Kako tumacite ovo?
Po savremenim merenjima obim Zemlje po meridijanu je: 40 009,153 km.
1 Milja (1.609344km) – 8 inča (20.32000cm)
2 Milje (3.218688km) – 32 inča (81.28000cm)
3 Milje (4.828032km) – 6 stopa (1.828800m)
4 Milje (6.437376km) – 10 stopa (3.048000m)
5 Milja (8.046720km) – 16 stopa (4.876800m)
6 Milja (9.656064km) – 24 stopa (7.315200m)
7 Milja (11.26541km) – 32 stopa (9.753600m)
8 Milja (12.87475km) – 42 stopa (12.80160m)
9 Milja (14.48410km) – 54 stopa (16.45920m)
10 Milja (16.09344km) – 66 stopa (20.11680m)
20 Milja (32.18688km) – 266 stopa (81.07680m)
30 Milja (48.28032km) – 600 stopa (182.8800m)
40 Milja (64.37376km) – 1066 stopa (324.9168m)
50 Milja (80.46720km) – 1666 stopa (507.7968m)
60 Milja (96.56064km) – 2400 stopa (731.5200m)
70 Milja (112.6541km) – 3266 stopa (995.4768m)
80 Milja (128.7475km) – 4266 stopa (1300.277m)
90 Milja (144.8410km) – 5400 stopa (1645.920m)
100 Milja (160.9344km) – 6666 stopa (2031.797m)
Bedfordski eksperiment iz 19-og veka.
Najpoznatiji eksperimenti koji su za svrhu imali dokazati kako je Zemlja ravna ploča odvijali su se na kanalu Old Bedford tijekom krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Old Bedford kanal
proteže se duljinom od 20 milja, od kojih je 6 u ravnoj liniji, i kao takav bio je idealan za eksperiment koji je uključivao veslača koji se udaljava prema krajnjoj točci točno 6 milja od početne točke promatranja. Prvi, jednostavan eksperiment proveo je engleski izumitelj Samuel Rowbotham. Na čamac je pričvrstio zastavu, tako da je bila točno 5 stopa iznad razine vode. Samuel je ušao u vodu, i držeći teleskop 20 cm iznad površine vode promatrao čamac kako se udaljava. Pod pretpostavkom da je Zemlja sferična, opsega 25 tisuća milja, izračunao je da bi teleskop postavljen na visini 20 cm od površine vode, već nakon jedne milje kao tangenta vidnog polja dotakao vršak sfere, te da bi nakon te točke zastavica trebala ”tonuti” ispod vidnog polja. Ipak, mogao je vidjeti čamac i nakon čitavih 6 milja i temeljem toga je zaključio da zakrivljenje ne postoji, te da Zemlja mora biti ravna ploča.
Nakon ovog eksperimenta proveo je još jedan sličan, postavivši u kanal 6 zastavica na štapove jednake visine koje je učvrstio na podlogu u razmacima od jedne milje. Zatim je teleskop postavio na istu visinu na koju su bile postavljene zastavice i kroza nj je gledao vrhove zastavica. Sve su bile poravnate u savršenoj liniji, nijedna nije ”zaronila” dolje kako bi očekivali zagovornici sferične Zemlje, što bi se neizostavno moralo dogoditi kada bi površina Zemlje bila zakrivljena.
Na tragu istraživanja Samuela Rowbothama, lady Blount je 1904. godine provela još jedan eksperiment na Old Bedford kanalu. Unajmila je profesionalnog fotografa koji je u ondašnje vrijeme imao zadnju riječ tehnike, foto-teleskopsku kameru, kako bi na udaljenosti istih tih 6 milja fotografirao bijelu zastavu površine 15 kvadratnih stopa, sa crnim rubovima od kojih je donji bio tik na razini vode. Fotografija je pokazala zastavu u punoj veličini, potvrdivši tim eksperimentom zaključak Samuela Rowbothama, da voda kanala čitavom tom duljinom nije zakrivljena već ravna, te stoga i Zemlja nije zakrivljena – već je ravna ploča. Uzevši u obzir da ondašnja tehnologija nije uključivala photoshop, ta fotografija uzrokovala je buru rasprava na temu ravne Zemlje! Ravnozemljaši tvrde da naš planet zapravo izgleda kao tanjur, iznenađujuće slično logotipu UN-a. Je li vođa kreatorskog tima tog logotipa, američki arhitekt Donal McLaughlin, bio također zagovornik ideje kako je Zemlja ravna ploča?