Ne bi znao jer nisam koristio binokulare, vec iskljucivo klasicne teleskope. Sto se tice ovog modela gore gledao sam na internetu, izgleda da se sa njim po njegovom uvecanju i karakteristikama mogu vidjeti neke osnovne stvari, pa i saturnov prsten, ali on je jos daleko slabijih mogucnosti od nekog prosjecnog amaterskog teleskopa. Dvogledi su ti vise namijenjeni za objekte na zemlji, posmatranje ptica itd.
Za astronomski teleskop najvaznija karakteristika ti je povrsina objektiva da bi se stovise svjetla prikupilo, odnosno precnik objektiva jer je povrsina jednaka kvdratu poluprecnika pomnozenim sa pi. Znaci sto je veci precnik, odnosno poluprecnik to je veca povrsina, a to je odmah ise svjetlosti sakupljeno. Tako da ako hoces da znas je li dovoljno dobar teleskop prvo sto gledas je povrsina objektiva, odnosno precnik objetiva koji nebi trebao biti manji od d=5cm(r=2,5cm) da bi mogao vidjeti i osnovne stvari. Kao sto sam pisao u prethodnom postu uvecanje zavisi od fokusnog rastojanja pa duzina teleskopa nebi smjela biti manja od pola metra. Kod dvogleda se to savije prizmama pa se velicina dvogleda moze smanjiti i za tri puta ali kao sto rekoh dvogledi namaju dovoljnu povrsinu da bi dovoljno slabe svjetlosti uslo da bi se vidjele mnoge stvari.
I treca stvar koju moras obratiti je fokus okulara koji nebi trebao biti veci od 2cm zbog gore navedenog razloga uvecanja, niti manji od 0,75cm jer neces moci dovoljno pribliziti oko okularu da bi vidio sliku.
Solidan amaterski teleskop za svoju cijenu bio bi ovaj
http://www.opticsplanet.net/meade-114-e ... 04055.htmlTo je kao sto vidis reflektor Njutnovog tipa i na njega se gleda sa strane, posto se svjetlost odbija od konkavnog ogledala na dnu, dolazi do ravnog ogledala na vrhu, odbija se i ide u okular sa strane gdje se gleda. Ima 114mm ili 11,4cm precnik objektiva sto je solidno za amaterske potrebe. Obicno je Njutnov tip najjeftiniji za svoje mogucnosti zato sto nema komplikovanih optickih aparatura, niti buenja ogledala kao kod Kasegrenovog tipa.
Dalje, posto vidim da si jos na pocecima astronomske prakse, pozorio bih te da kad posmatras Sunce nikako ne gledas direktno jer je tako Galileo oslijepio. Sunc se moze gledati iskljucivo pomocu fitera specijalnih ili u nedostatku uzmes filter od maske za zavarivanje ali samo onda ograniceno mozes gledati.
Najsigurniji nacin za posmatranje sunca ako nemas originalni filter jeste projekcija na zastor. Naime, na oko 10 cm od okulara postavis bijeli karton i tu se projektuje slika sunca na kojoj mozes vidjeti pjege samo moras imati stalak za teleskop da se ne drma slika. Sto se tice protuberancija, hromosfere, korone i ostalih pojava na suncu to trebaju daleko jaci teleskopi.
Iako bi ti preporucio za pocetak da krenes od tamne astronomije kao sto su planete(Mars, Jupiter, Saturn, Venera i Merkur). Mozes gledati Merkurove ili Venerine mijene, Jupiterove satelite, Saturnv prsten. Od galaksija bih tipreporucio galaksiju u Andromedi M31 po messierovom katalogu, koja se moze vidjeti prostim okom a sa teleskopom mozes razaznati cak i pojedinacne zvijezde. Od zvijezda su zanimljivi Sirius, Alkor i Mizar u velikom medvjedu zato sto mozes vidjeti dvojne zvijezde pomocu teleskopa, Arktur koji se najbolje vidi u proljece, Betelgez i Antares koji su veci od Sunca hiljadama puta a karakteristicni su po crvenoj boji. Naravno, pri povoljnim uslovima mozes vidjeti i Uran, ako znas gdje da ga trazis, ali to je potrebno vec vece iskustvo i bolja oprema.
Najbitnije je da odes sto dalje od gradskog svjetla i mjesecine jer oni su za posmatranje gori nego slab teleskop. Ovo pisem jer sad dolazi vrijeme vedrijih noci, posebno od aprila, sto je raj za astronomska posmatranja, samo ponavljam sto dalje od gradske svjetlosti inace neces vidjeti pola stvari na nebu. Eto to bi bila neka osnovna uputstva, a mozes jos puno stvari naci na internetu.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
