Ispovijest štićenika Sigurne muške kuće: Žena mi je napravila pakao od života! (VIDEO) N.N. - 07.02.2012 15:14
Moja bivša supruga gađala je našeg sina nožem, a mene optuživala da sam nasilnik. Zbog nje sam bio i u pritvoru, a ona nikada nije sudski odgovarala za svoje postupke – kaže Miroljub Marković, koji je sa sinom sklonište od „životne oluje“ pronašao u Sigurnoj muškoj kući.
Miroljub Marković (50) nije ni slutio da će ga razvod dovesti do „beskućničkih dana“, kao i skoro 45 dana pritvora „bez osnova“.
-Sve je to za ljude, ali kada to doživiš na pravdi Boga, onda te ta nepravda boli i muči; truje ti dane i ne da ti da kreneš dalje – počinje svoju ispovijest Miroljub. – Znam da se pitate šta jedan čovjek radi u Sigurnoj muškoj kući, ali ja nisam pobjegao od nekoga, ja prosto nisam imao gdje da odem sa svojim sinom. Bila nam je potreban i krov nad glavom i finansijska pomoć, jer mi za ovu državu kao da ne postojimo.
„Jeo sam šećer i hljeb“
Milorad je zanatlija. Na trećoj godini fizike odustao je od studija, „i za to nikoga ne krivi osim sebe, ali i kao zanatlija je mogao dobro da zaradi. Kao moler ali i „majstor za sve“ zarađivao je hljeb za porodicu, trudeći se da im ništa ne manjka. Supruga i troje djece su živjeli mirno dok je on zbog posla putovao po Srbiji, i okolnim zemljama, „ne birajući šta će raditi i ne bježeći od bilo kog posla“.
-Dobro sam zarađivao, ali sam i radio dan i noć da bi moja porodica imala pristojan život. Sve bih učinio za sreću moje djece. Dešavalo se da jedem po tri dana samo šećer i hljeb, jer sam cijelu zaradu slao kući. Brak nam je bio kao i kod većine ljudi; poneka svađa, ali ništa ozbiljno. Komšije su mi skretale pažnju na ženine „izletje“ i ogromna zaduživanja, ali sam to slušao a kao i da ne čujem... Nisam želio da sumnjama i svađama trujem našu svakodnevnicu – tvrdi on za S media portal.
Uzela mi je sve
Razlaz između supružnika je došao neočekivano:
-Otišla je za vikend kod majke i rekla da će se vratiti početkom sedmice. Nikad se više nije vratila. Ja sam morao na put, jer sam ranije zakazao posao. Poslije mog povratka, u kući u kojoj smo živjeli 11 godina kao podstanari, nisam našao nijedan komad namještaja! Na podu su bile samo moje lične stvari. Sve je odnijela... Ostali su samo zidovi... Ostavila me je bez ičega!
„Sina je gađala nožem“
Smireno govori o danima koji su uslijedili, a koji postaju vrlo dramatični kako za njega tako i za njihovog najstarijeg sina.
-Svako na svoj način doživljava raspad porodice. Bilo mi je teško, ali smogao sam snage da se dogovorimo oko djece. Riješili smo da ih pitamo sa kim žele da žive. Dvoje mlađih su bili još mali da bi bili svjesni situacije, a najstariji sin je stao na moju stranu. Kada ga je majka pitala za razlog, on joj je odgovorio „Ti si pokazala kakva si 96’“, aludirajući na neki njen „izlet“ o kom se pričalo u kraju. Ona ga je tada gađala nožem! Na svu sreću, uspio je da se izmakne i da ga ne pogodi. Za to nikad nije krivično gonjena, iako je prilikom saslušanja priznala da je to učinila „ali bez namjere da naudi sinu“. Krivični postupak nije pokrenut, jer su u sudu odlučili da nema osnova za krivično gonjenje. Valjda je trebalo da ga pogodi, pa da protiv nje bude pokrenut postupak – ogorčeno komentariše Milorad.
Nepravilnost u radu sudstva
- U pritvoru su me držali 44 dana, a nisu smjeli više od osam – tvrdi sagovornik S media portala. - U prvoj nedjelji obavezno je vještačenje; međutim, rekli su mi da je vještak na odmoru, kao da je on jedini na svijetu!? Taj isti vještak je po povratku sa odmora odbio da me veštači. U tom nadmudrivanju ili nemarnosti prošlo je mjesec dana pritvora. Žalio sam se Apelacionom sudu koji je poslao vještake iz druge opštine i na osnovu čijeg vještačenja je donijeta presuda da odmah moram da budem pušten iz pritvora. U istoj presudi navedeno je da je „bilo velikih nepravilnosti u radu“. Mislite li da će neko zbog toga biti sankcionisan? Sumnjam!
