banjalukaforum.com

GOLEMI asteroid nazvan YU55

Zar je ispaljivanje svijetlece rakete (sta god to billo) pucanje?

Scientists trap antimatter long enough to study how it works

At the Cern particle laboratory, physicists have managed to hold on to antimatter for up to 16 minutes to observe its behaviour

In science fiction stories, antimatter pops up everywhere as a power source for spaceships or the active ingredient in diabolical bombs. In real life, though, this mysterious substance is elusive and scientists have never had much of it to play around with.

But that is to change: at the Cern particle collider in Geneva, physicists have created and trapped atoms of antihydrogen for more than a thousand seconds, it was announced late on Sunday. It might not sound like long, but it is enough time for experiments that could help answer some of the most fundamental questions in physics.

The same scientists, based at the Alpha collaboration in Cern, were the first to trap antihydrogen last year when they created and held on to 38 atoms of the stuff for 172 milliseconds in a strong magnetic field. In their latest work, published in this month's edition of Nature Physics, they trapped 309 antihydrogen atoms for varying amounts of time up to 1,000 seconds (just over 16 minutes).

Jeffrey Hangst of the University of Aarhus in Denmark, who led the experiments, said that the purpose of the study was to compare antimatter with atoms of normal matter. "We've studied what's going on with these atoms while they're in the trap, how they're moving, what energy or velocity they have. With 38, that was difficult, but with 300 it starts to look like something you can make averages out of. We're getting information about how they're behaving in the trap."

Antimatter was first postulated by the British physicist Paul Dirac in 1930 while working on a way to reconcile the ideas of quantum mechanics with Albert Einstein's theory of relativity. Particles of matter and antimatter are identical, except for an opposite electrical charge. An electron has a negative charge, whereas its antiparticle, the positron, has a positive charge, and both have an identical mass. Similarly, a proton and an antiproton are the same size and have the same mass, but have positive and negative charges respectively.

When a particle meets its antiparticle pair, the resulting annihilation turns their masses into pure energy, as determined by Albert Einstein's equation, E=mc2. If 1kg of antimatter came into contact with 1kg of matter, the resulting explosion would be the equivalent of 43 megatons of TNT – about 3,000 times more powerful than the bomb that exploded over Hiroshima.

Creating big explosions is not on the agenda for Hangst, however. For Hangst and his team, keeping the antihydrogen in place for more than a just few seconds will allow them to study the antimatter in its most natural state.

"If you think of an atom as a little planetary system with an electron orbiting the nucleus (or, in our case, the positron orbiting the antiproton), the ground state is the one where the electron or positron is closest to the nucleus," said Hangst. "We make our antihydrogen in excited states, the positron is at a larger distance and has more energy. That's not the state we want to study – we want to study the ground state. It takes some fraction of a second for these atoms to get to the ground state. You hold them for a thousand seconds, you can be quite sure they're in the state you want to study."

The question scientists want to answer is why antimatter seems to be missing from the universe. The laws of physics do not differentiate between matter and antimatter so, at the creation of the universe during the big bang, equal amounts of both should have been made. For every particle of matter in the universe, there should be a particle of antimatter. In practice, though, we do not see them.

At the start of the universe, cosmologists think, there was probably an infinitesimally small excess of matter particles over antimatter particles. When the particles came into contact and the inevitable annihilations occurred in the earliest seconds of time, the universe was left only with matter particles swimming with copious amounts of energy.

Why this asymmetry occurred at the start of the universe is unknown. There could be some as-yet-unknown differences between matter and antimatter particles – theoretically, there should be no differences, but the ideas have not been tested so far. By shining microwave and laser light on to the atoms and looking at the differences between antihydrogen and normal hydrogen, scientists will be able to interrogate whether the two atoms are as identical as physics theories imply, or whether the theories themselves need to be tweaked.

DANAS su na konferenciji Američkog astronomskog društva, koja se održava na New Mexico State Universityu u Las Crucesu, objavljeni rezultati najnovijih studija o Suncu i oni su po mnogočemu iznenađujući.

