Pitanje koje se cesto spominje, kada se govori o evoluciji ili stvaranju, je pitanje prijlaznih formi. Naime, teorija evolucije tvrdi da je nakon nastanka zivota na Zemlji, doslo do razvoja tog primitivnog zivog organizma u slozenije i razvijenije forme zivota. Taj proces se, navodno, odvijao tokom dugog vremenskog perioda (od oko 3,5 milijarde godina), kada su se primitivni jednostanični organizmi transformirali ili evoluirali u beskicmenjake i biljke, beskicmenjaci dalje u ribe, ribe u vodozemce, vodozemci u gmizavce, gmizavci u ptice i sisavce, i konacno je nastao covjek od najprimitivnijih placentalnih sisavaca - bubojeda, koji su evoluirali u majmunolika bica.
Sa druge strane, prema konceptu stvaranja, Stvoritelj je stvorio sve osnovne tipove zivota tokom 6 dana stvaranja, kao sto je to opisano u prva dva poglavlja 1. Knjige Mojsijeve. Kasnije su se od tih ishodisnih tipova razvile sve danas postojece i izumrle vrste organizama.
Vecina evolucionista smatra da se evolucija odigravala polako i da ostaci zivota iz proslosti, sacuvani kao fosili, predstavljaju dokaz za evoluciju. Naime, vecina evolucionista tvrdi da u fosilnom zapisu postoje prelazne forme koje dokazuju da su, na primer, ribe prohodale i tako nastali vodozemci, da su neki gmizavci evoluirali u ptice, da su neki bubojedi evolirali u majmune, a ovi kasnije u ljude, itd.
Predvidjanje koje proizilazi iz koncepta stvaranja je da u fosilnom zapisu nema prelaznih formi, zato sto je Stvoritelj stvorio sve organizme odvojeno, po svojim vrstama (odnosno tipovima). Dakle, u pocetku je stvoren, na primer, ishodisni tip macaka, od kojih su se kasnije razvile sve vrste macaka, a na isti nacin su stvoreni i ostali oblici zivota.
Kada govorimo o prijelaznim formama, postavlja se pitanje, koliko je opravdano govoriti o prijelaznim formama kada je toliko stvari poznato iz oblasti genetike? Naime, ako neko zastupa teoriju evolucije, trebalo bi da ponudi mehanizme za odvijanje evolucije. Zastupnici ove teorije obicno kazu da su mutacije stvarale varijabilnost u populacijama, a da je kasnije prirodna selekcija favorizirala najnaprednije forme. Dakle, mutacije su motor evolucije.
Svako ko je ucio osnove genetike zna da su mutacije nasumicne i stetne pojave. Mutacije mogu da izazovu varijabilnost u populaciji tako sto ce stvoriti razlicito degenerirane oblike, a razlicito degenerirani oblici ne mogu dati naprednije oblike. Pored toga, naucno je dokazano da stecene osobine nisu nasljedne.Dakle, sa aspekta genetike je potpuno nelogicno traziti u fosilnom zapisu pijelazne forme.
Vrijedno je spomena da danas mnogi poznati evolucionisti odustaju od prijelaznih formi jer uocavaju da fosili ne podupiru koncept filetickog gradualizma, odnosno polagane evolucije. Medjutim, ti evolucionisti iako priznaju da u fosilnom zapisu nema prijelaznih formi, oni i dalje vjeruju da se evolucija desila, ali u skokovima, i da zato ne postoje prijelazne forme. Taj novi koncept se zove isprekidana ravnoteza ili punktuisani ekvilibrijum.
Takodje, jos uvek postoje evolucionisti koji kada govore o prijelaznim formama i evoluciji navode Hekelov biogenetski zakon kao dokaz za njihov koncept, iako su ovaj zakon odbacili skoro svi evolucionisti.
Poslednji put menjao mastermind dana 30 Sep 2008, 21:56, izmenjena 2 puta
|