Dvije vrste sindroma

- Postoje dvije vrste sindroma. Prvi tip zahvaća ljude koji su prije dolaska u Jeruzalem bili psihički bolesni i takvi slučajevi su najčešći. Drugi tip zahvaća turiste naglašene religi­oznosti. Riječ je o običnim ljudima koji padnu u vjersku ekstazu, a koji do tada nisu imali povijest psihičkih poremećaja. Takvih hospitaliziramo u prosjeku 20 godišnje. Među­tim, što je više turizma, više je i oboljelih pa ih je, primjerice, 2000. na početku milenija pronađeno i k nama dovedeno 50 - objašnjava dr. Gregory Katz, psihijatar na odjelu za intenzivnu njegu bolnice Kfar Shaul koja jedina zbrinjava takve slučajeve. Sindrom najčešće zahvaća kršćane, uglavnom protestante i mormone, nešto manje židove, a najma­nje muslimane. Kod kršćana su najpopularniji likovi Isusa, Djevice Marije, Ivana Krstitelja i proroka Ilije, dok se židovi najčešće poistovjećuju s Mesijom, Samsonom, Mojsijem i kraljem Davidom. Osobe zahvaćene sindromom lako je uočiti. Uglavnom se kreću oko svetih mjesta odjeveni u bijele plahte, često hotelske, koje nalikuju biblijskom ruhu. U ruci obično drže improvizirano žezlo, na glavi krunu, a nerijetko uza se vode magarca ili ovcu.

Sam grad je pun anegdota vezanih uz poremećaj koji svojom pojavom izaziva. Tako su svojedobno palestinske snage sigurnosti ulovile čovjeka bez odjeće, novca i osobne iskaznice. Nisu znali što bi s njim pa su kontaktirali izraelske kolege koji su imali samo jedno pitanje: je li čovjek uistinu potpuno gol? “Ne, nosi na sebi životinjsku kožu”, rekli su Palestinci. “Da, da, to je definitivno Ivan Krstitelj”, odgovorili su promptno Izraelci kojima je on tada već bio šesti na kojeg su naišli. U jednom se jeruzalemskom hotelu još sjećaju turista iz Danske koji je izazvao nered u hotelskoj kuhinji dajući naredbe za pripremu posljednje večere. Osoblje hitne službe bolnice na rubu grada pak nikad neće za­boraviti gospođu koja se u svojstvu Djevice Marije pojavila tvrdeći da proživljava spontani pobačaj. Liječnici su nakon pregleda utvrdili neistinitost navoda.

50-ak ljudi godišnje oboli od jeruzalemskog sindroma, mentalnog poremećaja nastalog zbog snažnog vjerskog dojma tijekom boravka u Svetom gradu. Dopisnica Jutarnjeg upoznala je jednog takvog čovjeka koji je bio sasvim normalan student, sve dok ga nisu našli kako drži propovijed

Dvije vrste sindroma

http://www.jutarnji.hr/john-je-dosao-na-studij-u-izrael----a-onda-je-poludio-i-umislio-da-je-lik-iz-biblije/279787/

.

Izgleda da su muslimani otporni na ovu bolest

Osjećaj poslanja

Me­đu­tim, ne po­i­sto­vje­ću­ju se svi nu­žno s bi­blij­skim li­čno­sti­ma. Kod ne­kih je je­dno­sta­vno sna­žno izra­že­na vjer­ska pre­da­nost i osje­ćaj po­sla­nja. Ta­ko je ­Eran, 35-go­dišnji Izra­e­lac ko­jeg se sva­kim ra­dnim da­nom do 17 sa­ti mo­že na­ći po­dno Da­vi­do­va tor­nja na ula­zu u sta­ri ­grad, uvje­ren u svo­ju mi­si­ju. Odje­ven u ži­dov­sko vjer­sko ru­ho iz do­ba pr­vog hra­ma, ­Eran za se­be ka­že da je umje­tnik i ma­ne­ken.