„Lažima od mene pravi nasilnika“
Raspad porodice donio je niz nevolja za Milorada i njegovog sina koji ne želi da živi sa majkom. BIli su prisiljeni da se smjeste kod Miloradovih roditelja, da budu pod istim krovom gdje je i Miloradov brat sa porodicom. Trošna kuća, bez kupatila, improvizovani kreveti... Sve bi to nekako i istrpio da nisu počele nove nevolje zbog bivše supruge koja stvara sliku o Miloradu kao o nasilniku koji je „uznemirava i prijeti“:
-Supruga par puta zove policiju, govoreći da sam u parku preko puta njenog stana, da joj prijetim, da je uznemiravam... Za to vrijeme ja sam 15 kilometara udaljen od grada, radim u polju ili sečem u šumi, prosto pomažem mojima. Policija me zove i traži da se udaljim od stana, ne provjeravajući istinitost njenih poziva. Jer, ženi se vjeruje na riječ, laži iz njenih usta postaju istina... I uzalud svako moje nastojanje da dokažem suprotno! Svojim lažima truje i porodicu, pa mi njen brat počinje da prijeti. Od tog trenutka pomalo se pribojavam za svoj život i nosim nož. E, taj nož će mi donijeti 44 dana pritvora bez ikakvog razloga.
Isceniran napad
Ponekad ljudski život liči na neki dobar filmski scenario. Milorad kaže da je njegov u nekim trenucima bio upravo to - film sa fantastičnim scenariom na koji nije imao nikakvog uticaja.
-To što se meni desilo, takvo kršenje zakona a da niko za to nije odgovarao, e to nikome ne bih poželio – priča Milorad, pomalo otupelim glasom, kao da se sve to desilo nekom drugom a ne njemu. – Jedno jutro poslom sam došao u grad i na ulici ugledao suprugu sa sinom i još jednim dječakom. Prišao sam im i upitao je dokle će da širi laži o meni i da priča kako hoću da joj naudim. Rekao sam joj da mi je to namjera mogao sam to uraditi i prije pet minuta, i tog trenutka i zavrnuo jaknu da joj pokažem nož koji sam držao u futroli. Ona je počela da vrišti kako ću je ubiti, a onda je potrčala preko ulice. Gledao sam je čudu, zagrlio sam se sa sinom i udaljio odatle. Tokom dana su me zvali iz policije da dođem na razgovor. Otišao sam i rekao šta se desilo. Istinitost moje priče potvrdio je i moj drug, ali to nije bilo dovoljno i pritvorili su me.
Brzopotezni razvod
- U brakorazvodnoj parnici moja bivša supruga navela je da sam psihički bolesnik, nasilnik kog nijedna bolnica neće da primi, pa sam na kućnom liječenju iako nisam dva puta u životu bio kod ljekara. Dok sam bio u pritvoru brakorazvodna parnica je završena bez mene, a ja nikad nisam dobio neko službeno obavještenje o tome. Ponekad se uštinem da provjerim da li sam živ, da li postojim – kaže za S media portal štićenik Sigurne muške kuće.
„Sva su nam vrata zatvorena“
Milorad je ogorčen na čitav pravosudni sistem, kao i na rad socijalnih radnika. On i njegov sin ne mogu da ostvare nikakvu socijalnu pomoć, iako trenutno nemaju sredstava za život. Sigurna muška kuća im je spas i „trenutno rješenje“ dok se, kako kaže, u „SUP-u ne smiluju“ i daju putne isprave Miloradovom sinu.
-To je naše pravedno društvo – kaže ogorčeno Milorad. – Mene na osnovu njene riječi pritvaraju, a nju, iako je priznala da je gađala sina nožem, niti privode niti tuže! Njena riječ je jača od činjenica! U februaru će biti ročište na kom će se utvrđivati da li ima mjesta da me krivično gone. Ne bi me začudilo da tad u sudnici čujem kako sam je negdje pretukao i zlostavljao, iako sam skoro tri mjeseca u Sigurnoj kući i pokušavam da smislim kako da dođem do nekog posla. Imam ponudu da radim u drugoj državi, ali ne mogu da idem bez sina. U SUP-u mi ne daju za njega putne isprave, jer nemamo stalno mjesto boravka. A to je posebna priča... Ispada da sin koji je ovdje rođen i ide u školu ne postoji, jer nemamo stalnu adresu! Ponekad mi se čini da su sva vrata za nas dvojicu zatvorena i da ovom „ludilu“ nikada neće doći kraj...
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=40T3XLuLHzs[/youtube]