Citiraj:
Juče sam bio na Vracama. Partizansko spomen obilježje iznad Sarajeva zaraslo je u korov, prepuno raznog otpada, limenki piva većinom. Spomenik Narodnom Heroju Radojki Lakić, streljanoj od ustaša toliko je opasan visokom travom da se jedva vidi glava spomenika. Osakaćen je, neki vajar pripravnik ispilio joj je ruku vjerovatno u namjeri da je proda na otpadu. Danas sam evo l u Mostaru posjetio Partizansko groblje, rad arhitekte Bogdana Bogdanovica, nekad jedno od najljepših spomen obiljezja bivse zemlje. Zamisljen idejno kao Mostar u malom, nekad najmultietničniji grad u bivšoj Jugoslaviji, u njemu je bilo sahranjeno 810 partizana antifašista. Na samom ulazu u ovaj kompleks danas nalazi se ogromno ljudsko govno, tako da je ovaj spomenik pored toga što je posran figurativno, posran i stvarno. Na samoj kapiji, kukasti su krst i ustaski znak, valjda da se zna kome spomenik sada pripada. Ko god je posjetio ovaj spomenik prije rata, bice sokiran tim kako on izgleda danas. Dugogodisnji gradonacelnik Mostara Ljubo Beslic je maloumnost u politickim izjavama digao na ljestvicu vise predlozivsi da se ovaj spomenik pretvori u ljetnu pozornicu tako da se tokom ljeta mogu održavati nastupi muzicara, da mogu skakati po kostima. Pretpostavljam da je mislio na tompsona. Ignorisanje ovakvog stanja spomenika partizanima u cijeloj BiH najbolji je argument nepostojanja elementarne spomeničke kulture i toga da je virtuelna jugonostalgija lažna i patetična, i da je tek samo jalovo i javno priznata krivica za jednu losu istorijsku odluku nakon koje smo krenuli na put bez povratka. Odnos prema ovim spomenicima je odnos prema nama. Vi mozete i imate pravo da osporavate komunizam, socijalističko društvo, Tita ali niko nema pravo da sere po mrtvim partizanima, jer nema te istorije i tog istorijskog romantizma i mitologije koji ima ijedan suvisao argument koji bi osporio cinjenicu da su se partizani borilii protiv fašizma, da su bili na strani pobjednika, i da su u Drugom svjetskom ratu pobijedili fašizam. Zato, ne serite.