Danas nam je profesorica u školu donijela fetus. Pravi fetus. Onako u čaši, u tečnosti. Star tri mjeseca. Žalostan prizor, ali nisam se baš zgrožavala, više sam bila radoznala da to vidim. Ali nisu svi bili istog mišljenja. Neki su odmah počeli postavljati pitanje kako neko dozvoli da mu se fetus zadrži kao predmet posmatranja. Ja nešto mislim da te žene niko ništa nije ni pitao.

Na medicinskom fakultetu se svakog dana sjeckaju tijela ljudi raznih uzrasta - beba, odraslih ljudi, baba. Odrastao čovjek pretpostavljam sam potpisuje ako želi da njegovo tijelo nakon smrti služi naučnom ispitivanju, ali kako to biva sa bebama? Ja ne mogu da zamislim ženu koja daje pristanak na tako nešto. Zanima me kako to funkcioniše.

Inače, ne vidim nešto loše u tome, naprotiv, ne smatram to nemoralnim nego logičnim, kako bi inače nauka napredovala bez toga. Ali interesuje me da li se od tih žena traži pristanak da im se zadrži fetus, i kako ljudi daju pristanak da im se vrše testiranja na mrtvom djetetu?

Malo je morbidna tema, al' ajd... Premijestite ako sam promašila pdf, ali nisam bez razloga stavila ovdje.

Hristov post.

Lisa, ne mora znaciti da sve majke koje daju fetus drugima na raspolaganje ubijaju svoj fetus zbog novca, ali ako ima majki koje rade i to, pitam se zasto onda ne bi bilo procentualno vise onih majki koje ce vec mrtvo dijete prodati zarad novca. Taj procenat moze biti sasvim dovoljno velik da obezbjedi dovoljno fetusa za proucavanje. A pogotovo ako su ljudi na ivici egzistencije, lakse ce se odluciti da to urade samo da dodju do prijeko potrebnog novca. Nisam siguran, ali vjerujem da kod ustupanja fetusa igra veliku ulogu novac, a manju zrtvovanje roditelja za nauku.