banjalukaforum.com

ja sam samo jedan obican covjek koji je odgledao citav star trek serijal, te sam nesto kontao kako bi fino bilo teleportovati se negdje daleko...brzo i efikasno. sta mislite da li je to ikako moguce izvesti?

Moguće itekako.

Malo toga što vidimo na filmovima i što mnogima spada u nemoguće i isfantazirano je zaista nemoguće i neostvarivo.

O naučnom pokušaju teleportacije se pisalo tu i tamo mada se ne sjećam najbolje. Naučnici su imali određenog uspjeha, mislim da su prebacivali atom sa jednog dijela prostorije na drugi ali se sjećam se tačno šta su uspjeli, mislim da su ga uspjeli prebaciti ali na taj način da su stvorili njegovu kopiju na drugoj lokaciji ali ne znam da li im je ovaj na početnoj lokaciji nestao. Možda su uspjeli uraditi copy atoma a ne i remove. Ako neko zna više o ovome neka napiše. No samo neka rade mada...s obzirom na trenutni opšti nivo ljudske svijesti tako velika sposobnost bi se uglavnom zloupotrebljavala pa je možda bolje da to sada još uvijek nisu u stanju napraviti.

S druge (zanimljivije) strane teleportacija spada u jednu od duhovnih moći svakog čovjeka na čijem razvijanju i pobuđivanju treba raditi, vježbati. Ljudi su to postizali. Mogu doći na duhovni nivo da teleportaciju izvode nesjesno, tj. da ih nešto (ili neko) nesvjesno odvuče na neku lokaciju pa čak i u neko drugo vrijeme (moguća je i teleportacija kroz vrijeme). Dešavalo se. A ono što je još zanimljivije je biti u stanju svjesno izvoditi teleportaciju ali za to pored zavidnog duhovnog nivoa treba vježbati, kao i za sve ostalo. Za duhovno izvođenje teleportacije ne trebaju nikakve naučne prave i uređaji, ne treba ništa. Treba "samo" biti na određenom duhovnom nivou i znati određene tehnike. Kao što neko trenira neku borilačku vještinu i da bi uvježbao neku tehniku mora puno da vježba i da se pomuči ali ako pravilno radi onda će napredovati i kad uvježba biće mu lako izvesti tu tehniku. Isto je i u duhovnosti sa duhovnim moćima ili kako to zovu na istoku - sidhi moćima.

Gore sam pominjao spontane teleportacije kroz prostor i vrijeme bez upotrebe bilo kakvih naučnih uređaja a u međuvremenu sam došao do jednog zanimljivog teksta domaćeg autora o spontanim teleportacijama kroz vrijeme uz svjedočenje nekih učesnika i uz naučni osvrt na sve to.
Ovakvih svjedočenja sam dosta čitao, ovo što slijedi je samo mali dio.

Putovanja kroz kapije vremena

autor teksta: Miodrag Radojčin


Bračni par Maršan, Tom i Doris, u svom automobilu marke "linkoln", jednog sasvim običnog dana i po lepom vremenu, prevaljuju milju za miljom na putu kući za Topeku, nakon posete svojim prijateljima u Salini. U okolini Ričfilda počelo je da im ponestaje goriva, pa odlučuju da na prvoj benzinskoj stanici napune rezervoar. Doris je, pre nego što su se zaustavili, primetila da ta pumpa ne izgleda kao većina modernih, već deluje starovremenski, ali je pomislila da je vlasnik možda namerno tako uredio kako bi privukao mušterije. Da su "zalutali" u vremenu, Maršanovi su sa jezom shvatili kada su stali na kraj reda u kojem je bilo nekoliko kola iz 40. godina! I radnik koji je točio benzin bio je tako obučen, a uz to mu nikako nije polazilo za rukom da otvori rezervoar "linkoln"-a. Stalno je ponavljao da još nije video takav automobil, a kada su objasnili da je to sasvim običan model iz 1990, samo se nasmejao i rekao da to nije moguće - jer ovo je 1949. godina!
Neobični supružnički "izlet" u prošlost završio se tako što su za smešno malu sumu tankirali gorivo, a iz 1949. u 1997. godinu doneli su, kao "korpus delikti", kutiju cigareta "Mild end melou", koje su prestale da se proizvode još 1950. godine.

