|
Indigo djeca - Generacije koje mijenjaju svijet
Kao što je već poznato mnogim roditeljima, nastavnicima, pedagozima, terapeutima... današnja djeca dosta se razlikuju od prethodnih generacija. Autori knjige "Indigo djeca", koja je dostigla veliki publicitet u Americi, Li Karol i Jan Tober, opisali su indigo djecu kao nadprosječno inteligentnu, nadarenu i kreativnu.
To su oni pojedinci koji predstavljaju korak dalje u evoluciji ljudske vrste, ali zbog svoje posebnosti, često su neshvaćeni. Ova djeca teško mogu da se uklope u zastarele sisteme obrazovanja, ili da rade u ograničenim uslovima.
Roditelji i nastavnici, često imaju dilemu kako da komuniciraju i motivišu nove generacije. Tvorac pojma "Indigo djeca", Nensi Tejp, posmatrala je boje energetskog polja ljudi, interdimenzionalnu energiju, ili magnetno polje.
Nensi je uvidjela da boje oko ljudi uopšte nisu slučajne. Čini se da se podudaraju s osobinama ličnosti. Godinama je posmatrala da li su boje pokazatelji kombinacije svijesti i ponašanja?
Prije nekoliko godina Nensi je počela da uočava novu boju oko ljudi. Indigo!
Zaključila je da se ta indigo plava javlja samo oko djece, pa se činilo da označava novi tip osoba koje se rađaju na planeti. Ova pojava nagovještava nešto neobično i duboko... Potencijalnu promjenu u evoluciji ljudskih bića u obliku nove svesti. Jan i Li objavili su intervju sa Nensi, u kome ona navodi nekoliko kategorija indigo djece.
Dio intervjua sa Nensi:
J: Htjela bih da vas pitam o kristalnoj i zlatnoj djeci. Da li su to nove boje koje vidite?
N: Ne znam ništa o kristalnoj i zlatnoj djeci.
J: Znate li da postoje ljudi koji vide te boje?
N: Vidim samo indigo boju. U početku sam osjećala da će se pojaviti dvije boje, ali dosad sam vidjela samo jednu.
J: Zasad, dakle, postoji samo indigo?
N: Da, samo indigo, no unutar te dinamike postoji 12 razlika. Unutar te boje postoje četiri kategorije indiga, od kojih svaka sadrži tri dodatna tipa.
J: Šta intuitivno osjećate, kako će se pojava indigo dece odraziti na budućnost čovječanstva?
N: Promijeniće smijer našeg svijeta. Znate, svi smo odrastali uz prećutno pravilo "ništa ne pitaj, ništa ne govori". Ljudima se svašta dopuštalo i tako dugo dok niko ništa nije prigovarao, sve je bilo u redu. Odrastali smo vjerujući našim vođama i vlastima. Indigo generacije to ne rade. Oni se jasno izražavaju, bez uvijanja, pa jednako tako žele i jasne odgovore. To utiče na sistem vrijednosti u svijetu, a budući da ih ima svuda, to će da podstakne globalizaciju. Već smo svedoci toga. Vidimo da djeca putuju, sama ili s roditeljima, što prije 30 godina nije bio slučaj.
J: Koliki je procenat indigo djece mlađe od deset godina?
N: U indigo djecu spada 97 odsto djece mlađe od 10 godina i 60 odsto djece starije od 15 godina.
J: Koliko godina ima najstariji indigo koga ste upoznali?
N: Najstariji ima 38 ili 39 godina, no vidjela sam i jednu 41-godišnju ženu iz Švajcarske koja zamalo nije umrla kao dijete. Znate, rađaju se već nekih 45 godina, no oni prvi dolazili su sporadično. Tokom prvih pet godina često su umirali kao bebe. Mnogi od tih prvih nisu uspjeli. Neki su, da bi preživjeli, preuzimali druge životne boje koje su onda prevukli indigo bojom.
J: Znači li to da mnogi ljudi koji kažu da su indigo, ili se tako osjećaju, zapravo imaju indigo prevlaku?