Rezultati tri odvojene i neovisne studije pokazali su da se Sunce, unatoč tome što sadašnji ciklus sunčevih pjega naginje ka maksimumu, zapravo kreće prema razdoblju mirovanja te bi se aktivnosti sunčevih pjega u narednom 11-godišnjem ciklusu mogle smanjiti ili čak u potpunosti nestati.

Neka neočekivana solarna očitanja, uključujući i iščezavanje sunčevih pjega i slabljenje magnetskih aktivnosti nedaleko od Sunčevih polova, mogla bi biti indikatori da će Sunce biti manje aktivno u nadolazećim godinama, piše na stranici Space.com.

"Ovo je vrlo neobično i neočekivano. No činjenica da tri neovisne studije Sunca pokazuju u istom smjeru snažan je indikator da bi ciklus Sunčevih pjega mogao ući u hibernaciju", rekao je Frank Hill iz National Solar Observatory's Solar Synoptic Networka.

Aktivnosti pjega se odvijaju suprotno predviđanjima

Sunčeve pjege su prolazne pojave u fotosferi Sunca, a nastaju u snažnim magnetskim aktivnostima koje sputavaju konvekciju, odnosno prenošenje magnetskog polja. Kako Sunce ulazi u fazu jačanja svojih aktivnosti, broj pjega na njemu se povećava. Međutim, nova mjerenja otkrivaju da se njihov broj u posljednje vrijeme ne povećava kako je bilo predviđeno.

Astronomi proučavaju pjege na Suncu jer su njihov broj i učestalost pojavljivanja indikatori Sunčevih aktivnosti koje slijede 11-godišnji ciklus. Suncu u pravilu treba pet i pol godina da iz solarnog minimuma, u kojem su pjege rijetke, dođe do solarnog maksimuma u kojem postaju brojnije.

Moguće i malo ledeno doba

Trenutno se Sunce kreće prema maksimumu aktivnosti koji bi se trebao dogoditi 2013. ili 2014. godine. Međutim nova očitanja pokazuju da će aktivnosti sljedećeg 11-godišnjeg solarnog ciklusa biti značajno slabije.

Istraživači kažu da bi se čak moglo dogoditi da Sunce uđe u drugi Maunderov minimum, poput onoga koji je možda rezultirao malim ledenim dobom u Europi od 1645. do 1715. godine, kada na Suncu gotovo da i nije bilo pjega.

Unatoč tome, astronomi ističu da su Sunce i njegove aktivnosti previše kompleksni da bi se samo na temelju indikacija donosili ozbiljni zaključci, te da utjecaj Sunčevih aktivnosti na klimu na Zemlji nije toliko očit da bi se na temelju novih očitanja moglo najavljivati neko ozbiljno zahlađenje.

SPLIT – Naučnici sa splitskog Priordoslovno-matematičkog fakulteta otkrili su inovativni antibiotik koji ubija bakterije drugačijom metodom od klasičnih antibiotika i pokazuje odličnu efikasnost protiv uzoraka Ešerihije koli.

Profesor dr Davor Juretić, dr Damir Vukičević i dr Alesandar Tosi iz Trsta stvorili su adepantin, lek koji ima potencijal za lečenje za sada neizlječivih i smrtonosnih bakterijskih infekcija, uz veoma nisku toksičnost za ljudske krvne ćelije, javila je Hrvatska radio-televizija.

Juretić tvrdi da je njihovo otkriće odjeknulo među naučnom zajednicom.
Bakterija E. koli u Evropi je do sada odnela 38 života, od čega 37 u Nemačkoj.

Jedna žena je preminula u Švedskoj. Najviše žrtava su žene starije životne dobi, iako je među njima i jedan dvogodišnji dečak.

Zaraza je danas zabeležena u Francuskoj. Obolelo je šestoro dece, a izvor zaraze je verovatno bilo mleveno meso iz hamburgera.

Asteroid nazvan 2011 MD proletjeće u ponedjeljak tako blizu Zemlje, da će stanovnici južne hemisfer moći da ga posmatraju pomoću – teleskopa.

Naučnici koji rade u okviru programa LINEAR primjetili su asteroid, kako prenosi Discovery News, iz baze u Nju Meksiku.

Asteroid će proći na 12.000 kilometara od Zemlje, što je 32 puta bliže od Mjeseca.