Ovo je samo jedna od brojnih, veoma sličnih storija o spontanom "putovanju kroz vreme" - mesto i akteri se menjaju, ali scenario ostaje isti - uvek nešto ponesu "za uspomenu i dugo sećanje" - ako ne cigarete, onda sitan stari novac koji su dobili kao kusur (zaista, šta li u prošlosti rade sa novčanicama iz 1997.), ili se ispostavi da je benzin onovremenskog (ne)kvaliteta, a kada se sledeći put vrate na to mesto - ne nalaze ništa od onog što su videli: nema benzinske pumpe, prodavnice ili kafane...

Da li je u pitanju samo zabavni kliše za razbibrigu čitalaca koji i onako ne mogu da stupe u kontakt sa Doris i Tomom, pa im ostaje da veruju da takve osobe nisu izmišljene, ili postoje pouzdanija svedočanstva da je neko premostio "vremensku barijeru" boraveći u prošlosti?


Korak u prošlost

Jedan od bolje dokumentovanih i proverenih slučajeva "proklizavanja kroz vreme", kako se uobičajeno naziva ovaj fenomen, zabeležio je američki psiholog Gardner Marfi uz pomoć svog kolege Herberta L. Klema pre punih četrdeset godina.
Događaj se zbio na univerzitetu Nebraska u Linkolnu (SAD), 3. oktobra 1963. godine. Dekan Sam Dal zamolio je toga dana sekretaricu, gospođu Kolin Baterbaug, da odnese poruku kolegi u obližnju univerzitetsku zgradu, poznatu kao Vajt Bilding. Kada je prolazila predvorjem, Kolin je čula iz muzičkih kabineta glasove studenata i zvuk instrumenata. Pre nego što je otvorila vrata tražene kancelarije, osetila je neugodan miris plesni. U prostoriji je ugledala krupnu, crnokosu ženu, u haljini do gležnjeva, kako poseže za knjigom u gornjoj polici. Gospođa Baterbaug kasnije je izjavila:
"U trenutku kada sam stupila u sobu, sve je izgledalo normalno. Taj neobičan miris me je zapahnuo otprilike četiri koraka od vrata. Bio je toliko intenzivan da je naprosto gušio. Sve vreme sam gledala u pod, kako je to često običaj pri hodu, ali kad sam osetila taj miris, znala sam da je još neko u sobi. Onde je stajala žena, leđima okrenuta prema meni. Desnom rukom je posezala za nekom knjigom, ali se nije micala. Nije bila prozirna, ali sam znala da zapravo ne postoji. Pogledala sam u njenom pravcu i ona je polako iščezla".
Doživljaj univerzitetske sekretarice sličan je klasičnom spiritističkom fenomenu. Osim toga, ona je sve vreme "znala" da za pisaćim stolom s njene leve strane sedi neki muškarac, mada ga nije videla, ali je nešto nagnalo da pogleda kroz prozor i uveri se da je zakoračila u neko drugo vreme:
"Ono što sam videla nije imalo veze sa današnjicom. Nisam videla ni ulicu ni novu Vilard Haus. U tom trenutku mi je bilo jasno da sam ugledala ljude iz prošlosti i da sam se vratila u njihovo vreme. Obuzela me je panika i istrčala sam napolje".
U predvorju je sve opet bilo normalno. Uzbuđena, Baterbaugova je sve ispričala dekanu Dalu. On je stvar shvatio ozbiljno i u starom godišnjaku, koji Kolin ranije nikada nije videla, zajedno su otkrili sliku izvesne Klarise Mils, koja je između dva svetska rata na Univerzitetu predavala teoriju muzike i klavir. Često je koristila upravo taj kabinet, a umrla je iznenada, 1936. godine u pokrajnjoj sobi. Sekretarica, doduše, nije videla lice Milsove, ali boja kose i stas žene potpuno su odgovarali opisu. Čak je i frizura sa fotografije bila ista, po modi oko 1915. godine, kada je Milsova došla da predaje.
U iskazu psihologu Marfiju, gospođa Baterbaug dopunila je opis onoga što je videla bacivši pogled kroz prozor:
"Prozor je bio širom otvoren. Iako je bilo rano jutro, izgledalo je kao da je toplo letnje popodne. Vladala je potpuna tišina. Kroz prozor su se videla stabla, otprilike dva na desnoj i tri na levoj strani. Možda ih je bilo i više, ali ja se sećam samo pet stabala. Ostalo je bilo otvoreno polje. Nije bilo novog samostana Vilard ni ulice Medison. Nejasno se sećam i obrisa kuće u blizini, a ostalo su bile livade".

