banjalukaforum.com

Kako planete u suncevom sistemu uticu na stabilnost istog, negde sam procitao da se Saturn poceo zagrejavati na polovima i da bi mogao da "izgori"... Kakav bi bio uticaj gubitka nekog od planeta ili drugih tela koja se nalaze u sklopu suncevog sistema, bez obzira na njegovu velicinu

nedavno je bila rasprava,, pisali smo o globalnom zagrijavanju, znamo da Zemlja u razlicim vremenski periodima, malo duzi, odstupa od svoje putanje. naravno da bi se gubitkom jednog planeta narusila gravitacijska ravnoteza, i ko zna dje bi ova nasa Nedodjija zavrsila...

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

Pa zato sam i razmisljao o tome. Zanima me koliki uticaj imaju planete jedna na drugu i kako spreciti unistenje drugih planeta ukoliko jedna ispadne iz sistema

Ponovno nestao pojas oblaka na Jupiteru



ZNANSTVENICI su primijetili da je jedan od dva glavna pojasa oblaka na Jupiteru ponovno nestao, iako opet ne znaju koji je razlog tome. Taj je oblak više puta u prošlosti nestajao i opet se pojavljivao.

NASA je na svojoj stranici objavila kako je smeđi pojas oblaka, poznat i kao Južni ekvatorski pojas, počeo nestajati krajem 2009. godine. Ipak, niti su očekivali da će potpuno nestati, niti im je jasan razlog nestanka.

Možda se sakrio?

Moguće je i da oblak nije nestao, nego se jednostavno "sakrio" ispod oblaka formiranih na većoj visinu u atmosferi. Moguće je da se iznad pojasa oblaka formirao pojas cirusa načinjenih od amonijaka, i da to blokira pogled.

Na zemlji ciruse, paperjaste oblike izrazito bijele boje stvaraju kristali leda. Na Jupiteru se može razviti isti tip oblaka, ali od para amonijaka, ne vode. Cirusi su tip oblaka koji se pojavljuje na najvećim visinama.

Spektakularni pogled

"Južni ekvatorski pojas nestaje u nepravilnim intervalima. Zadnjih nekoliko puta je nestao u razdoblju od 1973. do 1975. godine, nakon toga od 1989. do 1990., pa u 113., 2007. i sada u 2010. godini", rekao je John Rogers iz odjela za Jupiter pri Udruzi britanskih astronoma.

"Kad se Južni ekvatorski pojas počne vraćati, možemo očekivati spektakularnu količinu oluja i vrtloga. Povratak uvijek počinje u jednoj točki, a smetnje se onda šire preko cijelog planeta i znaju biti iznimno primamljive za gledanje čak i s teleskopima srednje veličine", rekao je Rogers. .

Dodao je kako se jednostavno ne može predvidjeti kad će se pojas vratiti. To bi se moglo dogoditi u bilo kom vremenu u sljedeće dvije godine.

Dramatične promjene na Jupiteru

petak, 14 maj 2010 09:13 Marino Tumpić

Jupiter, najveća planeta u Sunčevom sustavu dramatično se mijenja posljednjih mjeseci. Uobičajni prizori pri pogledu na ovaj planet kroz teleskop pokazuju kako je veliki sustav oluja poznat pod nazivom južni ekvatorijalni pojas u cijelosti – nestao.

Nitko s sigurnošću nezna zašto se ovo događa, no pretpostavka je kako je uzrok Jupiterovo približavanje Suncu. Naime i Jupiter ima svoja „godišnja doba“, odnosno faze na svojoj putanji oko Sunca kada mu se nalazi bliže ili dalje. S druge strane nekoliko astronoma amatera primjetilo je i određenu vremensku zakonitost ovakvih događanja koja nema veze s ekscentricitetom njegove orbite. Svakih 3-15 godina veliki tamniji pojas (skup mamutskih ciklona) blijedi da bi nakon toga došlo do pojave tkz. bijelih pjega nakon čega se sve vraća u normalu.

Slične su se stvari dogodile i 1973. te 199.1-1992. Prije nepune tri godine olujni oblačni sustavi unaokolo ekvatora izgubili su na transparenciji. No sada je SEB (južni ekvatorijalni pojas) u cijelosti nestao.
Astronomi amateri i profesionalci sada će pažljivo snimati Jupiter u očekivanju prvih bijelih pjega. Nakon njih u nekoliko tjedana ili mjeseci naličje najveće planete u našem sustavu trebalo bi se vratiti u prvobitno stanje. No za razumijevanje mehanizma nastanka i nestanka olujnih sustava trebati će nam još puno istraživanja, kako s Zemlje tako i pomoću letjelica na licu mjesta.


