"
Blijeda plava tačka" je fotografija Zemlje koju je napravio Voyager 1, 14. februara 1990. godine sa granice Sunčevog sistema, nazvana po knjizi Karla Sagana. Zemlja je na slici veličine jednog piksela.
Citiraj:
Sa ovog udaljenog i privilegovanog mjesta, Zemlja možda izgleda beznačajna. Ali za nas je drugačije. Pogledajte ponovo tu tačku. To je ovdje. To je dom. To smo mi. Na njoj svi koje volite, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli, svako ljudsko biće koje je ikad postojalo - živjeli su tu. Skup svih naših radosti i patnji, hiljade samouvjerenih religija, ideologija i ekonomskih doktrina, svaki lovac i svaki plijen, svaki heroj i svaki plašljivac, svaki stvaralac i razarač civilizacije, svaki kralj i seljak, svaki mladi zaljubljeni par, svaka majka i svaki otac, dijete puno nade, pronalazač i istraživač, svaki učitelj morala, svaki korumpirani političar, svaka superzvijezda, svaki "vrhunski vođa", svaki svetac i grešnik u istoriji naše vrste - su živjeli tamo: na čestici prašine zaklonjenoj Sunčevom zrakom.
Zemlja je veoma mala pozornica u nepreglednoj kosmičkoj areni. Sjetite se rijeka krvi koju su prolili svi oni generali i vladari, da bi, u slavi i trijumfu, postali momentalni vladari dijela tačke. Sjetite se beskrajnih okrutnosti počinjenih od strane stanovnika jednog ćoška piksela prema jedva prepoznatljivim stanovnicima nekog drugog ćoška, njihovih toliko čestih nesporazuma, tolike njihove želje da ubiju jedni druge, njihove vatrene mržnje.
Naše zablude, naša umišljena važnost, obmana da imamo neki privilegovani položaj u Svemiru su suočene sa ovom blijedom tačkom. Naša planeta je usamljena mrlja obavijena velikom kosmičkom tamom. U našoj bezizražajnosti u svom tom prostranstvu, ne postoji ni naznaka da će pomoć doći s nekog drugog mjesta da nas spasi od nas samih.
Zemlja je jedino mjesto za koje znamo da sadrži život. Ne postoji ni jedno drugo mjesto, bar ne u skoroj budućnosti, gdje bi naša vrsta mogla migrirati. Posjetiti, da. Naseliti, ne još. Sviđalo vam se ili ne, Zemlja je mjesto gdje se trenutno nalazimo.
Kažu da je astronomija pokorno iskustvo koje izgrađuje karakter. Vjerovanto ne postoji bolji pokazatelj glupavosti ljudske taštine od ove udaljene slike našeg svijeta. Za mene, ona naglašava našu odgovornost da se jedni prema drugima odnosimo ljubaznije, i da sačuvamo i njegujemo blijedu plavu tačku - jedini dom za koji znamo.