nastavak >>

Hor iz 13.veka

Prikupljajući materijal za svoju knjigu "Maska vremena", Džoan Forman upoznala se sa čovekom iz Norfolka, u Engleskoj, kojem je nadenula pseudonim "mister Skvirel". Događaj se zbio 1973. godine, kada se ovaj stariji gospodin uputio u prodavnicu da kupi plastične vrećice za svoju numizmatičku zbirku. Nikada ranije nije bio tamo, ali je čuo da imaju baš ono što mu treba, pa je uspeo prema uputstvu prijatelja da je pronađe.
Pločnik ispred prodavnice bio je od neobrađenog kamena, a unutra gaje iznenadila staromodna registar-kasa i neobično, u dugu crnu suknju i bluzu uskih rukava, obučena prodavačica. Kako su u modi te godine vladali slični trendovi, mister Skvirel je to tako protumačio. Vrećice je platio novčićem od pet penija, koji je prodavačica začuđeno pogledala, ali ga je ipak stavila u blagajnu. Upalo mu je u oči da u dućanu vlada mrtva tišina i da se ne čuje ni buka saobraćaja.
Nekoliko dana kasnije, ponovo se uputio u istu prodavnicu, ali nije mogao da veruje sopstvenim očima: nije bilo pločnika od kamena, starinskog dućana, niti inventara koji je tako dobro zapamtio! Starija gospođa, koja je radila, nije ništa znala o mladoj koleginici od prošle nedelje, a numizmatičaru su objasnili da nemaju, niti su u skorije vreme prodavali takve vrećice! One, kupljene u "fantomskoj" prodavnici, mister Skvirel je dao na ispitivanje i stručnjaci su procenili da potiču iz vremena pre Prvog svetskog rata!
U prošlost je odjednom "zalutala" i gospođa Tarel Klark, koja je stanovala u Vislejkum Pirfordu, u Engleskoj. Vozeći bicikl savremenim, asfaltnim putem koji je vodio prema seoskoj crkvi, Klarkova se odjednom našla na običnom seoskom drumu, hodajući bez bicikla. U susret joj je dolazio seljak u odeći iz 13. veka i pomakao se u stranu da je propusti. Imala je utisak da je u odeći časne sestre.
Ista gospođa, mesec dana kasnije, ponovo je imala viziju iz prošlosti: dok je hor pevao, odjednom je opazila kako se crkva preobražava. Pod je sada bio od ilovače, oltar od kamena, a prozori su imali šiljaste lukove. Umesto hora, onaj isti koral pevali su fratri u smeđim mantijama. Gospođa Klark je istovremeno bila svesna da stoji u maloj grupi koja prizor posmatra sa ulaznog portala.
Zainteresovana za detalje prizora koji je na nju ostavio tako jak utisak, Tarel Klark bacila se na proučavanje njoj, do tada nepoznate, istorije i utvrdila da su, istina, fratri Njuvark opatije nosili crne odore, ali je pronašla podatak da je fratrima vestminsterske opatije, 1293. godine, bilo dopušteno korišćenje te kapele, a oni su bili odeveni u smeđu mantije!