N: Da, ili su žrtve pustih želja. U čovjekovoj prirodi je da uvijek želi da bude više nego što jeste. A budući da indigo generaciju vidimo kao viši evolucijski nivo, primamljivo je tu boju imati kao životnu boju. Ne želim time nikoga da omalovažavam. Ljudska je priroda takva. Ja želim da budem bogata, pa nisam. Svi imamo neriješene probleme vezane za ono što "želimo biti".
J: Šta biste danas, savjetovali roditeljima indigo tinejdžera?
N: Razgovarajte s njima. Ponašajte se prema njima kao da imaju mozak, iako se čini kao da nemaju. Pitajte ih gdje, kako i kad.
Sprovedena je jedna studija sa tinejdžerima koja je pokazala da, ako normalno razgovarate, a ne autoritarno (kao roditelj, nastavnik...), ako čavrljate, otkrićete da su prilično pametni. Pokazaće vam da su prilično inteligentni. No, onog trenutka kad počnete da im se obraćati sa visine, ili da dovodite u pitanje ono što govore, počeće da se ponašaju nezainteresovano, ili da se prebace na mladalački žargon (za koji očekuju da ga ne razumijete). Gledala sam intervju s Šaunom Viteom iz Čarlsbada u Kaliforniji. Osvojio je zlatnu medalju u snoubording. Novinar mu je rekao da je primetio kako je plakao. Šaun je odgovorio: "Mama je plakala, tata je plakao i ja sam plakao." Bio je vrlo otvoren. On je indigo. Mislim da ima 23 godine.
Primetićemo da su vrlo vješti. Kad nešto rade, onda to rade dobro, bez obzira na to da li su pritom produktivni ili neproduktivni.
J: Znam da ste gostovali kod ljudi koji su prikazivali dokumentarni film o indigo djeci. Kako vam se svidjeo?
N: Mnogo više nego prvi.
J: Mislite li na film "Indigo" s Nileom Donaldom Valšom?
N: Da, nije prikazao indigo djecu. Oslikao je prerano sazrjelo dijete koje je imalo i nadrealne sposobnosti. Djeca nikad ne bi nazvala odrasle "međudimenzionalno deficitarnima", te riječi uopšte ne postoje u njihovom riječniku. To je jednostavno pisalo u scenariju.
J: Mislim da su ljudi, nakon što su videli prvi film o indigo djeci, bili frustrirani i hteli su da saznaju više o ovoj pojavi. Zato je snimljen dokumentarac.
N: Mislim da je dobro zato što autori od djece nisu tražili da se ponašaju na neki poseban način. Pustili su djecu da sama govore. Mislim da je to bilo jako dobro. No, bilo je i mnogo propusta.
J: Na šta mislite?
N: Nisu sve izneli na vidjelo. Nije bilo nikakvog uvoda.
J: Vi, ja, još nekoliko ljudi i autor učestvovali smo u panel-diskusiji. Tada ste rekli: "Prikazana je samo jedna strana. Tamna strana nije prikazana.
N: Da, sve ima svoju svjetlu i svoju tamnu stranu. Moramo da shvatimo da danas živimo u svetu koji se uvelike razlikuje od onog u prošlosti. Prije su ljudi sklapali brak, stvarali porodicu i ostajali zajedno čak i ako se više nisu voljeli. Preuzimali su odgovornost i držali su se toga. Današnja porodica može da se sastoji od tri ili četiri različita partnera što neizbježno utiče na njenu dinamiku. Moramo uzeti u obzir i psihološke posljedice smanjenja porodice i ezoteričnog procesa koji se u njoj zbiva. To se dešava u svakom domu, vjerovali u to ili ne.
J: Znači, ako su indigo djeca odrastala u problematičnim porodicama...
N: Potencijali njihova procesa su ograničeni.
J: Čak i način na koji funkcionišu?
N: Da, to utiče i na način na koji na koji se ostvaruju u ovom svijetu. Mogu biti veoma opasni, što smo i vidjeli.
