banjalukaforum.com

Eldin Kurbašić
1 September at 14:17 ·
Pošto se digla kuka i motika patriota i rodoljuba svih vrsta, sa svih meridijana i paralela, svih boja partijskih knjižica i imovinskih kartica, prizivaju se ratovi, frontovi... Red je da se podijeli znanje, čista empirija, ništa prepisano.
Rat za početnike (iz ugla vojnika):
- roditelji gledaju brdo sa prozora kako ga devastira hiljade granata, a znaju da si ti gore u akciji. Dok to gledaju mole Boga da se živ vratiš, pa po cijenu i da ostaneš invalid. Samo da si živ.
- ne mora te pogoditi metak ili geler da bi te ubilo u borbi. Ubija i detonacija tako što ti od blast udara popucaju organi. Prvi simptomi su gubljenje svijesti i povraćanje krvi.
- vratiš se iz akcije sa terena pa dobiješ dužnost da odeš supruzi i majci tvog druga, te njegovoj dvogodišnjoj kćeri da im kažeš da im je muž, sin i otac poginuo. Preporučeno imati tablu sedativa sa sobom da im odmah daš, ali one vrisnu u plač odmah kada te vide sa dvojicom drugova, jer sasvim sigurno nemaš osmijeh na licu. Onda se obavezno na par trenutaka zamisliš i pretpostaviš kako bi tvoji reagovali na tu situaciju.
- razmjena mrtvih. E to je posebna disciplina psihološkog sjebavanja. Prevrneš 120 leševa da bi našao tijelo rođaka. Neću dalje u detalje ulaziti.
- otkriješ da je krvoskok iz femoralne arterije oko pola metra visine kada je metak/geler pokidaju, a ti stavljaš dlan drugom čovjeku na nju, dok mu drugom rukom vadiš njegov jezik iz grkljana da se ne uguši u šoku koji nastupa odmah.
- imaš oko 10 sekundi da drugu zaustaviš šištanje iz pluća probušenih gelerom (pneumotorax). Ako nemaš prvog zavoja i one njegove gumene ovojnice, može i celofan od kutije cigara pomoći.
- brzina gelera je oko 1 km u sekundi, leti nepravilnom putanjom oko vlastite ose, nepravilnog oblika od višeslojnog odliva metala, vreline oko 200°C i kida tkivo, kosti, vene i arterije u djeliću sekunde.
- mišja groznica: Ako si se u zemunici i navikao na pacove veličine mačke, dok ležiš gledaš ih kako hodaju po najlonu iznad tebe, na bolest koja se zove mišja groznica, a vrlo je česta kod vojnika u rovovima, tvoji bubrezi se na nju neće sasvim sigurno naviknuti.
- crnogorično drvo puca samo od sebe na temperaturi od oko -17°C dok si ti na straži.
- ono kad vam iz Hitne savjetuju da se višeslojno oblačite, dobija sasvim novu dimenziju kada moraš mjesec dana, a nekad i više, biti tako obučen u blatu do koljena.
- kada moraš zanemariti nutritivne vrijednosti margarina kojeg dobiješ na kriški hljeba za doručak i sa njim namažeš svoje vojničke čizme, jer ti je preče u snijegu imati suhe noge u čizmama nego pun želudac.
- bajonet se ne nosi da bi klao nekoga već da se ukopaš u ledenu i tvrdu zemlju na nekoj čistini (u suludom jurišu u koji te je poslala komanda u kojoj sjede hohštapleri i diletanti) u roku odmah kada te poklopi neprijateljska artiljerija.
- neprijateljski snajperista je dosadniji od bilo kojeg komarca.
- oružje ti uvijek suho MORA biti! Nema ono vodootporni certifikat kao pojedini mobiteli danas.
- navala adrenalina kada te drže u karantinu pred akciju je konstantna i jača je oko 845 puta nego ona u trenucima tvog prvog seksualnog iskustva.
Ima toga još, ali mislim da je i ovo dovoljno da svim usijanim glavama koji bi da ratuju poručio: Ne prizivajte ratove ako niste sve ovo i još deset puta ovoliko spremni da podnesete, vi i vaši sinovi.