Energetski zapis

Ako se prošlost može ovako eksplicitno doživeti bez "vremenske mašine", "vorp-pogona", svemirskih crvotočina i crnih rupa, pitanje je da li su slični "skokovi kroz vreme" isključivo posledica paranornialnih fenomena? Nasuprot tome, ima fizičara koji smatraju da takve "slike iza kapije vremena" izazivaju za sada nepoznati elektromagnetni talasi, koji kroz vreme prenose slike i zvuke. Oni pretpostavljaju da je materija u stanju da prikupi i uskladišti sve informacije i događaje u vidu "energetskog zapisa" i povremeno ih, pod određenim uslovima, oslobađa i emituje.
U prilog im ide i kvantna fizika sa svojim saznanjem da elektroni mogu vremenski da se pomiču napred i natrag, pa je ta sposobnost uzrok, pretpostavlja se, da se "programi" na svojevrsnom televizijskom ekranu naše svakidašnjice ponekad "pomešaju" i iznenade nas prikazom nekih davno prošlih događaja.
Dakle, onima koji maštaju da jednog dana uđu u "vremeplov" i prisustvuju izgradnji egipatskih piramida, ili čuju Neronovu svirku dok gori Rim, pružaju se dve "mogućnosti": da naiđu na elektromagnetni talas, za koji nije sigurno u koje vreme će ih (u)baciti ili da čekaju da nauka potpuno ovlada tajnama vremena i prostora i konstruiše famoznu "vremensku mašinu", o kojoj se toliko priča! Imajući u vidu brojna otkrića, vremenske "prečice" u svemiru i slično, nije isključeno da se tako nešto jednom i ostvari. Za sada, kako stvari stoje, treba "samo" dostići - i prestići! - brzinu svetlosti i za to obezbediti trenutno nezamislivo ogromnu količinu energije.
Što se tiče brzine, sudeći po "firentinskom eksperimentu", one su nam nadohvat ruke, a za stvaranje, bar za sada minijaturnih "crvotočina" u kosmosu, možda je rešenje takozvana "negativna masa" - iz koje je odstranjena sva energija. Grupa is traživača sa Univerziteta u Vašingtonu najpre je dokazala njeno postrojenje, a zatim je ekipa Univerziteta u Sent Luisu, na čelu sa profesorom Metom Vizerom, potvrdila da ta "negativna masa" može biti iskorišćena za pravljenje "crvotočina", čijim proširenjem bi kroz svojevrstan "svemirski tunel" bezbedno mogao da prođe čak i vasionski brod!


Svest kao materijalni proces

A šta ako se takvo putovanje u prošlost (odlazak u budućnost namerno ne pominjemo, bar dok se ne dotaknemo neizbežne teorije o "paralelnim svemirima" i bezbrojnim varijantama prošlosti, koja se još nije dogodila u budućnosti koja je već prošla!), zaista i ostvari? Može li putnik kroz vreme tom prilikom u prošlosti nešto da "pokvari", po principu čuvenog paradoksa "unuka koja ubija svog dedu pre nego što mu se rodio otac", i tako poništava i sebe samog i mogućnost da se vratio kroz vreme?
Takav strah je neopravdan pa je i "zaštita hronologije", koju je predložio čuveni Stiven Hoking, zahtevajući da se zabrani putovanje kroz vreme ako jednog dana bude i moguće, potpuno nepotrebna. Zašto? "Prošlost, sadašnjost i budućnost koegzistiraju van vremena u holografskom univerzumu", zaključio je još pre dve decenije profesor Dejvid Bom sa Londonskog univerziteta. Napuštajući naše predstave o vremenu i trodimenzionalnom prostoru, Bom je, u to vreme sa podsmehom dočekan od svojih kolega, bio uveren da svemir zauzima tri puta više dimenzija nego što u njemu ima subatomskih čestica! Iznenađujuće sličnu predstavu imao je još starogrčki mudrac Platon kada je svakodnevni svet ljudi, stvari i nemilosrdne vremenske tiranije uporedio sa senkama bačenim na tamni zid pećine u kojoj čovečanstvo leži okovano sopstvenim neznanjem.
Po Bomu, inače autoru klasičnog udžbenika kvantne mehanike i isto tako zapažene studije uloge i značaja slučaja i uzročnosti u fizici, ljudi su u multidimenzionalnom svemiru samo deo "jedinstvenog organizma" i misteriozna međusprega stvari - prošlosti, sadašnjosti i budućnosti - mogla bi da proizvede pojave koje liče na ekstrasenzore fenomene. "Razni ljudi, koji su nekako "naštimovani" jedni na druge, mogli bi da razviju zajedničke predstave u istom trenutku", kaže profesor Dejvid Bom.
U svemu vlada "skriveni poredak stvari", podvlači on, i svaka tačka holograma sadrži informacije o onoj drugoj. Svest je u tom poretku, materijalni proces, i svesni razumi su u prostoru i vremenu ne samo "isprepletani", nego smo i mi sami "neka vrsta toga što je isprepletano". Vreme ne teče, ne postoji "ispred" i "iza", ono nam samo služi da konstatujemo postojanje, to jest menjanje obilika energije od jedne do druge hologramske tačke, u kojima egzistiraju prošlost, sadašnjost i budućnost!