J: Možete li to da objasnite?
N: U srednjoj školi Columbine djeca su ubijala djecu; i sad je 14-godišnjak pobio roditelje (bilo je u vijestima u vrijeme vođenja intervjua). Ne mogu da se sjetim svih slučajeva, ali ima mnogo primjera takve dinamike. Trinaestogodišnjaci beže od kuće. Grabljivci vrebaju sa svih strana zato što roditelji ostavljaju djecu bez nadzora. Odrasli ne znaju kako da odgajaju djecu, zato što ni sami nisu bili odgajani. To je, naravno, posljedica poslijeratnog vremena u kome su roditelji radili nastojeći da postignu uspjeh. Ovaj svijet nije prilagođen indigo generacijama.
J: Znači li to, da ako od roditelja tražimo da se sa poštovanjem odnose prema svojoj djeci i da ih slušaju, zapravo mislimo da, ako ne postupaju tako, imaće djecu koja se ekstremno ponašaju?
N: Da. I ovako i onako imamo ekstremne slučajeve, svaki ih je naraštaj imao. To je svjetla i tamna strana, plus i minus. Međutim, ova djeca lakše reaguju ekstremnim ponašanjem. Znaju da budu dramatičnija. Naša generacija se učila da sedi i ćuti. Ova deca ne znaju što to znači. Vide neku situaciju i žele da je promene. Ne osjećaju nikakvu krivicu zbog toga kako je do promjene došlo.
U dokumentarcu o indigo djeci divno je sagledati svetlu stranu. Dok muzičar svira, dijete sa Daunovim sindromom pokušava da pleše. Vrlo dirljivo.
Činjenica je da ćemo imati tri različita tipa: one koji će smatrati da im društveni život nije dao ono što su očekivali, one koji će uspjeti uprkos svemu i one koji će se rađati s telesnim problemima.
Mnoga će se indigo djeca rađati s jedinstvenim bolestima koje će prisiliti medicinu da unapredi zdravstveni program.
J: Primjer toga bila bi- geometrijska progresija autizma?
N: Nije toliko progresija autizma koliko slučaj da psihologija menja primjenu termina autizam.
J: S kojim se poteškoćama se indigo generacije susreće na radnome mjestu?
N: Ljudima se obraćaju bez okolišanja, a oni im ne uzvraćaju na isti način.
J: Da ste poslodavac koji zapošljava indigo ljude, šta bi ste savjetovali?
N: Slušajte šta žele da vam kažu. Ne morate nužno toga da se pridržavate, ali barem saslušajte. Razgovarajte sa njima. Razmotrite njihove ideje i odredite koje od njih možete uključiti u svoje poslovanje, a koje ne. Odajte im priznanje.
Znate, jedna od stvari koje indigo ljudi ne podnose jest kad im se neko obraća sa visine. Žele iskren i direktan razgovor. Sama činjenica što ste možda 20 godina stariji od njih ne daje vam pravo da se ponašate superiorno. To što ste vi direktor, a ja vratar ne znači da imate automatski više autoriteta nego ja. Njihovo poštovanje mora da se zasluži. Ono nije povlastica.
J: Koliko čujem, indigo naraštaj ne zadovoljava se napredovanjem u karijeri?
N: U njihovom je osnovnom programu da nisu radoholičari. Žele svoj godišnji odmor i žele da budu plaćeni za svoj rad. Neće se žrtvovati isključivo za dobrobit firme. Ako su njihovi roditelji morali da se rastanu zbog posla, oni to ne razumiju. Jasno daju do znanja da će raditi i zarađivati novac, ali neće žrtvovati svoj život za posao (kao što su to činili njihovi roditelji).
J: Razgovarale smo već o tome u prethodnoj knjizi, no htjela bih da još jedanput govorite o ravnoteži između leve i desne hemisfere mozga indigo ljudi.
N: Mozak indigo ljudi ima mnogo bolju ravnotežu između leve i desne hemisfere mozga.