- ­Cilj mi je uvje­ri­ti ži­do­ve u nu­žnost po­vra­tka ko­ri­je­ni­ma i istin­skom pošti­va­nju za­ko­na To­re, a pr­vi ko­rak k to­me je u mo­dnom pre­o­bra­ža­ju. Svi bi se tre­ba­li odi­je­va­ti po­put me­ne i za­to ja ­ovdje sto­jim sva­ki dan ka­ko bih po­slu­žio kao pri­mjer. Na­sto­jim uvje­ri­ti ži­do­ve da se tre­ba­ju odi­je­va­ti ona­ko ka­ko je Bog to da­vno pro­pi­sao ti­je­kom po­sto­ja­nja hra­ma i Co­hen sve­će­ni­ka. Kad pro­mje­na na­stu­pi izva­na, na­stu­pit će i iznu­tra - obra­zlo­žio je za Ju­tar­nji svo­je po­sla­nje ­Eran.

A da li postoji Las-Vegas-Sindrom? Ima vjerovato i onih koji postanu kockari nakon sto odu tamo.

Znaci ti ljudi nesto osjecaju kad odu tamo. Vjerovato ih obuzme mlaz energije koja tamo vlada, a sigurno da vlada, pa nekome bude previse pa se ponasa na nama cudan nacin. Eto, kazu kad ti ljudi odu da se lijece pa im pomognu tamo neke "terapije " ,pa se poslije vrate u normalu, pa se poslije ti ljudi stide svog takvog ponasanja, sto bi znacilo da su to radili nekontrolisano ili nesvjesno ili nisu znali kud sa tolikom energijom i kako je iskoristiti a da bude od koristi.
Cak i na Ostrogu vlada "cudna energija". I od tamo se ljudi, dosta njih, vrate preobraceni ili drugaciji. Pa opet nismo culi za "Ostroski sindrom".
A da li postoji Las-Vegas-Sindrom? Ima vjerovato i onih koji postanu kockari nakon sto odu tamo.

To je stvar osjecaja, emocija... neki ljudi kad pricaju o Bogu ili o Hristu placu od dragosti, sto moze cudno da izgleda i da dobiju pecat vjerskog fanatika, a u stvari ti ljudi samo zive svoje osjecaje i pokazuju ih na neki svojstven nacin koji je mnogima neshvatlji pa i (nazalost) neprihvatljiv.

Mislim da ovo nema veze sa misticnim iskustvom, meni vise lici na gubljenje razuma

Samo što mistici to s namjerom rade (npr. vrteći derviši) a kod "laika" to izaziva osjećaj dodira s Bogom ili neku drugu nerealnu senzaciju.

To nije bolest nego religija. Religija u covjeku bude razlicita osjecanja i izaziva lucenje odredjenih hemijskih supstanci u krvi, sto utice na ponasanje. Slicno kao i velika zaljubljenost ili neke druge stvari ili uzimanje droga ili odredjenih vrsta gljiva ili drugih biljaka, alkohola i sl., kada osjecanja nadvladaju mozak upravo zahvaljujuci povecanoj koncentraciji ovih supstanci u krvi.



Muslimani nisu otporni na ovu bolest samo to nije Jerusalimski nego Mekin sindrom. Vidio si sta su u stanju da urade kad im je neko samo spomenuo spaljivanje kurana. Religijska osjecanja su potisnula razum. Slicno kao i kod hriscana u Jerusalimu.

Znaci sindrom je poznat vijekovima a to je nekontrolisana religija. Bas kao i nekontrolisana zaljubljenost i neki drugi slicni "sindromi" ili uzimanje droga, alkohola i sl., gdje mozak smanji funkciju a osjecanja upravljaju.

Naravno ne slazem se ni sa jellyfishem i njegovom teorijom o "Religion Out of Control"

Kod muslimana su rjedje jer je Islam postavljen na drugacijim osnovama. Muhamed ( neka je Bozija Milost na njega ) se postuje ali ne slavi. Bogu Milostivom se ukazuju pocasti, ali ga nije dozvoljeno opisivati niti u jednom trenutku, izuzev preko njegovih svojstava. Uz to se svako pretjerivanje aktivno obeshrabruje i suzbija ( iako naravno postoje izuzeci od ovog pravila, kao i svakog drugog uostalom ). Misionarenje se takodje ako ne zabranjuje onda suzbija, jer kako da misionari slabi i bespomocni o Jakom i Svemocnom a da ne nacini grijeh ? Muslimani koji drze do vjere se trude biti primjer svakodnevnim ponasanjem i to je vise nego dovoljno za one koji razmisljaju. Islam je srednji put ( put umjerenosti u svemu ) i to bi svim vjernicima trebala biti misao vodilja kroz zivot. Samim tim religijske deluzije nisu tako ceste kod ljudi islamske denominacije.