Jedan komentar na tekst




Ja bih ovde dodao i treću mogućnost, najzanimljiviju od svih. A i ostvarivu.
Ako se nekima desilo da ih *nešto* spontano povuče u prošlost treba se pitati da li bi to *nešto* čovjek sam mogao svojom sopstvenom voljom svjesno izazivati, i kontrolisati, bez naučnih uređaja već samo uz upotrebu - sebe samog i uvježbanih a trenutno većini nepoznatih sposobnosti koje svako od nas ima.


Kao što je recimo nekada elektricitet bio nepoznanica iako se sigurno i tada tu i tamo ispoljavao, recimo pri skidanju odjeće i u drugim situacijama što je tadašnjim ljudima bio neobjašnjiv fenomen za koji su samo znali da se povremeno pojavljuje. A danas ljudi znaju mnogo o elektricitetu koji više nije nepoznanica, znaju kako da ga sami izazivaju i znaju hiljade načina kako da ga iskoriste pa ga uveliko i koriste.

Isto tako će biti i sa ovim teleportacijama kroz vrijeme i prostor i sa mnogim drugim "natprirodnim" pojavama.

natprirodno = prirodno samo trenutno malo poznato i neobjašnjivo



Šta ostali misle o svemu ovome?
Da li ste čitali o ovakvim slučajevima i šta mislite o njima?
Da li smatrate mogućim da postoje određeni naučni uspjesi na ovom polju ali da se rezultati o tome kriju od javnosti?

сви из Блекове Седморке су могли да се телепортују

Hm, zanimljiva izlaganja ovdje!
Sad sam toliko toga procitao da ne mogu da pohvatam svoje misli!
Paaa, vjerovatno je moguce! Samo pitanje je KAD?

_________________
Sasa

Uspelo teleportovanje laserskog zraka
Teleportovanje - nestajanje nekog objekta na jednom mestu i njegovo sastavljanje na drugom - uspešno je obavljeno u laboratoriji u Australiji. Naučnici iz Australijskog nacionalnog univerziteta uspeli su da izazovu nestajanje laserskog zraka i njegovo pojavljivanje nedaleko od mesta na kojem je nestala. Ovaj uspeh potvrđuje da je teleportovanje teoretski moguće, bar u svetu subatomskih čestica.Da li je moguće teleportovati i veće sisteme poput atoma, ostaje da se vidi.

Just in our dreams!!!

Kasnim nekih mjesec dana ali me tema zanima. Putovanje kroz vrijeme, put u proslost i u buducnost. Jedna stvar mi tu nije jasna. Ako je neko zagazio u "vremensku rupu" i otisao npr u proslost, tamo vidio ili pricao sa nekim osobama, cak ponio sa sobom (vjerujem nenamjerno) nekakav "dokaz" da je bio "tamo" (kako je mogao biti siguran da ce da se vrati ), kako je onda moguce objasniti da te iste osobe, onostrane, sada nisu zive? Ako te iste osobe koje su tamo vidjene nisu danas zive, kako onda mogu da se ponesu nekakve stvari iz toga vremena sa sobom "nazad". Da li je osoba koja je otisla u proslost ustvari gost iz buducnosti ? Sad se postavlja pitanje da li se povratkom u proslost moze uticati na sadasnjost , hocu reci da li se odlaskom u proslost i promjenom nekakvi bitnijih dogadjaja ili izuma u proslosti moze promijeniti sadasnjost. Kako bi to onda izgledalo. Da li bi se samo ta osoba koja je bila u proslosti nasla u nekoj novoj sadasnjosti ili bi se nasla samo u nekoj novoj dimenziji vremena koja sa nasom nema nikakve veze. Ako je tako onda po mome ima vise dimenzija vremena koje su nezavisne jedna od druge i pored toga sto se radnja odvija na zemlji. Sad drugo pitanje. Ako postoji vise vremenskih dimenzija a te iste se odvijaju u paralelno vrijeme na zemlji, sta bi bilo da npr u nekoj od dimenzija izbije atomski rat (naravno ako je ta ista toliko razvijena) ?
Imao sam priliku da vidim par filmova o ovoj temi, ne dokumentarnih. Jedan je bio o jednom njemackom oficiru za vrijeme drugoga svjetskoga rata a drugi je bio smjesten u nasoj buducnosti. Ja ovakve stvari ne mogu da shvatim i necu o njima previse da mislim jer po mome se lako "izludi" misleci o ovakvim stvarima isto kao kad neko misli gdje je kraj svemira (a sta je poslije kraja, jel opet pocetak ili je pocetak kraja, mozda i kraj pocetka )

