Tehnološka dostignuća bih krivio samo utoliko što stvaraju neke zabune. Postoje ljudske potrebe koje ne može riješiti procesor sa dva jezgra, veš mašina sa ne znam koliko programa, auto-klima i druge džidža-bidže.
Ako isključimo sve naprave koje posjedujemo, i pokušamo ostati nasamo sa svojim mislima, vidjećemo da nije nimalo jednostavno. Sve te zvečke i igračke su samo stvorile utisak da je sve u redu.
Sa isključenom tehnologijom, i razum pomalo popušta. Nije u stanju objasniti sve što čovjek osjeća, većinu tih osjećaja nije u stanju niti imenovati. Mi se bojimo tog haosa, iako je taj haos naš, to smo mi.
Uopšte, kada sve te nerazumne pojave u čovjeku dođu do svijesti, a uvijek će iznova dolaziti, javlja se i potreba za kontaktom. Ništa tada ne može zamijeniti drugu osobu koja će da bude i ogledalo, i neko ko će na sve to odgovoriti. Slijedi problem: treba saopštiti nešto, neko to treba da čuje, nekog treba čuti, kako saopštiti, kako razumjeti... trebalo je to sve naučiti.
Može se pokušati pobjeći od svega toga, naći nešto što će odvuči pažnju, a tehnologija pruža mnogo zabave za odvlačenje pažnje.
Naravno, tehnologija nikog ne primorava da je koristi na takav način, niti onemogućuje kontakt među ljudima. Ona je samo jedan faktor u otuđenju.
_________________ A ja zebem od mnogo mišljenja...
|