- Sigurni smo da će nas promašiti, ali I ako uđe u atmosferu, asteroid te veličine će sagorjeti i pretvoriti se u veličanstveni vatromet i vjerovatno će se rasturiti u nekoliko meteorita – izjavila je ekspert za asteroide Emili Boldvin, za Skymania news.

Asteroid bi trebalo da bude najbliži Zemlji u ponedjeljak, oko 13.30 časova, i to negdje iznad Atlantika. A, čak i astronomi amateri iz Australije i Novog Zelanda moći će da ga vide kad bude najbliži našoj planeti.

(Novosti)

Svemirski teleskop Hubble otkrio nepozat mjesec oko Plutona

Astronomi SETI Instituta iz Mountain View, Kalifornija, otkrili su dosad nepoznati mjesec u orbiti oko Plutona koristeći pri tomu Svemirski teleskop Hubble (HST). Novootkriveni mjesec najmanji je od tri dosad poznata (Charon, Nix i Hydra) a njegov se promjer procjenjuje na 13 do maksimalno 34km. Orbita mu je pozicionirana između orbita Nixa i Hydre a dobio je privremenu oznaku P4.

Opažačka kampanja SETI Instituta imala je primarni zadatak zapaziti eventualni prsten materije oko Plutona obzirom se smatra kako su njegovi poznati mjeseci nastali sudarom Plutona i nekog drugog nebeskog tijela u ranoj povijesti Sunčeva sustava. Prsten nije uočen ali je produženje ekspozicije fotografija HSTa jasno pokazalo kako se novootkriveno nebesko tijelo zaista tamo nalazi. Izračunom orbite pokušalo se P4 uočiti i na ranijim snimcima HSTa no to nije bilo moguće kako zbog fotografija kraće ekspozicije tako i iz razloga što je u vrijeme otkrića Nixa iHydre (2005.) P4 bio u nepovoljnom položaju ispred, odnosno iza Plutona te ne bi bio uočljiv ni ovakvim postavkama kamere i teleskopa na HSTu.

Mark Showalter iz SETI Instituta te Alan Stern iz Southwest Research Institute iz Bouldera, Colorado, kažu kako je ovo izvanredan uspjeh i astronoma i HSTa. Razgovjetno vidjeti ovako malo nebesko tijelo na udaljenosti od gotovo šest milijardi kilometara zaista je pravi pothvat. Ovo će otkriće poslužiti i planerima misije New Horizons za trasiranje putanje i plan istraživanja Plutonova sustava kada stigne do njega 2015. godine.

P4 najprije je uočen na fotografijama od 03. i 18. lipnja, njegovo je postojanje potvrđeno 03. srpnja. Konačni dokaz orbitalnog pomaka i nedvojbeno jasne „točkice“ pristigao je 18. srpnja. Otkriće je objavljeno dva dana nakon toga kada su svi parametri potrebni za siguran znanstveni dokaz prikupljeni i obrađeni te napravljene ilustracije za medije.

Istraživači američke Nacionalne uprave za aeronautiku i svemir (NASA) pronašli su osnovne jedinice DNK, genetske molekule koji imaju ključni značaj za sve oblike života, u meteoritima koji su pali na Zemlju.

Ovo otkriće navodi naučnike na zaključak da su slični meteoriti i komete udarili u Zemlju u davnoj prošlosti i doprineli stvaranju života na našoj planeti.

Pošto su šanse da su ispitani uzorci meteorita kontaminirani minimalne, istraživači su ubeđeni da su ti uzorci formirani u svemiru.

- Ljudi pronalaze komponente DNK u meteoritima još od šezdesetih godina prošlog veka, ali naučnici nisu bili sigurni da li su oni nastali u kosmosu ili su kontaminirani zemaljskim životom - izjavio je dr Majkl Kalahan, vođa istraživanja iz NASA.

Sve je počelo od meteorita koji je 1969. pao u mestašce Merčison u australijskoj državi Viktoriji.


- To je u suštini najdetaljnije proučen meteorit kada su u pitanju organski molekuli. Da bismo dokazali da uzorci nisu kontaminirani, analizirali smo uzorke zemlje i leda u Merčisonu i na mestu pada drugog meteorita na Antarktiku. Bili su potpuno drugačiji. To je značilo da uzorci iz kosmosa nisu kontaminirani. Bio sam zapanjen. Prvo nisam mogao da verujem. Mislio sam da sam negde pogrešio. Trebalo mi je godinu dana da proverim prvobitni rezultat - ispričao je dr Kalahan.

