banjalukaforum.com

Ova tema mi na neki način dade ideju za ovo...
(i nije neka direktna veza, ali 'de...)

Nisam siguran, moguće da je već i bilo nešto slično ovdje negdje - u tom slučaju: izvinjavam se.

Ako uzmemo da je ono istina (ne mora, vjerovatno nije - ali hajmo), interesuje me šta mislite o tome, kakva vam je generalno percepcije dužine života, da li ste ikad razmišljali "šta bi bilo kad bi bilo" (ne samo kad biste živjeli 157 godina...bilo koliko, 97, 84, 53, 26...), da li postoji neki broj godina koliko biste željeli živjeti, eventualno zašto...da li uopšte ikad razmišljate o tome...koliko je idealno...i tako dalje, kud nas (eventualna) diskusija dovede.

Nemam pojma otkud mi ovo, nemam pojma šta bih ovim, ne volim otvarati teme i nisam najbolji sa uvodima...no, hajmo:

_________________
bleek.

157 godina to je ipak patnja.Nešto što je bitno za godine u starosti je vitalnost i sposobnost za samostalnim životom.Imate osobe koje decenije staračkog života provedu u nesposobni za bilo kakve fizičke aktivnosti,i zato mislim da su najvažnije godine psihofizičke sposobnosti.

_________________
Šta vi imate protiv homoseksualno orijentisanih osoba i ja se od sada tako orijetišem,ha?

Planiram bar sto al' bi se zadovoljio sa sedamdeset kvalitetnih

_________________
Bubi frubi

Nije važno koliko dugo se živi,nego KAKO se proživi život.Žalosno je gledati kako se ljudi "odljuđuju" da bi "živjeli" koji mjesec dulje.

Euroth, trebao bi češće otvarati teme, sjajno ti ide...

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=5L8-FTvSVxs[/youtube]

Ja sam prešišala željenu dužinu, tako da živim bonus...

_________________
Najbolje se slaže s lososom i leptirom.
Klik

Ах, сви ми би вољели живјети дуже...
Ја први бих, али када би и други живјели дуже...
Онако је баш патња гледати своје савременике, па чак и њихову дјецу како умиру, а ти пустио коријење као живи фосил...

Bakutaner.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=R2poqYvWsyU[/youtube]
You and I gonna live forever.

"Ja hoću da živim dok ne umrem, ni manje ni više."
Ne razmišljam o godinama, bilo bi lijepo dočekati neku dublju starost ali očuvanog psihičkog i fizičkog zdravlja. Ovako, ne bih da budem biljka od 100 godina.
Patnja je to.

_________________
Ljubomorne dushe mogu da ga pushe! Alky je unikat zoka je dooplikat <3 !

Aham, kuckam s gerijatrije, previše mi se tresu ruke za heklanje, pa mi dali neku tastaturu sa lupom. Ne volim kad bude za ručak supa, jer mi se cijede rezanci po naoštrenim babskim brkovima. Inače je sve ok. Zadovoljna sam uslovima. Redovno mi mijenjaju pelene. Fale mi ćevapi. Kupaju me srijedom. To je sutra.
Danas Mala Gospojina, ne radim ništa, inače utorkom čistim stakla sa naočara. Do četvrtka se zamagle, pa svijet gledam nekim drugim, ljepšim očima.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=8ydEoPoAmHo[/youtube]

_________________
Najbolje se slaže s lososom i leptirom.
Klik

Želim živjeti vječno i ništa manje od toga. Ni najmanje se ne šalim. I da, razmišljam o tome, ovo nije tema o kojoj se ne razmišlja, bar za nekoga kao što sam ja. I itekako bih imao šta da radim svo to vrijeme. U nekim trenucima pomislim da bi mi za ono što želim trebale dve-tri vječnosti

Sa vječnim životom naravno ide i vječna (mladalačka) vitalnost. Dakle ne vječno biti starac, to je jasno.




