Citiraj:
Plavuša koja je ubila vic
Ivo Andrić je pisao o Jeleni, ženi koje nema, metaforičkoj materijalizaciji svoje mašte, dok ovih dana svekolika Srbija priča o Jeleni, ženi koje ima, nemetaforičkoj materijalizaciji generalnog sponzora i nuspojava sjajnih devedesetih. Jelena, žena koje ima, uzgred vrlo iskusna kad su u pitanju sponzori, pogotovo generalni, provela je u kući VB ceo jedan dan i noć s maskom Zoroa na licu, a da je količina materijala snimljenog blagodareći njenoj baroknoj pojavi i raskošnoj inteligenciji bila dovoljna da producenti popune dnevne emisije za svih 30 dana i okončaju serijal za 24 sata. Ta kratka rola Jelene, žene koje ima, dokazala je pak da je Srbija zemlja u kojoj su se materijalizovale ličnosti iz „Svetske antologije vica“. Svega ostalog nema, ali njih ima. Ovde svaka osoba koja liči na Muja i Hasa može očekivati najviša društvena priznanja, a svaka druga koja podseća na plavušu iz vica može dobiti honorar da bi 24 sata pred kamerama pokazala da je glupost stvar prestiža.
Ima, naime, indicija da su vicevi o plavušama nastali daleko pre nastanka Jelene Karleuše, ali nema dvojbe da je Jelena Karleuša nastala preko viceva o plavušama. Ona je, međutim, skroz srozala ovu vrstu izvornog narodnog stvaralaštva i dala mu nepotrebnu dozu realnosti. Do sada, naime, niko nije sreo plavušu koja ne zna tablicu množenja, čak ni u predškolskim ustanovama u Švedskoj, sve dok Jelena Karleuša u programu uživo nije objasnila da su joj u školi teže išle računske radnje gde se koristi „puta“, ali su joj zato uža specijalnost bile računske radnje gde se koristi „plus“.
Taj neobičan talenat primetila je još u prvom razredu osnovne škole, kada se zaljubila u nekog Peru, pa je na tabli napisala: Jelena plus Pera. Posle toga je učitelj shvatio da dopunski časovi iz matematike imaju smisla, pa je prešao na računsku radnju zvanu oduzimanje, gde se koristi minus. Tad se baš bila odljubila od Pere, te je na tabli napisala: Jelena minus Pera. Učitelj je primetio da joj sve bolje ide računanje, ali joj slabije idu rezultati. I pokušao je da joj objasni da svako sabiranje i oduzimanje ima svoj rezultat. „Evo, recimo, jedna Jelena i jedan Pera. Koliko je to đaka?“, pokušao je učitelj proverenim metodama s Pedagoške akademije. „Paaaa, najmanje troje, a ako se odlučimo za još dece, može da bude i četvoro-petoro“, uzvratila je mala pametnica. I tako se ceo nestvarni matematički talenat Jelene Karleuše sveo na jednostavnu definiciju: „Ja sam trudna“. Koje se, iz razumljivih razloga, nije dosetio Arhimed, jedan od trojice najgenijalnijih matematičara svih vremena, muškog pola.
Jelena Karleuša je, dakle, jedina plavuša koja se dobrovoljno prihvatila da bude promoterka viceva o plavušama, i to joj ide odlično. Ubeđena da je svrha tablice množenja da se što više umnožimo, devojka sa imidžom počasnog predsednika parade ljubavi u Berlinu i predispozicijama koje sanja svaka žena sa blajhom u kosi (otac policajac, muž fudbaler) jednom prigodom je izjavila: „Ja sam žena sa izraženom ličnošću i nesputanom neograničenom inteligencijom“. Drugom prilikom pitali su je šta je glavni ženski adut. Nesputanom neograničenom inteligencijom, koja se može videti na Jutjubu, rekla je: „Glavni adut svake žene je polni organ. Sad bi ste vi pomislili ono što ja ne mislim... Ono što vodi ljubav sa svakim muškarcem i ono što pravi decu je definitivno mozak“. Njenim ulaskom u kuću „Velikog Brata“ primećeno je, naime, da joj životna filozofija upravo izgleda kao da je većim delom smišljana preko polnog organa, a manje preko mozga.
Sve to, međutim, nije bitno imajući u vidu da je Jelena Karleuša pevačica, ona ne mora da zna tablicu množenja, ali mora da zna da peva. Međutim, u programu uživo primećeno je da Jelena Karleuša ne zna ni da peva. Plus, ne zna ni Čanak. Čime je u Srbiji definitivno patentiran univerzalni recept za uspeh - pevačice ne znaju de pevaju, ali moraju da bi bile pevačice, političari ne moraju da pevaju, ali vole jer nisu postali pevačice. Upravo na toj matrici koja promoviše antitalenat kao talenat, glupost kao genijalnost i kretenizam kao vrhunsku moralnu normu Srbija je postala zemlja u kojoj se vicevi odavno ne pričaju. Oni se žive. Što bi rekao Mujo kad su ga pitali da li je čitao „Na Drini ćupriju“ - čuj, bolan, čit’o. Hod’o!