bili su dobri. Meni jesu jer ja ne mogu bolje, jer ja ne znam bolje, jer su oni skracivali sekunde do guardiana! Poceo je omanji pakao za moja pluca i rebra. Guzva bez pomaka. Noge zarobljene u zeljeznim sipkama, ostajem bez vazduha i molim one neljude da mi pomognu ali NE! Kada sam drugi put bukvalno ostala bez kisika jedan od njih uskace i pomaze mi. OK! Sad hocemo vode! Molimo ali oni opat ne daju. Citav prvi red moli sekjuriti za samo malo vode! Jedan od njih jede cokoladu i pije kriglu hladne, zeljene nam vode i kaze "pa nisam ja vodonosa"! Astral zavrsavaju. Kukovi su mi zarobljeni u zeljeznim resetkama. Trpim guranje od strane 500 ljudi iza sebe. Svaki sekund sam kontala "da je zadnji"! Vidim guardiane iza scene! Ne mogu da vjerujem! Kako su se graciozno usetali? Pocinje intro...ne vjerujem! Ualze jedan po jedan! Ludnica, haos!Into the storm? Molim??? Hensi je ispred mene!!! Guardiani su tu na pola metra ispred? Mahinalno pruzih ruku i taj isti lik koji pjeva niz godina na mojim DVD-ovima me hvata za istu, gleda mi u oci i nasmjesi se na mene?!?!?! Ne mogu da zaboravim kada je krenula Nightfall! Prisao je na pola metra gledao mi u oci i jedan stih pjeva gledajuci me, zajedno sa mnom?! Nakon toga jos tri puta mi je pruzio ruku. ZAdnji put se nasmesio i pozdravio me. He! NE mogu da zaboravim tu sliku. Zovnula sam ga, on se okrenuo, nasmjesio se na mene, klumnuo glavom i pruzio mi ruku! Marcus, sjecam se, pogledoa me u oci i nasmjesio mi se u facu nekih 3s! Znam da nisam bila jedina osoba koju je pozdravio ali ipak to je za mene blagoslov. Razumite! Na kraju sam poslala poljubac za sve kad mi je hansi uzvratio. To je za mene bilo nepojmivo. Da ja gledam guardiane? Da me njihov pjevac pozdravi? Gitarista mi se nasmjesi ocima u facu i klimne glavom? DA bards s. otpjevamo sami- publika - na njihovo odusevljenje! Pa, ljudi to je za mene bilo nesto vise od koncerta. Kao da me je raj primio! Mi smo odusevljeni sa njima ali i oni sa nama. Ne mogu da povjerujem da bi opet mogli da dodju! Jos ivjek premotavam scene i slike u glavi. Mislim da tamo nisam bila ja. Imam osjecaj kao da se to nije desilo meni. Pocinjem da sumljam da je bila realnost. KAo da je to bio jos jedan DVD koji odgledah. Fantazija! Sad mogu mirno da umrem. Ozbiljno! Moja zelja je ispunjena. Kao sto je moj pedagog (hehe) rekao: AKO TI SE SAMO JEDNA ZELJA (ALI PRAVA) ISPUNI U ZIVOTU, TI CES BITI SRECNA ZENA! Da ! Nakon ovog sad! Koncert se zavrsio. Martinke su mi isjekle noge, a imam oko 15-ak modrica velicine sake po nogama. Koljena su modra! Kukovi su mi djelimicno iskrvarili ALI NEMA VEZE! Ponovo bih prosla isto za njih! par pjesma nisam mogla da otpjevam. JEdnostavno nisam mogla od "osjecaja koji se lomio u meni".
Za mene je ovo bio san. NEsto vise! PA, kako sam ovo dozivjela? Kao da sam vaskrsnula! Haha! Nema rijeci vise! Ovo se ne moze opisati.
Za svojih 17 godina nista mi se u zivotu nije ljepse dogodilo! Eh ,da! DOBILA SAM AUTOGRAM HANSIJA!
Ne mgou da vjerujem! Oni su moji andjeli a za druge me briga!
Dug post ali eto....
p.s.
Molim pojedince da me ne spominju na ovom forumu. Prepoznace se. POZER! Nista licno za druge!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
) sa tih slika.
Rekao mi je neke stvari za koje sam mislila da malo ljudi moze znati. Eto toliko o njemu....