Pozdrav
MV

sto se tice teleportacije iz jednog na drugo mjesto, jeste li mozda pomislili da to mozda vec postoji, ali da nije u interesu nekih ljudi da to profunkcionise medju sirokim narodnim masama zamislite kako bi ubrzanim tempom propadale avio-kompanije i telekomunikacijski sistemi samo pritisnes dugme i budes gdje hoces i s kim hoces. telefon i avion ti ne trebaju

Mnogo toga postoji ali zbog nečijih interesa se ne koristi javno, pričalo se uveliko i o drugačijim načinima pogona (bez nafte) ali je očigledno da to nije u interesu naftašima koji imaju ogroman novac a samim tim i moć čime mogu da "pojedu" (odgode) nove izume i dostignuća.

ne samo da se pricalo o alternativnim pogonima nego se oni i koriste ali za sada nisu rentabilni. Recimo baterije su jako teske pa nemas gepek, vodonik je odlican ali je tesko ga skladistiti (potreban je pritisak preko 150 bar-a, i njegova proizvodnja je skupa jer se potrosi 80 % energije koja se dobije njegovom upotrebom. Dakle za sada naftasi ne moraju da se boje za posao.

Sto se tice teleportacije moje misljenje je da je jednini nacin za to da se neka stvar koja se teleportuje prvo detaljno analizira (od cega je koliko je materijala potrebno da se ona ponovo napravi, kako da se to uradi itd. zatim u udaljenu komoru stavis sav potrebni materijal, ukljucis prenos informacija, pustis da proces tece i to je to.stvar je teleportovana samo ostaje problem sta sa originalnom stvari.

NEMOGUCE 100%..................... Kako da ti cas tu cas ovdje??

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.

Као што Ла_ПеПе каже НЕМОГУЋЕ па и јесте немогуће ...

_________________
mi smo ta ekipa..

ne sjecam se tacno ali mislim da je bilo u jednoj emisliji na rubu znanosti
o teslinom eksperimentu teleportacije broda koji su pokusali da izvedu amerikanci,pricaju da su ljudi gorijeli unutra a brod da se kretao poput musice ...

_________________

http://www.banjalukacafe.com

Filadelfijski eksperiment. Priča je da je Tesla dobio zadatak da učini brod nevidljivim za radar. Pred kraj istraživanja je uvidio opasnosti eksperimenta, i odustao je rekavši da on to ne može da učini.
Drugi su nastavili ekperiment. Brod je navodno postao nevidljiv (tako navodno kažu oni sa broda koji su preživjeli) i teleportiran je. Mnogi koji su bili na brodu su stradali.
Ima dosta izvora o ovome na Internetu. Snimljen je i film.

_________________
"I'd take the awe of understanding over the awe of ignorance any day."
- Douglas Adams

Radari nisu bili toliko u vojnoj upotrebi na početku II sv. rata, i Britanci su prednjačili i to sa fiksnim radarskim stanicama... Njemci su imali tehnologiju ali nikad je nisu masovno počeli upotrebljavati, Ameri su bili zadnji... Tako da je malo vjerovatno da je Tesla koji je umro 1943. u svojim zadnjim godinama života za koje se priča da je proveo odbačen i u samoći radio na nekom Filadelfijskom eksperimentu za američku mornaricu, a i imao je 87 godina kada je umro...

Što se tiče filma, ima kao "nastavak" u vidu Sci-Fi Channel mini serije "The Triangle" od tri epizode snimljene ove godine. Kao eksperiment je napravio rupu u "space-time fabric" i mornarica pokušava da to začepi Prije će biti da je to sve Sci-Fi...

To je otprilike što sam ja zapamtio o Filadelfijskom eksperimentu. Zato sam koristio riječ "navodno".

_________________
"I'd take the awe of understanding over the awe of ignorance any day."
- Douglas Adams