Lokacija: SFR Jugoslavija
Zanimanje: Titova pionirka
Interesi: Uniątiti nacionaliste svih boja, vratiti Jugoslaviju

.uzmem od ujaka neke novine i onako na haubi listam...bem ti .....1...2...3....14 listova smrtovnica....pocnem se keslati a ustasa provali sto se smijem

Novi rat u bih????
Sa cim ??? !!!!

Vjerovatno si jos mlad ili nisi bio ovdje kad je poceo rat. Ko je bio, i ko se sjeca, (ja sam bio tad tinejdzer i dobro se sjecam), zna da prije rata su svi govorili da "nema sanse da bude rat".
Govorili su "koja bi budala isla ratovati za guzonje", protestovali ljudi stotine hiljada protiv rata, na tv intervjui sa ljudima na ulici niko nece rat, niko nebi isao u rat, niko nema s cim, i na kraju odjednom za nekoliko dana poce rat.
Najgrozniji trenutak je bio kad su u Sarajevu izasle stotine hiljada ljudi da protestuju protiv rata i neka budala snajperom pucala i ubila nekoliko njih i ostali se razisli. Dzaba sto su stotine hiljada protestovale protiv rata, dovoljna je bila ta jedna budala sa snajperom da ubije par njih i da se ostali svi razidju. Znaci jedna budala je tim potezom uspjela rastjerati stotine hiljada onih sto su bili protiv.

Izazva ga par ekstremista i bez obzira sto milioni ljudi nisu htjeli rat, dovoljno je bilo da njih 100 hoce rat i da pocne.
Ima jedna poslovica koju bi trebali svi zapamtiti: "Za mir je potrebno dvoje, a za rat samo jedno".
Slicno kazu knjige koje sam citao i pred pocetak prvog i drugog svjetskog rata da niko nije mogao pretpostaviti do kasnih tridesetih da ce biti rat pa bio.

Stos u svemu tome je da se tu narod ne pita nista isto kao sto se narod ne pita kolika ce mu biti plata ili penzija, iako zeli svako da mu bude veca, tako se ne pita ni hoce li biti rat ili ne. To je istorija pokazala tako, nazalost.

Taj mlad...pa taj pamti hajdukovanje petra pecije....

Al ti je ratna istorija, sve sami porazi, Odvajanje Slovenije, povlacenje JNA, pa ti ko stric Albert iz Mucki, na koji god brod kroci on potone

Prvo trebao si citirati moj post do kraja ....jer nisam naveo da li hoce ili nece biti rata....vec sam pitao sa cim?

Pa isto sa cim i prije. Jer Slovenci, Hrvati i Muslimani se nisu tukli sa Jugoslovenskim oruzjem vec vecinom su dobijali iz inostranstva. Ako pogledas na ju tjubu stare snimke vidjeces da nisu u JNA uniformama i vecinom ne nose JNA naoruzanje vec su dobili iz "nepoznatog" izvora. Dakle, ako "odredjene" sile odluce oni mogu sta hoce, jedino je pitanje je li im ili nije u interesu.
Nadajmo se da nije, jer previse su ulozili para u "mir" ovdje, pa se nadajmo da si u pravu. Samo hocu da kazem kad bi htjeli izazvati rat izazvali bi ga pa da se toljagama tuku. Partizani nisu imali nikakvo naoruzanje pa su dobili vecinu bitaka protiv puno mocnijeg neprijatelja u drugom svjetskom ratu, a ima jos primjera. Sreca je kod nas samo sto je dosta ljudi izvuklo neke pouke pa su vidjeli kako su prosli borci poslije rata, a kako dezerteri pa im to koci volju za ratovanjem, na svim stranama, inace ko zna sta bi bilo kao prije mozda.