Skitnicina pojava je ovu temu pokrenula u drugačijem smijeru, pozitivnijem i konstruktivnijem...U najmanju ruku izvukla je iz dnevno-političke okovanosti i usmjerila ka rješenjima koja je Jellyfish želio da čuje. Pa ipak, čini mi se da je Skitnicin koncept nekako nedorečen. Pođimo od novca. Dug je put još koji treba da se pređe da se potreba za novcem prevaziđe. U stvari pitanje je i da li zaista treba. Jer niko, čini se, nije ni preispitao ŠTA je u stvari novac? Novac je MJERA vrijednosti, univerzalna mjera materijalnih vrijednosti na ovoj našoj planeti. I kao takav je ustvari vrlo inteligentno rješenje za problem: kako vrednovati stvari koje su različite po svojoj suštini, težini, veličini, .... (što su sve takođe MJERE pomoću kojih mi doživljavmo, poimamo stvari). Dakle novcem mi iskazujemo koliko cijenimo nešto. I ja u tome ne vidim ništa loše, štaviše, mislim da će mjera vrijednosti NEČEGA biti potrebna još....podugo, kako god se ona zvala. Problemi sa novcem koji se ovdje potenciraju, ne proizilaze iz toga, nego iz sljedećih pogrešnih postavki koje proizilaze iz sadašnjeg nedoraslog stanja svijesti ljudi: 1. da na ovoj planeti NEMA dovoljno resursa za sve njene stanovnike 2. da neko nekom na ovoj planeti treba da odobrava (odnosno uskraćuje) te resurse 3. da je lakše natjerati nekog da radi za tebe da bi ti imao (a njega ko šiša, neka mu mrvice sa tvog stola), nego da zajednički sarađujete da imate obojica/oboje, ili da parafraziram: da je parazitski način življenja efikasniji od simbioze 4. da ljudi imaju pravo da na našoj planeti rade šta god hoće ... Iz ovog proizilazi i osnovni problem s novcem: ŠTA MU DAJE VRIJEDNOST, odnosno na čemu se ta "vrijednost" zasniva i kako novc nastaje. Kad bi se ta osnovna postavka promijenila (ovdje neću iznositi kako, jer je još rano da se otome javno govori), stvari sa neovcem bi se drastično promijenile, i on bi prestao da bude sredstvo faktičkog porobljavanja ljudi, i imao bi svoju pravu funkciju: pomoćnosg sredstva. Jer novac je (neko ovdje dobro reče) kao vatra i voda: dobar sluga, ali veoma ZAO gospodar. A priznajmo da nam je sada svima gospodar, jer svima nama ograničava slobodu da radimo ono šta zaista želimo i ono za šta imamo stvarnog afiniteta (a samo bismo, baveći se time mi ispunili svoju pravu svrhu i tako bismo lijepo i skladno živjeli)! Ukoliko bi čovjek mogao, baveći se onim što najbolje zna, da stekne dovoljno "novčanih jedinica" kojima bi mogao sve što mu je potrebno, novac bi sasvim prestao da ima tako važnu ulogu, i bio bi nam pravi i dobri sluga, odnosno način dad iskažemo da nešto cijenimo ovliko, a nešto drugo onoliko, isto kao što bi njime neko mogao da pokaže koliko je zadovoljan onim što smo mi za njega uradili... Dakle, za ozbiljnije promjene u društvu, potrebno je mnogo veća promjena od one o kojima uopšte razmišlja većina naših stanovnika, i u tome i jeste glavni problem što se svi vrte u uskom mrčnom i začaranom krugu aksioma KOJE NIKO NE PREISPITUJE, i sasvim je normalno da ne vide rješenja. I NEMA IH, barem ne dobrih i dugoročnih. Sadašnja civilizacija je na velikoj prekretnici, i da bi se moglo dlje mora se biti spreman da se napusti mnogo dosadašnjih postavki. Mislim da je i Skitnica tako nešto htjela da kaže i sa tim se slažem. I tehnologija može da bude snaga koja nam u svemu ovom pomaže, ali je činjenica da su je sada ONI kojima ovakvo stanje na planeti odgovara (i koji stalno podstiču parazitski način razmišljanja na ovoj planeti) uglavnom koriste kao sredstvo našeg porobljavanja a ne oslobađanja. E sad dolazimo do glavnog! Ako vam se ovo čini pukim teoretisanjem, jako dalekim, znajte da nije. Sad ću da objasnim: 1. zašto je naša veličina (tj. to što smo tako mali) prednost a ne mana 2. zašto je glupost ući u EU 3. u čemu je naša šansa
Dakle, ako bismo ušli u EU, mi bismo se potpuno "zakopali" u, slažem se sa Skitnicom, potpuno prevaziđene civilizacijeske obrasce koji su se načisto istrošili i više nemaju prostor za napredovanje (kapitalistički-tržišnopriovredni-na profitu kao jedinom pokretaču civiizacije zasnovani civilizacijski odnosi)! Nikad više ne bismo bili u stanju da npr. dođemo do boljih rješenja, promijenimo svoj ustav i primijenimo ih u praksi na svom prostoru. Naravno, ovo je opasnost za ONE kojima ne odgovara da do tako nečega dođe, i zato nas brže-bolje trpaju da se ne bismo ovoga sjetili. Rješenja koja sada postoje u EU i SAD, čak i ona koja su bolja, pa čak i mnogo bolja od onih koja mi imamo sada, NISU DOVOLJNO DOBRA za vrijeme koje već kuca na vrata, i SVI će biti prinuđeni da traže druga, i to jako brzo. Sistemi u svim zemljama su nedovoljno efikasni za probleme i situacije u kojima ćemo se svi skupa brzo naći (u stvari već je tako) tako da šansu da opstane ima samo onaj ko se prvi sjeti boljih rješenja i odbaci stara. Tu je naša prednost, jer se to mnogo lakše i BRŽE može na malom prostoru kakav je naš. I kao i u svemu, onaj ko se prvi nečeg sjeti, taj postaje predvodnik svim ostalima. To je naša uloga. Ali prethodno treba da se oslobodimo sljedbeništva EU i SAD koji neminovno porpadaju i da osmislimo i pokrenemo SOPSTVENA rješenja, prvo na malom prostoru kao što je naš. (Razmislite malo o onom gradiću u Italiji koji je odlučio da se otcijepi!!!) Naše područje je mnogo bogatije nego što je stanovništvu koje ovdje živi potrebno, i samim tim je ispunjen osnovni preduslov za uspjeh ovakve ideje koju sada .... naznačavam. Osim toga, naše područje je vrlo pogodno za kreiranje zaokruženog "ekosistema" koji bi sa svojim okruženjem mogao odlično da sarađuje, ali NE BI BIO SUVIŠE ZAVISAN O TOME, a to je ključno! (U stvari prostor SFRJ je u cjelini bio za tu namjenu najbolji, i to su znali oni koji su je uništavali, i zato su to i učinili.) Sadašnje političke garniture, koje su duboko zakopane u zastarjelim obrascima, ne mogu to da izvedu, ali...Ova muka koja nas je sve skolila, i ima funkciju da ljudi shvate da se sa ovakvim obrascima NE MOŽE NIŠTA NAPRAVITI, tako da će, kad se pojavi neko sa svježim i novim, izvodljivim (iako vrlo smjelim) konceptom....imati velike šanse da stekne široku prodršku koja je potrebna. E sad, šta će se sve morati desiti da se sadašnje stanje stvari do temelja protrese, to ćemo da vidimo.... Ne mogu više, a i dosta je za sada.
E da: imam 40 godina.
|