Ovo sam primjetio da se često navodi kao nekakav argument protiv dugovječnosti, samo mogu reći da se sa tim ne slažem. Ljudima se i u ovako kratkim životima dešava da neko od njihovih bližnjih umre/pogine mlad, dakle to nije ništa novo i nije nešto što bi se dešavalo samo ako bi neko imao dugovječnost, i nije nešto zbog čega bi vrijedilo izbjeći dugovječnost. A uostalom i ti bližnji mogu živjeti vječno, što da ne.

Sve što radimo, je u okvirima ljudskog, humanoidnog, ovozemaljskog. Navikli smo da ovako izgledamo i da je sreća kojoj težimo jedina sreća koja postoji.
Kako bi tek bilo kada bi tek imali krila ili se rađali i jednostavno postojali sa mogućnostima i moćima o kojima ne možemo ni sanjati.

Možda naše visina, dužina, širina i vrijeme postoje samo kao eventualna dužina nekog univerzima, možda za svaku najsvjetliju i najcrnju želju i najskriveniju pomisao posotoji realno ostvarenje u perfektnoj amortizaciji beskrajnog svemira...a šta je realno...šta to nadilazi um, inteligenciju i ego...možda je naše krajnje dostignuće samo kucanje na otvorena vrata...zato ne želim živjeti vječno u ovom obliku...vječno živjeti ljudski život na ovoj planeti bi kad tad postalo zatvor, pa čak i u ovoj galaksiji...duh bi iskočio iz tijela, nešto bi se razdvojilo...nula je naveći izum uma...jer ne postoji u umu.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Bolje sto godina kao bogatas, nego jedan dan ko siroma'...

Eh, 'ebes kvantitet ako nije zadovoljen kvalitet.
Zivot zna biti jako tezak tako da se ponekad smrt cini kao resenje i beg,
ali takodje zivot zna biti jako lep ako smo umereni i ako se zadovoljavamo
pravim vrednostima.

Nadam se da nisam prekasno došao do odgovora.

_________________
bleek.

Volio bih da živim taman toliko da ne stignem da se pokajem zbog toga.

Ja nisam i ne znam da li ću.
To je permanentni komparativ, konstantno prevazilaženje.

P.S. Naravno, sve je to samo moje ekskluzivno pravo na vlastito mišljenje

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Jbg ,kako se god okrene ,najvaznije je da zivot ima sadrzaj.Koji ce mi k... zivot od 150 godina ako vegetiram kao biljka zadnjih 50.Sto bi rekao Leonardo Da Vinci : ko ne voli zivot,taj ga i ne zasluzuje.

Posto imam puno dodira sa starim ljudima (neki bi mogli ovo svakako protumaciti ), dosao sam do zakljucka da nema nekih idealnih godina za umiranje;neki su sa 70 spremni za sanduk, a neki se sa 95 uspjesno bore i uzivaju u zivotu.
Ne znam da li je gore zglajzati psihicki ili fizicki, ali nesto kontam - bolje je kad prvo psiha popusti, pa ti je svejedno sto si tjelesno nemocan, a obratno je bas patnja za sebe, dok je prvi slucaj vise patnja za okolinu.
Volio bi da pozivim bar 100 godina, ali ne pod uslovom da me hrane preko cjevcica i da mi mjenjaju pelene.

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas

Ne razmisljam o tome. Trudim se da prozivim svaki dan srcem i dusom i to je to.

Vjerujem da je istinski zivot s one strane, tako da je ovaj zivot manje-vise samo cekanje tog drugog. Ali uzivam i u ovom, u malim stvarima. Meni dosta.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Upravo si izvukao recenicu iz konteksta.

Barem nisam rekla da se nadam da cu zivjeti vjecno. Koliko samo energije treba potrositi uzalud za taj neostvarivi cilj.

Ti bi se kao vjernik takodje trebao nadati istinskom zivotu ta one tlane.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté