Pozdrav svima,
Primjecujem u zadnje vrijeme koliko se cesto prica o mogucim udarima na neke zemlje, USA ne silazi sa ratne staze (da ne nabrajam gdje sve ratuju), o udaru na Iran se prica kao sasvim izvjesnoj opciji, USA i J. Koreja vec neko vrijeme provociraju S.Koreju da ona "isprovocira" ove prve, Kina naoruzava ratnu flotu, Japan odgovara gomilanjem podmornica, cak se sapuce o japanskoj nuklearnoj bombi i udaru USA i Japana na Kinu kako bi se sprijecilo da postane vodeca sila svijeta..
Ne zelim da pricamo o ratu kao ratu, nego o tome KOLIKO JE POTREBNO da se udje u rat, da se udari na neku zemlju.
Kad je zavrsio WWII, pomislio bi neko da cemo uci u fazu mira gdje cemo barem 50 godina odmarati od razaranja, ali upravo suprotno se desilo, hladni rat, Koreja, Vijetnam, bjesomucna trka u naoruzanju, dan-danas se postavljaju vojne baze sirom svijeta, raketni stitovi.
Gdje je taj fantomski neprijatelj? Zasto je svijet tako paranoican?
Neko kaze da je rat nastavak politike drugim sredstvima, za mene je to fraza koju koristim samo kad hocu da budem ironican. Ali uprava ta fraza ilustruje ono zbog cega sam otvorio temu: sticem utisak da politicari na rat gledaju kao nastavak politickog prepucavanja sa oponentima i dokazivanje nadmoci (primjer Hitler-Staljin). Koliko su njima vazni obicni ljudi koji za njih ginu i stradaju?
Kako je moguce da se svijet nije umorio od ratovanja, da se danas o ratovima prica kao o nekim ekonomskim strateskim potezima? Sticem utisak da se uopste ne razmislja o implikacijama rata dok politicari odlucuju o ulasku u rat, recimo primjer sa napadom na Kinu: je li USA i Japan po cijenu WWIII ne bi dozvolili da Kina bude svijetska sila? Jesu li zaista spremni da udju u rat istrebljenja zbog svog paranoicnog straha ili osjecaja inferiornosti?
Trenutno osjecam lagano gadjenje prema politicarima zato sto tako olako uzimaju u usta pricu o mogucim ratovima, otvorene prijetnje ratovima... Da li su oni spremni da uzmu pusku, budu u rovovima mjesecima, svakodnevno osjecaju strah od neprijatelja, bojazan za svoju porodicu, slusanje zaglusujucih detonacija bombardiranja, itd...? Citam analiticare kako objasnjavaju i prognoziraju tok desavanja, i kazu otprilike: "Zemlja X bi mogla u dogledno vrijeme da udari na zemlju Y za prestiz i dominaciju nad tim i tim resursima".
Znaci rat se ne posmatra kao nesto sto se slucajno desava zbog incidenata ili nagomilanih tenzija i mrznje, nego kao strateski potez radi sticanja dominacije. 
Da li mozete zamisliti da se potucete sa nekim iz bilo kojeg drugog razloga osim neprijateljstva i mrznje medju vama? Da li mi jednostavno ne mozemo bez ratova, da li ratovi predstavljaju katarzu planete i covjecanstva? Zar zaista ne postoji alternativa ratu za rijesavanje problema? Je li se imperijalizam inkarnirao u "Milosrdnog andjela" ili donosioca demokratije? Koliko su ratovi u stvari ekonomski ratovi a koliko zelja da se ostvari mir u svijetu?
добро да је шала. 