J: No, rađaju se u društvu u kome je veći naglasak na lijevoj hemisferi?
N: Govorilo se da se desna strana mozga ne koristi previše, da ona ništa ne radi. Ali, činjenica je da se uvijek koristimo obe.
J: Uz desnu stranu vezana je kreativnost?
N: Tako je, i podsvijest takođe. Leva strana mozga je linearna i svjesna.
J: Da li ima nešto što nismo dotakli u ovom intervjuu?
N: Dve stvari: prvo, postojaće mnoštvo mišljenja o tome ko su indigo djeca, šta su i šta rade. Smatram da je to dobro. Naime, da je samo jedna osoba isključivi izvor informacija, smatrali bi je Bogom. Videli smo kako to izgleda kad je dr. Spock bio zadužen za vaspitanje djece, sjećate se? Ovako roditelji mogu da pročitaju informacije, čuju i sami odluče. Kao što sam rekla ženi u Švajcarskoj: "Važno je samo da zapamtite da ste majka." Osluškujte svoje srce, osluškujte njihove potrebe, nastojte da ih zadovoljite ili ih navedite da sarađuju s vama kako bi ih zadovoljili.
J: A oni će jasno reći?
N: Da, biće vrlo iskreni i jasno će vam reći šta im treba. Stalno živimo pod pritiskom kako bi nešto trebalo da bude. Želimo da je naše dijete najbolje zato što onda možemo da ustanemo i kažemo: "Ovo je moje dijete." Ne želimo da imamo osećaj da su nam djeca neuspješna u školi ili bilo gde drugde.
Drugo, indigo djeca su mnogo su uspješnija ako se obrazuju kod kuće nego u tradicionalnom školskom okruženju.
J: Zašto?
N: Ako se školuju kod kuće, imaju dovoljno vremena za školske obveze. Tradicionalan nastavni čas traje 45 minuta. Radiš nešto 45 minuta, ako nisi završio, ko ti je kriv... Ideš na sljedeći čas. Kad ponovno uspeš da se vratiš na ono što si radio na prvom času, treba ti 15 minuta da opet uhvatiš nit i preostaje ti samo 30 minuta sata u kojem moraš upiti gradivo za koje je predviđeno 45 minuta. Teško je i nastavnicima i deci. Da bi održali korak, često pozajmljuju tuđe bilješke.
Ako se školuju kod kuće, jedan predmet mogu da odrade ujutro, a drugi popodne, obuhvate sve informacije i napišu domaći zadatak. U okviru školskog sistema morali bi da otkrijemo kako da im omogućimo da nauče kako da privedu stvari kraju. Zasad to ne radimo. Navikli smo jedno da pustimo i prihvatimo se drugog zadatka.
J: Da li želite još nešto da nam kažete?
N: Moramo biti otvorena duha. Indigo djeca su drukčija; ona su budućnost. Ona će odlučivati šta ćemo da radimo, a što ne. Pogledamo li Srednji istok - Iran, Palestinu, Irak - vidimo djecu kako se bore na ulicama, gnevna. To je druga strana medalje: tu je decu okolina naučila da mrze neprijatelja. To dolazi od nas, roditelja.
J: To pokazuje da su oni odraz naše kolektivne svijesti i načina razmišljanja.
N: Tačno, pokazuju nam naše greške.
J: Da shvatimo da su oni naša budućnost?
N: Promijeniće svijet. Već negde oko 2018. živećemo u svetu koji će se razlikovati od onog u kojem smo odrasli.
J: Razumjeti ih i sarađivati s njima?
N: Da, ali jednako tako moramo da shvatimo da se i mi mijenjamo. Moramo da im kažemo: "Znamo da se mijenjate, ali i mi se mijenjamo. Kako da jedni drugima pomognemo da prebrodimo to vreme promjene?"
Poslednji put menjao Leona dana 21 Dec 2010, 18:28, izmenjena samo jedanput
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
, možda nekome bude zanimljiv
kazu da je to najnovija generacija. teta jedna dovela psa, koji ima osobine kristalne djece... 
