Cak ni teoretski (ako izuzmemo crvotocine i crne rupe i eventualno tahione i luksone) nema mogucnosti da covjek u jednoj generaciji stigne tamo, a pogotovo da se vrati. Isak Asimov je to lijepo opisao u svojoj knjizi "Istrazivanje zemlje i kosmosa". U toj knjizi on pise kako je teoretski najveca brzina daleko manja od brzine svjetlosti jer i kad bi isli tom brzinom udar letjelice i u najmanji kamencic ili zrnce pijeska u svemiru kakvih je na trilione na putu bi izazvale pri toj brzini katastrofalne posljedice isto kao udar aviona u stijenu pri brzini od 800km/h koliko lete avioni.
Stavise, pise dalje Asimov, cak i kad bi zanemarili cestice kosmicke prasine ili jos gore, kamenje i vece komade, najrjedja materija u svemiru je medjugalakticka. A cak i taj rijetki vakuum ima 1 atom vodonika po kubnom metru. Ako se letjelica krece 300000km/s, a to je 300000000 m/s , svaki kvadratni metar letjelice bi trpio udar 300000000 atoma vodonika u sekundi, sto bi izazvalo tako jako zracenje da niko nebi mogao prezivjeti, a cak i da prezivi tolika radijacija bi izazvala toliku energiju da bi se svaki poznati materijal letjelice istopio.
Dalje, to je pod uslovom kad bi mogli postici brzinu svjetlosti, a znamo da po Ajnstajnu ne moze jer se masa povecava do beskonacnosti pri priblizavanju brzini svjetlosti, sto neminovno dovodi do usporavanja letjelice.
Cak sa mnogo sofisticiranijanom tehnologijom od danasnje i fotonskim pogonom i da bi se izbjegli gore navedeni problemi sudara i radijacije, najveca brzina koja bi se mogla postici je 10% od brzine svjetlosti, a s tom brzinom bi trebalo 400 godina da odete i vratite se na planetu udaljenu 20 svjetlosnih godina.
Sto se tice crvotocina kojima bi teoretski bilo moguce prevaljivati trenutno te razdaljine problemi su daleko veci od ovih sto sam naveo. Ti problemi ukljucuju problem velike gravitacije crnih rupa koje bi bilo potrebno savladati da covjek ne bude pretvoren u neutronsku materiju, kao i mapiranje crvotocina do odredjenih dijelova svemira, a to je skoro nemoguce i u nacnofantasticnim romanima.
Treca mogucnost je pronalazak tahiona koji su za razliku od fotona brzi od svjetlosti. Na zalost postojanje ovih cestica nije dokazano i one postoje samo u matematici. Jer kad se uvrste kompleksni brojevi u Ajnstajnove relativisticke formule dobije se cestica koja moze ici samo brzinom
vecom od brzine svjetlosti (foton moze ici
samo brzinom svjetlosti ni vecom ni manjom, dok materijalna cestica moze ici samo
manjom brzinom od svjetlosti).
Pored toga cak i da budu prakticno pronadjeni tahioni problem je pretvaranje materijalnih cestica u tahione i obrnuto kako bi se izvrsila teleportacija.
Asimov zakljucuje iako je bio poznati pisac naucne fantastike da ljudi vjerovatno nikad nece moci putovati u jednoj generaciji na medjuzvjezdana putovanja. Ipak, daje mogucnost da ce postojati letjelice u kojima ce ljudi generacijama zivjeti i putovati kroz vise generacija kako bi covjecanstvo koloniziralo svemir.
Nadam se da sam vam sad bar malo priblizio koliko je to nemoguce otici cak i do blizih zvijezda i to sa neuporedivo boljom tehnologijom od danasnje
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