Usporedba izgleda Jupitera 2009-2010
Inače, iz naših je krajeva Jupiter moguće vidjeti golim okom u ranim jutarnjim satima kao najsjajniju „zvijezdu“ neposredno iznad istočnog horizonta. Probudite li se sat, dva prije izlaska Sunca svakako ga pokušajte opaziti!

Tijekom narednog desetljeća prema Jupiteru će krenuti najmanje jedna robotička letjelica kako bi se pozabavila tajnama same planete ali i njegovih prirodnih satelita. Astrobiolozi smatraju kako se na nekima od njih (Europi) mogao razviti život sličan jednostavnijim organizmima na Zemlji.

_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у Републику Српску!

Odmrznuta Zemlja - zašto svako ledeno doba ima kraj?



U teoriji, kad je većina planeta prekrivena ledom, ta površina bi trebala odbijati velike količine Sunčeve svjetlosti natrag u svemir i time spriječiti zagrijavanje Zemlje

Ogromne površine leda koje su nekada prijetile našem planetu potpunim zamrzavanjem odvraćene su od svog 'nauma' zahvaljujući suptilnim promjenama u razini Sunčeve svjetlosti, tvrde znanstvenici. Ovo otkriće moglo bi pomoći u rješavanju jedne od najvećih misterija vezane za povijest, ali i budućnost Zemlje. Već se neko vrijeme zna da je u proteklih 2,5 milijuna godina naš planet prošao kroz 20 ledenih doba. No znanstvenici do danas nisu uspjeli shvatiti zašto je svako od tih doba završilo.

U teoriji, kad je većina planeta prekrivena ledom, ta površina bi trebala odbijati velike količine Sunčeve svjetlosti natrag u svemir i time spriječiti zagrijavanje Zemlje. U stvarnosti je pak svako od ledenih doba kulminiralo brzim globalnim (za)topljenjem. Larry Edwards, profesor sa Sveučilišta Minnesota, kaže da je naprosto zbunjujuće i iznenađujuće kako brzo se ledeni pokrivač otapao. „Čini se da ledeni pokrivač, kad dosegne određenu veličinu, postaje nestabilan i ranjiv na relativno svaku malu promjenu u okolišu što samo pospješuje otapanje. Ali nismo znali zašto je to tako", kaže Edwards.

Odgovor na to pitanje moguće je pronaći samo ako se zna kad je svako od otapanja započelo. Profesor Edwards vjeruje kako je potrebno usporediti te geološke 'datume' s ostalim geološkim fenomenima iz zemaljske povijesti, piše The Australian.

Priča o novim otkrićima započela je na vrlo zanimljiv i istovremeno opasan način. Jedan dječak igrao se loptom u Nanjingu u Kini kad je u jednom trenutku propao kroz tlo u pećinu prepunu stalagmita starih i po nekoliko desetaka tisuća godina. Stalagmiti nastaju kapanjem mineralnih rastvora i taloženjem krečnjaka i to s poda prema gore. Taj proces traje tisućama godina.

Geolozi jako vole stalagmite iz jednog prostog razloga - sastav minerala iz njih prolazi kroz određene promjene sa svakom promjenom klime. Na taj način stalagmiti predstavljaju povijesni zapis geološko-klimatskih zbivanja na planetu.

Profesor Edwards je otkrio da su najmanje posljednja četiri geološka datuma otapanja leda i završetaka ledenih doba povezana sa sitnim varijacijama u orbiti Zemlje - takozvanim Milankovićevim ciklusima - zbog kojih je planet postajao topliji.

Profesor Edwards je rekao kako je nagli porast intenziteta Sunčeve svjetlosti pokrenuo brojne ostale fenomene koji su zajedno preobrazili planet i učinili ga toplijim. Na primjer, naglo otapanje leda povećalo je količinu hladne vode u oceanima i time usporilo njihovo kretanje. To znači da su tropska mora postajala sve toplija i toplija zbog čega se ispuštalo više ugljičnog dioksida u atmosferu - to je samo ubrzalo zagrijavanje Zemlje. Prema stručnim procjenama, posljednji put do toga je došlo prije nekih 12,000 godina.