Njegov tim je analizirao 12 meteorita s visokim sadržajem ugljenika, od kojih su devet bili sa Antarktika, i identifikovali osnovne elemente hemijskih jedinjenja iz testiranih uzoraka. Testovi su pokazali da su to adenin i guanin, dve osnovne komponente DNK koje se nazivaju nukleobaze, ili u genetici jednostavno baze, ili DNK baze.

Naučnici su takođe pronašli hipoksantin i ksantin, dve hemijske supstance koje učestvuju u biološkim procesima i nalaze se u mišićnom tkivu. U meteoritima je otkriveni i tragovi tri molekula koji su po svojoj strukturi slični nukleobazama i nazivaju se analogne nukleobaze, ali se dve takve baze skoro nikada ne sreću u biologiji, što samo dokazuje tezu da otkrivene komonente DNK zaista potiču iz svemira. Trag tih nukleobaza otkriven je samo u biološkim procesima u virusu.

U saopštenju za štampu, koje je izdala NASA, Kalahan kaže: “Ako su asteroidi ponašaju kao hemijske ‘fabrike’ koje proizvode prebiotski materijal, to jest molekule koji su prethodili nastanku života na Zemlji, očekivali biste da proizvode brojne varijacije nukleobaza, a ne samo biološke, zbog velike raznolikosti sastojaka i uslova u svakom asteroidu, a upravo to su naši istraživači ustanovili.”

Ovo otkriće dopunjava sve brojnije dokaze o tome da se asteroidi i komete sastoje od odgovarajućih hemijskih supstanci od kojih nastaju osnovni elementi života. Neki čak imaju idelani unutrašnji hemijski sastav za obavljanje tog posla.

- U suštini postoji idealna klasa meteorita za nastanak života, takozvani meteoriti CM2, u kojima vladaju pravi sulovi za proizvodnju tih molekula - kazao je Kalahan.

Puzzling results from Cern, home of the LHC, have confounded physicists - because it appears subatomic particles have exceeded the speed of light.

Neutrinos sent through the ground from Cern toward the Gran Sasso laboratory 732km away seemed to show up a tiny fraction of a second early.

The result - which threatens to upend a century of physics - will be put online for scrutiny by other scientists.

In the meantime, the group says it is being very cautious about its claims.

"We tried to find all possible explanations for this," said report author Antonio Ereditato of the Opera collaboration.

"We wanted to find a mistake - trivial mistakes, more complicated mistakes, or nasty effects - and we didn't," he told BBC News.

"When you don't find anything, then you say 'Well, now I'm forced to go out and ask the community to scrutinise this.'"
Caught speeding?

The speed of light is the Universe's ultimate speed limit, and much of modern physics - as laid out in part by Albert Einstein in his special theory of relativity - depends on the idea that nothing can exceed it.

Thousands of experiments have been undertaken to measure it ever more precisely, and no result has ever spotted a particle breaking the limit.

But Dr Ereditato and his colleagues have been carrying out an experiment for the last three years that seems to suggest neutrinos have done just that.

Neutrinos come in a number of types, and have recently been seen to switch spontaneously from one type to another.

The team prepares a beam of just one type, muon neutrinos, sending them from Cern to an underground laboratory at Gran Sasso in Italy to see how many show up as a different type, tau neutrinos.

In the course of doing the experiments, the researchers noticed that the particles showed up a few billionths of a second sooner than light would over the same distance.

The team measured the travel times of neutrino bunches some 15,000 times, and have reached a level of statistical significance that in scientific circles would count as a formal discovery.

But the group understands that what are known as "systematic errors" could easily make an erroneous result look like a breaking of the ultimate speed limit, and that has motivated them to publish their measurements.

"My dream would be that another, independent experiment finds the same thing - then I would be relieved," Dr Ereditato said.

But for now, he explained, "we are not claiming things, we want just to be helped by the community in understanding our crazy result - because it is crazy".

"And of course the consequences can be very serious."