banjalučanko baš i ne vidim svrhu stavljanja ovog stiha ovde, nemam ja ništa protiv njega ali taj stih je opasan, vrlo lako bi mogao pogrešno da se shvati
Jack
<!-- BBCode Quote Start --><TABLE BORDER=0 ALIGN=CENTER WIDTH=85%><TR><TD><font size=-1>Citat:</font><HR></TD></TR><TR><TD><FONT SIZE=-1><BLOCKQUOTE> Sta je sa njenom dusom, gdje je sad njen duh?</BLOCKQUOTE></FONT></TD></TR></TABLE><!-- BBCode Quote End -->
I meni je ovo kao i banjalučanki zapalo za oko pa nisam znao da li da komentarišem ili ne ali evo malo. Sveti spisi i učenja kojima vjerujem uče da niko ne umire, umire fizičko tijelo ali osoba nije tijelo, mi samo prebivamo (ili kako bi Sveto Pismo reklo: nastavamo) u tijelu. Sve što je tvoja prijateljica Vesna stekla u životu na ličnom planu pri čemu ne mislim na materijalna postignuća već na unutrašnja, sve joj to ostaje za sva vremena. Sva iskustvena saznanja joj ostaju. Uvijek je tako. Baš ovde se može vidjeti velika potreba da sakupljamo duhovna blaga jer nam samo ona ostaju, sve drugo, sva gomilanja materijalnog bogatstva ostaju na Zemlji i od njih poslije smrti nemamo ništa. Samo ono što nosimo sa sobom je bitno a nosimo ono što smo stekli u duhu.
Možda ste čuli za astralnu projekciju, to je spiritualno iskustvo u kome astralno tijelo (duhovna duša) izlazi iz materijalnog tijela voljom čovjeka pri čemu ostaje vezana za materijalno tijelo tzv. srebrenom vrpcom. Pri tome se astralno tijelo može mnogo udaljiti od materijalnog tijela, može otići na drugi kraj Zemlje, posmatrati daleke zemlje, pejzaže, ljude itd. Ono što hoću da kažem je da je ljudska svijest sa tim astralnim tijelom (dušom) a ne sa (u) materijalnom tijelu koje leži u sobi, ono što čovjek stvarno jeste je u tom astralnom tijelu, ljudska sjećanja, misli, svijest. Jedina razlika između osobe koja je umrla i osobe koja svjesno izvodi astralnu projekciju je u tome što kod umrle osobe više ne postoji veze između materijalnog i duhovnog tijela tj. srebrena vrpca je pukla. Pri smrti uvijek dolazi do pucanja srebrene vrpce koja veže čovjekovo materijalno i duhovno tijelo i o ovome piše Sveto Pismo. Dakle kao što je ono što čovjek jeste sa njim kad se on astralno projektuje a ne sa njegovim tijelom koje negdje leži tako je i pri smrti, sve ono što čovjek stvarno jeste, sva duhovna postignuća, sva iskustvena saznanja i ko zna šta sve drugo ostaje u njemu, sa njim, ne propadaju jer ne mogu propasti.
A pored toga tu je i reinkarnacija
Jedino je velika tragedija u svemu tome što se sa izgubljenom osobom više ne može biti, ne može pričati, šaliti, biti u njenom prisustvu. To je zaista veliki gubitak.