Zoka, digitalizacija u BIH, pod ovakvim uslovima i sa ovim tempom realizacije, bolje da nije ni počinjala. Umrla je sa onim semaforom još 2015. godine.
Bobane, televizija jeste skupa igračka, ali cilj digitalizacije nije da jedna interesna grupa zadovolji samo svoje vlastite interese, nego da se zadovolji krajnji korisnik, tj da se omogući prelazak sa analognog emitovanja na digitalno svima koji to žele i koji to mogu. Jasno je pobogu, da ne mogu svi emitovati na nacionalnom, pa ni na regionalnom nivou, ali se moraju stvoriti uslovi da se svima riješi prelazak sa analognog na digitalno emitovanje.
Tako se prvo riješi „problem“ javnih servisa, potom se rješava prelazak sa analognog na digitalno emitovanje svih onih koji žele emitovati na nacionalnom nivou, potom idu regionalni emiteri i na kraju lokalni multipleks, samo za veće gradove. Kod nas je sve nakaradno urađeno, odnosno ništa nije urađeno kako treba.
Najprije javni servisi su se zakucali u svađi, privatni multipleks koji može biti i nacionalni i regionalni dodjeljen je kompaniji koja je sastavljena od emitera, na čudnom konkursu, a multiples D više niko ne pominje, čime se isključuju svi oni koji nisu u stanju emitovati nacionalno ili za velike novce regionalno, a time proces digitalizacije gubi svoju osnovnu funkciju - Prelazak sa nalognom na digitalno emitovanje.
U jednom se Bobane slažem sa tobom, a to je da su ovakvoj situaciji itekako kumovali i Javni servisi, i to dobrano, time što su se zaglavili na početku. Opet, u zemlji podijeljenih shvatanja, i zemlji koja je u ratu bila, djelimično razumijem potrebu svih nacionalnih tabora, da zadrže vlasništvo nad vlastitom nacionalnom opremom i resursima. Jer, nije oprema samo ono što se instalira na stubove, oprema su i stubovi, struja, linkovske veze, pa i čuvari stubova i radnici na održavanju opreme i serviseri.
I oni nisu vlasništvo neke tako korporacije, oni su vlasnioštvo javnih servisa, a ovo je složena država, nije ovo ni Srbija ni Hrvatska. Opet, kao i sve u BiH, čim su ti isti vajni, javni servisi nanjušili da im kolač mogao izmaći, oglasili su se zajednički lajući na konkurenciju. Apsurdistan.
A cijene? One jesu visoke, za naše standarde, naš marketinški kolač i naše prihode, u zemlji koja, kao što već napisah, pred svaki ioale važniji sportski događaj kmeči da ga neće biti. Sve zbog para, nakradnog sistema i sveopšte tajkunizacije i korupcije u BiH. Evo i sada je jasno da pola države neće gledati Euro na kanalu kojem je sjedište u BiH, a Olimpisjke igre spašava isključivo Eurosport, koji je, Bogu hvala, i da kucnem u drvo, kupio prava na Olimpijadu. Stoga, ovdje bi, kao što sam već više puta pisao, sve trebalo restartovati i krenuti ispočetka.
Sve od samog početka ovdje smrdi. Na korupciju, na prevaru, na otimačinu, na lopovluk. Na žalost to se neće desiti pa ćemo stoga, kao korisnici ispaštati. Odnosno i dalje ćemo „uživati“ u ratovima klanova i tajkuna, koji su ovu zemlju doveli na ivicu haosa. Ali, tu joj je očito i mjesto.