|
Snaga sunčeve svjetlosti polako opada i dostići će minimum, orijentaciono, do 2041. godine. To će biti razlog za značajno zahlađenje na Zemlji, koja je već počela da gubi toplotu, tvrdi Habibulo Abdusamatov UKOLIKO do 2010. godine ne bude daljeg povećanja temperature na Zemlji, to će biti nesporni dokaz da Sunce više ne može da je grije kao ranije i da je globalno otopljenje, koje izaziva čovjek, čisti mit.
- Globalno snižavanje temperature na Zemlji može da počne već kroz sedam godina - tvrdi šef Laboratorije za kosmička istraživanja Glavne astronomske opservatorije Ruske akademije nauka, Habibulo Abdusamatov.
On je u izjavi agenciji RIA Novosti dodao da su naučnici, na osnovu istraživanja u ovoj laboratoriji, zaključili da će temperatura na Zemlji u razdoblju od 2012. do 2015. godine početi lagano da opada.
Naša planeta, rekao je Abdusamatova, od 1998. do 2005. godine prolazila je kroz "špic globalnog otopljenja", uslovljenog uglavnom dugotrajnim povećanjem i neuobičajeno visokim nivoom snage sunčeve svjetlosti tokom čitavog 20. vijeka.
Sada, po mišljenju naučnika, snaga sunčeve svjetlosti polako opada i dostići će minimum, orijentaciono, do 2041. godine. To će biti razlog za značajno zahlađenje na Zemlji, koja je već počela da gubi toplotu.
Međutim, termička inercija okeana unekoliko će odložiti proces "fundamentalnog hlađenja" Zemlje, pa se špic globalnog zahlađenja očekuje u razdoblju od 2055. do 2060. godine.
- Takozvani antropogeni "efekat staklene bašte" neće moći ozbiljnije da zakoči očekivano zahlađenje, pošto ta pojava ne utiče suštinski na promjenu klime na Zemlji - istakao je Habibulo Abdusamatov.
Posljednjih devet godina temperatura na našoj planeti praktično ne raste, iako je za to vrijeme koncentracija ugljen-dioksida u atmosferi povećana za više od četiri procenta.
- Velika prirodna povećanja koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi događala su se još u predindustrijskoj epohi - podsjetio je ovaj naučnik, naglasivši da ti procesi nikada nisu dovodili do globalnog otopljenja, već su uvijek dolazili poslije otopljavanja, uz izvjesno kašnjenje - kao njegova posljedica.
Zahlađenje, koje će uslijediti ako do 2010. godine ne bude daljeg
rasta temperature, dovešće do značajnog povećanja površine
snježno-ledenog pokrivača. To će smanjiti apsorpcionu sposobnost površine Zemlje, a ujedno će biti smanjene i količine vodene pare i ugljen-dioksida u atmosferi.
A vodena para je glavni činilac "efekta staklene bašte".
U tom slučaju, može se očekivati drastično dodatno pojačanje
zahlađenja, povezanog sa promjenama na Suncu.
- Dinamiku brzine rasta ukupne površine snježno-ledenog pokrivača i smanjenja koncentracije toplotnih gasova u atmosferi prilikom fundamentalnih zahlađenja veoma je teško prognozirati. Poznato je da je koncentracija ugljen-dioksida u atmosferi u ledenim periodima istorije Zemlje uvijek bila, otprilike, dvostruko niža nego danas - zaključio je Habibulo Abdusamatov.
Pripremila
Žaklina MIJATOVIĆ
PROŠLOST
Zemlja je - ne jednom - prolazila kroz globalne promjene klime. U 11. i 12. vijeku zabilježeno je globalno otopljenje, slično ovom današnjem. U srednjem vijeku u Škotskoj su postojali vinogradi, a Grenland je u potpunosti opravdavao svoj naziv "zelena zemlja", jer je bio gusto naseljen.
Naša planeta je tokom 17. i 18. vijeka prošla kroz takozvani period "maunderovskog minimuma", odnosno "malog ledenog doba". Tada su ljudi bili prinuđeni da napuste svoja staništa na Grenlandu, dok su se u Londonu i Parizu redovno zamrzavale rijeke Temza i Sena.
Izvor
Glas Srpske
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
