Evo sta se desilo u Splitu, povodom posmatranja Marsa
RAZNOBOJNI SPLIT ODUŠEVLJEN CRVENIM PLANETOM SPLITSKIM ASTRONOMIMA UNIŠTENA DVA TELESKOPA U GUŽVI PROMATRAČA SA ŽNJANA
Daj da i ja ćirnem, nije ti Mars ćaća napravija
Svi su tili vidit Mars, koji nikad nije bija bliži Zemlji... _ - Momak, makni der se malo isprid kanoćala, nisan doša gledat tvoju glavu...
— Ja više ne mogu ovako radit, pokvarili ste mi teleskop...
— Nemoj ti ovde svojatat i privatizirat svemir, dosta je nama tajkuna ima deset godina... čulo se u masi na Žnjanu
Svašta smo navikli doživit u našemu malome i paprenome mistu, za koje volimo reć kako je pitomo, ali da je svit spreman stvorit nered i oko takvoga događaja ka šta je promatranje Marsa na noćnome nebu — e, to se malo ko nada. A na Žnjanu je u sridu navečer stvarno bija dernek.
Svi su tili vidit Mars, koji nikad nije bija bliži Zemlji u zadnjih 60 iljada godina. Novine su pisale da će na Žnjanu bit organizirano promatranje crvenoga planeta teleskopima i svit je navalija ka manit.
Miljun ljudi se skupilo, ali cili događaj je neslavno završija. Ekipi astronomske sekcije "Fizikalnog društva — Split", na čelu s voditeljen Anton Perkovićen, nije preostalo ništa drugo nego u neka doba pokupit ostatke opreme nakon stampeda i poć doma. Evo šta se sve dalo čut u masi naguranoj oko teleskopa i mladoga Perkovića.
— Ne možemo tako, ljudi. Ovo je suludo, dajte malo reda napravite ili ćemo morat prikinit promatranje.
— Ajde, bogati, šta ga nisi ti napravija. Oće narod gledat Mars.
— Ma, kako ću ja, nisan policajac. Stanite u red, dvoje po dvoje.
— Oćemo se uvatit za ruke?
— Pustite moga Peru, dite bi tilo vidit planete.
— Šta dica znaju šta su planete, draži je njima sladoled.
— Razbit ćete mi teleskop, šta van je, jedan ste već uništili, a sad će platit i drugi.
— Neće mu bit ništa, nije orhideja.
— Mama, je li ono šta žmiga?
— Ma, di žmiga, to je avion, tamo ti je Mars.
Koja konfuzija, svit se tiska, vise jedni po drugima, bar dvista glava pikira na teleskop. Vruće je za poludit, ali nikome ne smeta. Perković radi u ragbijaškin uvjetima.
— Maše li Mujo ozgara?
— Alo, momak, makni der se malo isprid kanoćala, nisan doša gledat tvoju glavu.
— Bolji si bijo naciljat Veneru, nego Mars. Čujen da ima lipe brežuljke. Ha-ha-ha...
— Daj da i ja ćirnem, nije ti Mars ćaća napravija...
— Jebo ti vaki Mars, ništa se ne vidi, povećaj malo.
— Ja više ne mogu ovako radit, pokvarili ste mi teleskop. Gotovo je, prekidamo promatranje.
— Nemoj ti ovde svojatat i privatizirat svemir, dosta je nama tajkuna ima deset godina...
— Nisan ja kriv šta grad ima 200 iljada ljudi i šta su svi večeras navalili.
— A zašto si nas zva priko medija da dođemo, a sad nas šalješ kući?
— Dajte da ja vidim, ja sam astronom, mene to zanima.
— Moreš ti, gospođo, sastavit horoskop i napamet, ne triba tebi za to gledat u zvizde.
— Ma, vidi ovoga šta mi govori, nisan ja astrolog nego astronom. Razumiš li, astronom.
— Pusti ti filozofiju kraju.
Perković više nije moga izdržat pritisak, gužvu, guranje i grintanje. Ni on, ni kolege mu iz sekcije. Skupili su se i pošli ća u deset i po uri. Svit je osta grintat, a razboritiji među njima su dobro zaključili da sad mogu samo "lajat na Mars".
— A šta ću van reć, vidili ste i sami. Radili smo dvi ure, ali više nije bilo smisla. Mi smo tili s ljudima podilit oduševljenje, ali nismo očekivali da će ih bit ovako puno. I dosad smo organizirali razna promatranja, došlo bi tridesetak zanesenjaka i sve je bilo u redu. Žaj mi je, nemamo mi ni budžeta ni mogućnosti za velike organizacije - reka nan je Perković malo posli, kad se smirija.
Kaže da je njegov privatni teleskop, kojega je sam napravija, doslovno prigažen. Nastrada je i drugi, jedini šta ga astronomska sekcija ima, a vridan je deset iljada kuna. Ko zna kad će ga uspit osposobit.
— Totalna šteta, jednome nedostaje dijelova, a drugoga više ne možemo fiksirat, ne valja... Imali smo još nekoliko manjih teleskopa, ali nismo ih ni vadili iz auta kad smo vidili koja je ura - doda je Perković.
Na žalost, ni atmosferski uvjeti u sridu navečer nisu išli na ruku promatračima. Kako nan je reka Perković, jer sami nismo uspili doć na red i pogledat, vidljivost je bila jako loša. Ne samo u Splitu nego i u Zagrebu i u drugin mistima u kojima je bilo organizirano promatranje.
— Nije se moglo puno vidit ni s povećanjen od sto puta pa je svit osta razočaran. Vidija se samo narančasti kružić, ali ne i polarna (ledena) kapa. Ljudi su puno očekivali jer su na televiziji gledali fantastične slike Marsa, samo šta su one snimljene jakin teleskopima iz orbite, a mi to ne možemo postić našon opremon sa Zemlje. Čini mi se da je zato i bila onakva gužva - zaključija je Perković.
_________________ Nemoj se svadjati sa budalom, ljudi cesto nece primjetiti razliku.
|